ugovor potpisan u bolnici

[anonimno]

Molim da mi netko kaže naziv službe u bolnici (da li je to pravna služba) koja odobrava potpisivanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Da li se tako potpisani ugovor može poništiti ako bolnica nije obavijestila rodbinu niti centar za socijalnu skrb ? Da li suca koji dolazi u bolnicu da bi sastavio takav ugovor veže neki kodeks časti, kao liječnike Hipokrat ? Da li je on ovlašten procjeniti stupanj bolesnikovog psihičkog zdravlja i stanja bez prisutnosti psihijatra i smije li to uopče učiniti ?

[anonimno]

kakve veze ima bolnica s potpisivanjem takvog ugovora?

[anonimno]

Veza je sljedeća :Pacjent leži u bolnici, ima 82 godine, nemože se sam brinuti o sebi, potrebna muj je 24 satna njega, prije boravka u bolnici slomio kuk i vezan je za krevet, blago je nagluh, povremeno nezna tko je tko od rodbine koja mu dolazi u posjet, a to iskoristi osoba koja nije s njim u srodstvu da sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju.

[anonimno]

da li mu je oduzeta poslovna sposobnost?

[anonimno]

Ako osoba koja je bila u bolnici nije lišena poslovne sposobnosti ona sama odlučuje o svojim pravnim poslovima. OVaj ugovor se ovjerava pred sucem (prije ga napiše odvjetnik) pri čemu sudac, nakon čitanja, upozorava stranke o posljedicama takvog ugovora. Ako ocijeni da je ugovor doista volja obiju stranaka on ga ovjerava (dakle da se ne sklapa pod prisilom, da je osoba svjesna). U suprotnom neće ovjeriti takav ugovor već će zatražiti da se osobi postavi staratelj koji bi štito njegova prava odnosno ispitaju okolnosti koje dovode u sumnju sposobnost osobe da sklopi ugovor. Dakle, ako je osoba koja je sklapala ugovor ( ona u bolnici) razumjela sadržaj i posljedice ugovora i potvrdila da je to njezina volja sudac nema razloga nikoga o tome obavještavati. Bolnica u svakom slučaju nema nikakve obveze. Tužbu na poništenje ugovor može podići svaka osoba (ako smatra da postoje razlozi zbog koih je taj pravni posao ništav- primjerice poslovna nesposobnost ugovaratelja ).

[anonimno]

Nisam po profesiji pravnik pa neznam točno što to znači, vjerujem da je to u vezi sposobnosti samostalnog odlučivanja, ako je, pitam da li ikakvu važnost ima sadržaj ugovora u kojem se uopće ne spominje ništa o cjelodnevnoj njezi, a osoba koja potpisuje ju neizostavno treba, da li se to može iskoristiti za poništenje ugovora, obaveza je samo nošenje drva i/ili sitni poslovi. Da li se može zaključiti da je osoba potpisala ugovor a da u stvari nije bila svjesna kako će se njezin život nastaviti bez da netko (mislim na osobu s kojom je sklopila ugovor ) brine o njoj i drugačije osim nošenja drva, na primjer tko će joj kuhati, prati ili ju kupati ? Da li je sklopila ugovor koji u stvari njoj šteti ?

[anonimno]

dakle sudac je dovoljan da sam procjeni da su obje strane razumjele ugovor ? Pritom nikakvu ulogu ne igraju godine ni mogučnost manipuliranja starijim osobama, mogučnost da im se obeća nešto usmeno a zna se da se to neće ostvariti (ukratko da im se zamažu oči )? Dan prije sklapanja tog nesretnog ugovora u službi za socijalnu skrb predan je zahtjev za skrbništvo ali sve se prebrzo odigralo pa nije došlo do realizacije. Da li to ima kakvu težinu u poništenju ugovora jer se radi o večoj količini nekretnina koju dobiva osoba koja nije ni prstom pomaknula za bolesnika, a kamo li da je na njega potrošila novac ili vrijeme, što je njena rodbina činila prilično dugo.