zanima me koliko se pravnici zalazu za promjene i izmjene post.zakona

[anonimno]

Koliko se pravnici zalazu za izmjene i promjene postojecih zakona? I s kojim zakonima niste zadovoljni?

[rubens]

1) Izmjena i promjena ima previše i bez zalaganja pravnika

 

(koji btw primjenjuju nešto što je doneseno, a zna se tko to nešto i na koji način donosi).

 

2) Nema zakona koji ne može biti bolji.

[iudge]

suština problema-

donošenje ,izmjene ,dopune rade pravnici i ini stručanjaci koji nakon toga ne rade sa takvim zakonima i nemaju problema sa provodjenjem istih.

ovi koji provode nemogu značajnije učestvovati u donošenju,dopuni

i tako u krug.

[panonski]

Osobno sam se ovo pitanje pitao mnogo puta, jer bi baš oni, tj ODVJETNICI; i PRAVNICI bi trebali znati koliko štetnih zakona ima, dvosmislenih, pa i u sukobu sa drugim zakonima.

 

No,

Iako sam ovo pitanje preko nekoliko puta upućivao istima o kojima govorimo, nailazio sam na vrlo čudne, da ne kažem zamršene odgovore, od kojih niti jedan nije bio

 

DA JA STVARNO MISLIM DA BISMO BAŠ MI TREBALI URGIRATI KADA PRIMJETIMO NELOGIČNOSTI NA KOJE NAILAZIMO U PRAKSI.

 

Vidite, Zakone izgleda donose ljudi, koji nisu uvijek baš stručni, a u našem sistemu, očito i dosta puta vrlo nestručni.

 

Kada zakon prođe neku proceduru od prijedloga, o kojem glasaju Opet vrlo veleumni zastupnici koji čak ne moraju ništa o tome niti znati da bi digli, ili ne digli ruku (ovisi kako ima je naređeno, najčešće)

 

onda po meni da tako kažem donešeni zakon dolazi u jednu

 

JEDNOSMJERNU ULICU.

 

Mi ga ne možemo vratiti nazad.

 

Možda je najbolji primjer za to visina PDV-a.

 

Nitko nije zadovoljan, i to već bolujemo godinama, no kada se jednom izglasa KAO DA JE SVE GOTOVO.

 

Odvjetnici, pravnici i ekonomisti ove zemlje najčešće su i sami

štreberi koje ne zanima da se trgaju od razmišljanja i bore sa sistemom

 

nego upravo suprotno,

 

gledaju,

DA NA TIM NELOGIČNOSTIMA ZARADE.

 

Jer što će ti odvjetnik u kristalno jasnom zakonu ??

 

Razumijem da se želi zaraditi, ili čak i ništa ne raditi

 

ali nikako ne razumijem nedomoljubnu potrebu da se loše stvari promijene

 

ida slučajevi iz prakse, koji su neke ljude rekao bih čak i mnoge ljude

doveli na prosjački štap.

 

Napominjem da sam o ovome razgovarao sa dosta ljudi pravnog zanata

i

od svih dobio samo slijeganje ramenima !

 

 

Da jedan odvejtnički CEH, udruženje ili kako se već to naziva

 

ne može spriječiti, ili urigirati kod donošenja, ili već donesenog lošeg, štetnog, ili kontradiktornog zakona.

 

 

to je za nacionalnu sramotu.

 

 

[rubens]

Panonski,

 

da bi ti bilo jasnije predlaganje, rasprava o prijedlogu zakona i donošenje zakona kao građanin ove države bilo bi dobro da se informiraš prije no što bilo koga proglašavaš nacionalnom sramotom.

 

Napravi mi uslugu i probaj nabaviti Ustav RH, vidi tko to donosi i predlaže zakone, tko ih provodi i na koga se oni odnose. Probaj shvatiti kako to sustav funkcionira.

 

Prijedlozi s terena, od onih koji primjenjuju doneseno je naučna fantastika, ne samo kod nas već i uopće igdje.

 

 

 

 

 

 

 

 

[upitnik]

Dakle, nisam pravnik. Ali, u poduzeću u kojem radim bavim se stručnim poslom na izradi tehnoloških općih akata poduzeća. Kada bi država radila na način kao što se ponekad radi u mojem poduzeću, mislim da bi stvari puno bolje funkcionirale. Da bi određeni zakon ili drugi državni opći akt bio kvalitetan potrebno je sljedeće:

1. Na izradi prijedloga određenoga zakona trebali bi sudjelovati dokazani stručnjaci iz odnosnoga područja. 2. Nakon izrade prijedloga trebalo bi taj prijedlog na transparentan način dati javnosti na uvid i pozvati javnost da se očituje svojim primjedbama i prijedlozima. 3. Nakon toga bi se usko stručno povjerenstvo trebalo sastati i doraditi određeni akt do optimalne varijante, s tim da se u potpunosti moraju poštivati nomotehničke zakonitosti. 4. Svi prijedlozi trebali bi biti lektorirani, što kod nas nije slučaj, jer je očigledno da državni akti vrve pravopisnim i gramatičkim pogreškama (pogrešna uporaba padeža, pisanje početnih velikih slova tamo gdje im nije mjesto, rečenice koje se moraju dešifrirati i sl.). 5. Akte bi trebalo izrađivati temeljito i ne prebrzo, što kod nas opet nije slučaj. Često se iz formalnih razloga brza s određenim rješenjima, pa onda tako donesena rješenja imaju puno nedostataka. Da bi se problemu pristupilo na kvalitetan način potrebna je dobra organizacija. Dobra organizacija moguća je samo onda ako se na organiziranju i izradi akata zaposle najbolji, a ne najpodobniji. Toliko.

[rubens]

1. Na izradi prijedloga određenoga zakona trebali bi sudjelovati dokazani stručnjaci iz odnosnoga područja

 

Vlada RH?

 

2. Nakon izrade prijedloga trebalo bi taj prijedlog na transparentan način dati javnosti na uvid i pozvati javnost da se očituje svojim primjedbama i prijedlozima.

 

Recimo javna sjednica Sabora, prvo čitanje, drugo čitanje, mišljenja odbora, ili hitni postupak, glasovanje, sve to direktno preko recimo javne televizije, radia.....

 

3. Nakon toga bi se usko stručno povjerenstvo trebalo sastati i doraditi određeni akt do optimalne varijante, s tim da se u potpunosti moraju poštivati nomotehničke zakonitosti.

 

Vidi mišljenje odbora.

 

4. Svi prijedlozi trebali bi biti lektorirani, što kod nas nije slučaj, jer je očigledno da državni akti vrve pravopisnim i gramatičkim pogreškama (pogrešna uporaba padeža, pisanje početnih velikih slova tamo gdje im nije mjesto, rečenice koje se moraju dešifrirati i sl.)

 

Svi su zakoni lektorirani i to radi nadležna služba Sabora

 

5. Akte bi trebalo izrađivati temeljito i ne prebrzo, što kod nas opet nije slučaj. Često se iz formalnih razloga brza s određenim rješenjima, pa onda tako donesena rješenja imaju puno nedostataka. Da bi se problemu pristupilo na kvalitetan način potrebna je dobra organizacija. Dobra organizacija moguća je samo onda ako se na organiziranju i izradi akata zaposle najbolji, a ne najpodobniji. Toliko.

 

Potrebno je razmisliti što se zaokružuje na glasačkim lističima.

 

 

[upitnik]

Zakoni nisu lektorirani, osim možda poneki izuzetak. Navest ću samo dva primjera iz Zakona o oružju: 1. Proglašavam Zakon o oružju, kojega je Hrvatski - nije KOJEGA, nego je KOJI (akuzativ za neživo odgovara na pitanje ŠTO, a ne KOGA).

2. Ovim se Zakonom uređuju nabava.... - riječ zakon piše se malim slovom, jer samo kada se zakon piše svojim punim nazivom, piše se velikim početnim slovom. Konstantno se u zakonima riječ zakon kao opća imenica pogrešno piše početnim velikim slovom. To su pogreške za osnovnu školu. Sve druge navode dalo bi se raspraviti. Mogu reći da papir sve trpi, tako da se naizgled sve obavlja vrlo profesionalno.