prisilno iseljenje člana obiteljskog kućanstva

[anonimno]

Situacija je takva da centar za socijalnu skrb uvjetuje (ne) oduzimanje djeteta udaljenjem žene-alkoholičarke iz obiteljskog kućanstva. Budući da ni liječenje ni razgovori nisu pomogli da se situacija popravi, djelatnica me uputila da tražim deložaciju žene iz obiteljske kuće u vlasništvu mojih roditelja. Kako to izvesti? Nije mi lako i molim za savjet jer takvu situaciju iseljenja iz kuće nisam imao.

[jabuka]

Mislim da se radi o istom zakonu po kojem možeš bivšeg supruga (ili suprugu) udaljiti iz tvoje nasljeđene nekretnine prije kraja procesa podjele bračne stečevine.

Budući da nisam pravnik ne znam o kojem se točno zakonu radi.

Puno sreće!

[gigica]

Nije baš da je slično,.moj brat je bolestan, s dijagnozom šizofrenije. Uz ljekove koje svakodnevno pije sposoban je raditi i brinuti se o sebi i pomogati financijski djecu.

Ima dvoje djece sa ženom od koje je sudski razveden još od prije 12-13 godina. Razvod braka je pokrenut na njen zahtjev i u toku rastave odselila se s djecom iz obiteljske kuće koju je moj brat naslijedio i u njegovom je vlasništvu.

Međutim, nedugo nakon razvoda, njegova (tad već bivša supruga) zaključila je da ne može financijski brinuti o sebi i o djeci (čak i uz alimentaciju) i vratila se živjeti u bratovoj kući.

Odnosno, nastavili su živjeti kao da se nisu razveli.

Moj brat se nadao da će sve doći na svoje mjesto i da će se nesuglasice među njima srediti, a ona se nastavila živjeti s njim jer jednostavno nije imala izbora (sestra je izbacila iz stana koji joj je ustupila za stanovanje zbog neplaćenih režija).

Sad su djeca već velika, kćerka je punoljetna, sin ima 17 godina, njihovi odnosi se nisu nimalo popravili, mislim da su još i gori jer već godinama razgovaraju preko djece. Ona je najavila odlazak iz zajedničkog domaćinstva. Prije tri-četiri mjeseca brat je imao napad i na njeno traženje smješten je u psihijatarsku ustanovu.

Odmah nakod desetak dana bilo mu je bolje, i trebao je već odavno doći doma i nastaviti život, a umjesto toga jedan tjedan je doma, jedan u bolnici jer psihijatar smatra da se situacija u kući nije popravila ili promjenila i da mu boravak u tako nezdravom obiteljskom okruženju može samo štetiti, čime se ja slažem, ali što napraviti i kako pomoći bratu?

U međuvremenu se ona predomislila što se tiče odlaska jer, kako kaže, nema kamo, a on luta između bolnice i svoje kuće u kojoj najmanje boravi kad nije u bolnici. Bojim se da ga se na najgori mogući način pokušava riješiti, i to nije samo moj zaključak, već i drugih ljudi koji ih poznaju pa čak i doktora koji ga vodi na odjelu.

Radna sposobnost mu nije oduzeta i kao takav nema skrbnika. Postoji li mogućnost da on zatraži sudski ili već kako, da ona izađe iz te kuće da može složit ono malo kockica od života što mu je ostalo?

[jabuka]

Način ima ali vam ja ne mogu pomoći. Znam da u sudskoj praksi postoji iseljavanje bivšeg supružnika iz vlastite nekretnine ali za pobliže informacije molio bih kojeg odvjetnika da se javi i pomogne.