Ostavinska

[Matija50]

Rastao sam se prije par mjeseci te nakon razvoda treba pokrenut ostavinsku ili proces podjele imovine.

Koristeci svoje pravo kao HRVI od 90% invaliditeta, iskoristio sam popust od 100% prilikom kupnje stana za 0 Kn. (nula kuna), bivši vojni stan na kojem je postojalo stanarsko pravo.
Ono što me zanima je stan, dali je taj stan osobna imovina ili bracna stecevina, jer je stan kupljen za vrijeme braka.
Pa eto molim clanove ovog foruma ako znaju ili da mi preporuce odvjetnika koji je imo takav "slucaj".
U Zagrebu sam, preporuke molim na PM.

Lp. Matija

[Ruby_Danderfluff]

U svakom slučaju ne bi bila ostavinska, jer se ne radi o nasljeđivanju iza umrlog ostavitelja, nego postupak radi diobe bračne stečevine.

Evo prakse:

„Prije svega, i prema stavu ovog suda drugog stupnja, sama činjenica da je tuženik imao mogućnost kupiti stan površine od 75,09 m2, (veći nego što bi mogao kupiti da je samac) budući da je bio u braku s tužiteljicom i da je imao dijete, nikako ne implicira da radi toga predmetno pravo na stambeno zbrinjavanje predstavlja bračnu stečevinu. Ovaj sud stoga prihvaća razloge iznesene u odluci suda prvog stupnja u pogledu utvrđenja da je pravo na stambeno zbrinjavanje tuženik stekao na temelju osobnih svojstava (hrvatski ratni vojni invalid Domovinskog rata – VIII. grupe), u smislu odredaba Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 94/01, dalje: Zakon o pravima hrvatskih branitelja), a na temelju kojih je ostvario pravo na kreditiranje kupnje stana Ugovorom o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva zaključenim 9. veljače 2005.Naime, odredbama čl. 65. st. 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja propisano je, tko, pod zakonom propisanim uvjetima, ima pravo na stambeno zbrinjavanje dodjelom stambenog kredita za kupnju stana, odnosno izgradnju kuće ili stana, a to su: 1. članovi obitelji poginuloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i 2. HRVI iz Domovinskog rata od I. do X. skupine. Iz navedene odredbe zakona, koja predstavlja lex specialis u ovoj pravnoj stvari, razvidno je da tužiteljica nije ostvarila uvjete za stjecanje tog prava, već se radi o ostvarenju strogo osobnog prava tuženika kao hrvatskog branitelja koji je ispunio tim zakonom propisane uvjete za stambeno zbrinjavanje. Stoga to pravo ne može predstavljati bračnu stečevinu.”

I druga:

S tim u vezi ukazuje se da je i Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 174/04) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji stana s pridržanim pravom vlasništva, izričito propisao u čl. 38. st. 5. da je stan, odnosno kuća stečena na temelju ostvarenog prava na stambeno zbrinjavanje, u osobnom je vlasništvu nositelja prava, osim u slučaju ako su pravo stekli članovi obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i u tom slučaju su stečene nekretnine suvlasništvo članova obitelji i ne mogu se otuđiti dok su članovi obitelji malodobni. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o propisanom izuzetku, pravilnim se ukazuje zaključak suda prvog stupnja da se radi o ostvarenom strogo osobnom pravu tuženika na stambeno zbrinjavanje, ne ulazeći pri tome u pravo tužiteljice da ostvaruje možebitno postojeći obveznopravni zahtjev prema tuženiku, za dio obroka kredita za kupnju stana otplaćenih tijekom trajanja bračne zajednice stranaka.” (ŽSZ Gž Ob-800/17 od 22. kolovoza 2017.)

[Matija50]

Zahvaljujem na odgovoru Ruby_Danderfluff

Kako sam shvatio sudska praksa mi ide u korist, e sad bi bilo dobro imat ime/kontakt pravnika koji su zastupali HRVI-e u navedenim procesima.
Kako nisam dobio preporuku za odvjetnika, evo ovim putem molim ako ima koji odvjetnik nek mi se javi na  PM da to privedem kraju

Lp. Matija 

[Matrix]

, Ruby_Danderfluff je napisao:

tužiteljica nije ostvarila uvjete za stjecanje tog prava, već se radi o ostvarenju strogo osobnog prava tuženika kao hrvatskog branitelja koji je ispunio tim zakonom propisane uvjete za stambeno zbrinjavanje

U tom smislu je i Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 1365/2008-2, od 10. veljače 2010