Tužba radi utvrđenja da nekretnina ulazi u ostavinu

[sbseni12]

Poštovani,

 

moj problem je složen i obuhvaća nekoliko generacija u mojoj obitelji, a radi se o sljedećem:

 

Moj djed je 1983. godine, kao upisani vlasnik obiteljske kuće, od općine kupio susjednu česticu radi formiranja okućnice. Inače, u toj kući je živio sa svojom djecom i njihovim obiteljima i svi su novčano sudjelovali u kupnji te čestice, premda je jedini moj djed kao upisani vlasnik kuće sukladno tadašnjim propisima mogao podnijeti zahtjev i kupiti tu česticu.

 

Djed umire 1988. godine i nakon njegove smrti provodi se ostavinski postupak i donosi pravomoćno rješenje o nasljeđivanju koje, međutim, nije obuhvatio i spornu česticu.

 

Godine 2006. jedan od njegovih nasljednika podnosi sudu prijedlog za raspored te nekretnine kao naknadno pronađene imovine i sud donosi rješenje kojim prihvaća taj prijedlog te nekretninu raspoređuje na nasljednike. Međutim, jedan od nasljednika podnosi žalbu na to rješenje uz tvrdnju kako se radi o nekretnini koju je on kupio u svoje ime i za svoj račun. Napominje se da se radi o nasljedniku koji ima isto ime i prezime kao pok. ostavitelj, koji je u izrazito lošim odnosima sa ostalim nasljednicima, i koji je cijelo vrijeme svojatao i bio u posjedu te nekretnine, zloupotrebljavajući činjenicu da je istog imena i prezimena, te iste adrese kao i pok. ostavitelj. Prvostupanjski sud, međutim, protivno suskoj praksi, u takvoj situaciji ne odbija prijedlog, odnosno obustavlja ost. postupak, već upućuje tog nasljednika da u određenom roku pokrene parnični postupak radi utvrđenja da ta nekretnina ne pripada u ostavinu. Premda navedeni nasljednik u tom roku ne pokreće parnicu, sud po proteku roka nastavlja postupak, usvaja navode tog nasljednika te donosi rješenje kojim se odbija prijedlog za raspored naknadno pronađene imovine. Na to se rješenje žale ostali nasljednici, međutim, drugostupanjski sud odbija žalbe uz obrazloženje da ukoliko postoji spor o tome da li imovina ulazi u ostavinu ili ne, nema mjesta upućivanju na parnicu, već da se postupak obustavlja, a nasljednici upućuju da svoj zahtjev (da nekretnina ulazi u ostavinu) ostvare u posebnoj parnici.

 

E sad, zbog proteka roka (zastara?) i činjenice da je do dokumentacije općine iz 1983. godine o prodaji ove nekretnine jako teško doći (mislim da čak arhiva i ne psotoji!), te da osim imena i prezimena u tim papirima vjerojatno niti nema dodatnih identifikacijskih podataka osnovom kojih bi se moglo utvrditi tko je podnio zahtjev i kupio nekrtninu, zanima me da li ima smisla pokrenuti taj postupak ili ne.

 

Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!

[bovu]

vlasništvo nad nekom nekretninom oguče je upisati ako postoju ugovor o kupoprodaji nekretnine(darovanju ...).

u gruntovnici bi trebao postojati kupoprodajni ugovor.

tražite povjesni izvadak za nekretninu i kopiju kuporodajnog ugovora.

 

obratiti pozornost na datum sklapanja ugovora i datum rođenja osobe koja svojata nekrtninu.

ako je bio maloljetan nije mogao potpisati kupoprodajni ugovor.

[sbseni12]

Vlasništvo je već upisano 1983. na mog djeda. Odluka općine o dodjeli nekretnine radi formiranja okućnice glasi također na njega i to je (sukladno tadašnjim propisima) bio osnov za upis u zemljišne knjige.

Problem je u tome što jedan od nasljednika osporava da je to imovina pok. ostvitelja i tvrdi da je to njegovo vlasništvo, a ima isto ime i prezime, te adresu kao i pok. ostavitelj (riječ je o njegovom sinu, u našim je krajevima vrlo često da se sinu daje ime po ocu). Nažalost, niti u zahtjevu za otkup zemljišta, niti u odluci o dodjeli zemljišta nije naveden npr. datum rođenja ili nešto sl. po čemu bi se točno moglo identificirati o kome se radi(otac ili sin-u to vrijeme već je bio punoljetan, ali to je sad manje bitno). Jedino na što se može pozvati jest da je tada važećim propisima formiranje okućnice bilo moguće samo temeljem zahtjeva vlasnika kuće (što je moj djed nesporno bio) i to je sve. Drugih dokaza nema. Ja osobno mislim da moj djed čak osobno nije niti potpisao taj zahtjev, već da je sve formalno-pravne radnje u tom postpuku poduzimao njegov sin, dakle osoba koja sad tvrdi da je to kupio u svoje ime, premda, ponavljam, novac su skupljali svi iz obitelji i zemljište je kupljeno da bi se svi koristili njime. Nažalost, o tome nema dokaza, svjedoci (uglavnom) više nisu živi, a bojim se da postojeća dokumentacija ne bi puno pomogla u slučaju vještaćenja potpisa. Upravo iz tog razloga (unatoč pritisku iz obitelji koja želi pravdu) nisam sklona ulaziti u takvu parnicu...

Također, bojim se i prigovora zastare budući da je ostavinski postupak već odavno pravomoćno okončan...