Jesam li roditelj otuđitelj?

[Gringo]

Jesam li roditelj otuđitelj?

 

Ovo je kratki upitnik koji će Vam pomoći poboljšati nenamjerna štetna ponašanja prema djetetu.

Oni koji se štetno ponašaju namjerno moraju imati na umu da prvenstveno štete djetetu koje tvrde da jako vole.

 

Odgovorite s DA ili NE

 

1. Kritiziram li ili negativno govorim ikad o drugom roditelju i njegovoj/njezinoj obitelji ili prijateljima pred djetetom tako da me može čuti?

2. Tražim li ikad od djeteta da bira koga će voljeti – drugog roditelja ili mene?

3. Govorim li pred djetetom o uzdržavanju i drugim pravnim pitanjima na način da drugog roditelja predstavljam negativno?

4. Ograničavam li ikad vrijeme s drugim roditeljem uz izliku da sam bolji roditelj?

5. Tražim li od djeteta da čuva tajne, laže ili skriva nešto od drugog roditelja?

6. Ispitujem li dijete detaljno o tome kamo ide i što radi s drugim roditeljem?

7. Spriječavam li ikad dijete da s drugim roditeljem razgovara telefonom, blokiram li poruke, ne uzvraćam telefonske poruke, brišem e-mail poruke ili im ne dajem poklone ili poštu od drugog roditelja?

8. Prekidam li vrijeme dok je dijete s drugim roditeljem na način da više puta dnevno zovem telefonom ili da planiram aktivnosti u vrijeme kad dijete treba biti s drugim roditeljem, posebice ako je to vrijeme kraće od vremena koje provodi sa mnom?

9. Spriječavam li da dijete provodi vrijeme s drugim roditeljem?

10. Sabotiram li ikad neku aktivnost koju dijete ima s drugim roditeljem?

11. Ohrabrujem li dijete, bilo otvoreno, ili prikriveno, da okrivljuje drugog roditelja za nešto?

12. Koristim li dijete kao terapeuta ili posebnog prijatelja s kojim dijelim svoje duboke i uznemirujuće osjećaje?

13. Dajem li djetetu do znanja da se loše osjećam kad govori o tome kako uživa s drugim roditeljem

14. Tražim li od djeteta da špijunira drugog roditelja dok je s njim/njom?

15. Usađujem li ikad u dijete osjećaj krivnje, pritiska ili potrebu odbacivanja drugog roditelja?

16. Natječem li se u tome koliko ljubavi, brige i pažnje dijete posvećuje drugom roditelju, njegovoj/njezinoj obitelji i prijateljima, a koliko meni?

17. Prijavljujem li ikad drugog roditelja lažno policiji ili centru za socijalnu skrb za npr. zloporabu droga ili neprimjereno ponašanje?

18. Spriječavam li dijete da izrazi svoje osjećaje, bez obzira odobravam li ih ili ne (npr. ljubav, sreću, uzbuženje, ljutnju, strah, tugu)?

19. Predstavljam li se pred djetetom kao žrtva prošlih ili sadašnjih ponašanja drugog roditelja?

20. Prepuštam li djetetu da odlučuje hoće li provoditi vrijeme s drugim roditeljem?

21. Radimo li rado dramu svaki put kad dijete prelazi od jednog roditelja drugom?

22. Optužujete li drugog roditelja tako da dijete čuje za svoje psihičko, fizičko ili materijalno stanje?

23. Dajete li rado drugom roditelju dijagnoze, npr. alkoholizam, psihoza, i sl., tako da dijete to čuje?

24. Govorim li o mami/tati nazivajući ih imenom?

 

Ako ste na bilo koje od ovih pitanja odgovorili s DA, potrebno je da procijenite u kolikoj se mjeri bavite otuđivanjem djeteta od drugog roditelja i da ispravite takva ponašanja. Vjerujemo da svojem djetetu želite dobro i da ćete se potruditi koliko je potrebno.

 

Djeca trebaju moći slobodno voljeti oba roditelja. Ako Vam se drugi roditelj ne sviđa, ili ako smatrate da nije dobar za dijete, problem trebate rješavati bez pribjegavanja uništavanju odnosa djeteta i toga roditelja.

 

Opsjednuti otuđitelji ne prezaju ni od čega da bi prekinuli vezu između djeteta i drugog roditelja. Oni imaju još puno širi arsenal manipulativnih ponašanja. To je težak oblik zlostavljanja djeteta gdje djetetu nije dopušteno voljeti roditelja ni njegovu/njezinu širu obitelj i prijatelje, koji predstavljaju polovicu djetetova nasljeđa, pa im posljedično nije dopušteno voljeti cijeloga sebe.

 

Roditelji koji zaista skrbe za najbolji interes svojeg djeteta učinit će sve što mogu da ne stave dijete u središte svojeg sukoba s drugim roditeljem i da ga potaknu da voli oba roditelja.

 

Poveznica na izvornik: http://www.majorfamilyservices.com/parental-alienation-quiz…

Izvornik smo minimalno izmijenili temeljem najnovije stručne literature o ponašanju roditelja otuđitelja i temeljem iskustava roditelja koji su tražili našu pomoć.

[felixx]

Gringo, dozvoli da izrazim svoj stav o ovome i ukažem na greške.

 

 

Prvo što je pogrešno je da se pretjerano vrši pritisak na roditelje koji kao 'nipošto ne bi smjeli griješiti' a svi dobro znamo da su glavni problemi u potpuno korumpiranom sustavu CZSS koji krivotvore dokumente, i praktično potiču sukobe roditelja, te sudova koji su potpuno pristrani u postupcima skrbništva.

 

Nemojmo prebacivati krivnju na roditelje, umjesto da imenujemo glavni problem.

 

Da CZSS i sudovi rade svoj posao, maliciozni roditelji ne bi imali priliku u tolikoj mjeri manipulirati djecom!

 

 

 

 

1. Kritiziram li ili negativno govorim ikad o drugom roditelju i njegovoj/njezinoj obitelji ili prijateljima pred djetetom tako da me može čuti?

 

Kritika nije isto što i kleveta. ne smije se sve trpati u isti koš!

Ovisno o dobi djeteta roditelj ima pravo ukazati na konstruktivan način na izrazito loše i negativne pojave kod bilo koga, pa tako i kod partnera i njegove obitelji.

To se zove odgoj djeteta.

Dakle, klevetanje i maliciozno ocrnjivanje ne, konstruktivna kritika u smislu pozitivnog odgoja da.

 

Nije mi prihvatljivo niti da svaki puta kada jedan roditelj (u pravilu otac) pokušava ukazati na ponašanje drugog roditelja (majke) koje izrazito problematično, na CZSS ga ni ne žele saslušati, i označavaju ga kao 'lošeg' zato jer to čini.

 

U obrnutom slučaju, svaka laž se često unosi u zapisnik bez ikakve provjere.

 

5. Tražim li od djeteta da čuva tajne, laže ili skriva nešto od drugog roditelja?

Čuvati neke tajne od malicioznog roditelja koji nastoji uništiti kontakt sa drugim roditeljem je loše?

 

6. Ispitujem li dijete detaljno o tome kamo ide i što radi s drugim roditeljem?

 

To ovisi o okolnostima.

 

Roditelj ima svako pravo ispitivati dijete što radi s drugim roditeljem ako procjeni da to nešto može imati izuzetno negativan uticaj na dijete.

O drugim okolnostima ne.

 

19. Predstavljam li se pred djetetom kao žrtva prošlih ili sadašnjih ponašanja drugog roditelja?

 

Otac kojeg je policija privela u pritvor po lažnoj optužbi majke ne bi to smio objasniti svom djetetu?

 

Obzirom na epidemiju lažnih prijava protiv očeva u razvodu, pa čak i brzopletih presuda u papirnatim suđenjima' uskoro ćemo imati naciju očeva kriminalaca.

 

20. Prepuštam li djetetu da odlučuje hoće li provoditi vrijeme s drugim roditeljem?

 

Ovdje je lapsus u upitniku.

Treba pisati 'Ograničavam li ...?' - ako su svi odgovori Da ili Ne.

 

 

21. Radimo li rado dramu svaki put kad dijete prelazi od jednog roditelja drugom?

 

Dramu mogu raditi oba roditelja, ali i samo jedan.

Mora li drugi roditelj svaki puta trpiti uvrede i ponižavanja da ne bi bilo drame? Je li to pozitivan primjer za dijete i na koji način?

 

 

23. Dajete li rado drugom roditelju dijagnoze, npr. alkoholizam, psihoza, i sl., tako da dijete to čuje?

 

Kleveta i činjenica nije isto.

Ne smije se klevetati.

Govoriti djetetu u skladu sa njegovim uzrastom o problemima drugog roditelja na način da se problemi objasne nije nužno loše. Naprotiv.

Reći djetetu - 'znaš, tata ima problema s alkoholom, i kad pije to mu pomuti pamet.To je ovisnost i tata se liječi. To ne znači da te ne voli,' itd... nije isto što i reći - 'tata ti je pijanac i beskorisna svinja, nikad ništa od njega'- čak i ako baš i nema problema sa alkoholom.

Ista stvar -' tvoja majka nekad izgubi živce pa baca stvari , ali bit će bolje sada kada se liječi. Ona te svejedno jako voli. ' nije isto što i 'Tvoja majka je uvijek bila opasna luđakinja , blabla...'

 

Ako drugi roditelj stvarno ima problema, zar to ne trebamo objasniti djeci na konstruktivan način?

Zar dijete ne vidi da nešto nije u redu? Treba mu skrivati probleme, držati ga pod staklenim zvonom?

 

 

 

Poveznica na izvornik: http://www.majorfamilyservices.com/parental-alienation-quiz…

Izvornik smo minimalno izmijenili temeljem najnovije stručne literature o ponašanju roditelja otuđitelja i temeljem iskustava roditelja koji su tražili našu pomoć.

 

Link ne radi.

[bobo3]

Link - ima 18 pitanja (nadam se da imate neko dopuštenje pr.)

Moja dva pitanja:

 

- Jeste li spremni ići 'do kraja' u ostvarenju svoje polovice roditeljskog prava? (Solomon, Strasbourg)

 

- Jeste li spremni dati sve u medije?

Iz teme pomno smisljen plan: Međutim, moj Vam je savjet da ubuduće ne komentirate zdravstveno stanje majke djeteta, čak i ako je to činjenica, i ako posjedujete medicinsku dokumentaciju koja to dokazuje. Ne bi bilo dobro da dijete - a to se može dogoditi već za pet godina - o psihičkoj bolesti majke čita na internetu.