krivotvorenje isprave

[anonimno]

Molim neka mi netko odgovori:

radnik je krivotvorio ispravu o plaći i takvu je htio iskoristiti za podizanje kredita. u tome, međutim nije uspio jer je banka provjeravala podatke kod poslodavca i utvrdila netočnost podataka.

pitanje: kz kaže da su pravne osobe dužne prijaviti kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti. gdje piše koja su to djela?! dakle, da li poslodavac koji zna da je krivotvorio ispravu mora prijaviti to djelo ili ne mora, jer nitko zapravo nije pretrpio štetu.

[anonimno]

koja su to djela piše u KZ-u,

u pravilu, većina se progoni po službenoj dužnosti..

ali, u člancima za pojedina k.d. stoji i to da se postupak za to i to kazneno djelo pokreće privatnom tužbom ili po prijedlogu, ili na kraju određene glave, u posebnom članku je točno navedeno za koja k.d. iz te glave ( na koji način i pod kojim uvjetima) se pokreće postupak..

za k.d. krivotvorenja isprave postupak se pokreće po službenoj dužnosti.. (sada neću ulaziti u detalje tko je i na koji način što popunio, potpisao, ovjerio pečatom i sl., jer se otvaraju pitanja ima li tu još kojeg k.d., a mislim da ima...)

Obratite pažnju na čl.171. Zakona o kaznenom postupku. tim člankom je propisana obveza pravnih osoba i tijela državne vlasti da prijave počinjenje k.d. za koje su saznali..

To što šteta nije nastupila nije od utjecaja na postojanje k.d. jer se radi o k.d. koje spada u grupu k.d. protiv vjerodostojnosti isprava kojima se štiti povjerenje u istinitost i dokaznu snagu činjenica važnih za određene pravne odnose..

 

 

[Bobic]

To je teorija. Dakle, ono što je Zakonodavac napisao da bi trebalo biti.

 

Međutim Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ima posve drugačije mišljenje. Npr. u slučaju stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru koji je sa krivotvorenom potvrdom o svojoj plaći ušao u banku a zatim Državnom odvjetništvu izjavio slijedeće; cit.

 

"Prijavljenik I.S. poriče izvršenje kaznenog djela. U obrani navodi da je u lipnju 2003. godine obavljao poslove .................... Njegov bratić V. S. donio mu je papire u svezi kredita, te ga pitao da li bi mu mogao biti jamac. Potvrdu o plaći smatrao je više kao anketu, jer mu je tako bratić i rekao, pa je on istu potpisao, ali nije potpisao M. M., već je potpisao sebe. Mislio je da je to potrebno da bi u banci vidjeli da li on pristaje biti jamac. "

Itd.

"Prema tome dovoljno je da osoba koje je neovlašteno i nenamjenski koristila štambilj poslodavca, zatim ispod imena radnice stavila nečitak paraf (muškarca), unijela lažne podatke, i sve to predala u banci izjavi slijedeće:

"MISLIO SAM DA JE TO BILA ANKETA".

Da se u tom slučaju više ne radi o kaznenom djelu jamči Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po ODO u Ivanić Gradu sa odlukom br. : K-DO-19/04. od 30.rujna 2004.

Vidite kako sve može biti jednostavno a radi ozbiljnosti stava o "ANKETI", osoba koja je dala ovu izjavu državnom odvjetniku u Ivanić Gradu koju osobu i njenu izjavu Državno odvjetništvo Rebuplike Hrvatske drži za ozbiljno i danas (2005.g.) obavlja poslove stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru.

 

Damir Bobić, Bjelovar

[anonimno]

zahvaljujem na odgovorima!

dakle, dužni smo prijaviti k.d., ali da li će osoba biti i kažnjena za isto, to je upitno...

[anonimno]

dužni jeste, ali vam ne slijede nikakve sankcije ukoliko to i ne učinite....

pogotovo ako je ta osoba vaš zaposlenik, vaša je stvar kako će te s njom riješiti tu neugodnu situaciju (zlouporabu da je nazovemo) po pitanju njenog radnog odnosa..

[Bobic]

barem ne u Bjelovaru.

 

Morate prijaviti svako kazneno djelo pa makar i ne znali što biste uopće prijavili.

 

Opet o sudskoj praksi Pravosuđa Republike Hrvatske:

 

Općinski sud u Bjelovaru u odluci br. K-129/02-22 od 21. 10.2002 (sutkinja i voditeljica kaznenog odjela Općinskog suda u Bjelovaru Sandra Hančić) od građana Republike Hrvatske traži da prijave citiram "eventualnog", zatim i "eventualne" počinitelje nečega što niti ona sama nije znala što to jeste. Jedino što znade da je to nešto njoj nepoznato ali osjeća, cit. "da je teško".

 

Stav da treba prijaviti "možda ga bilo a možda ga nije bilo" počinitelja nečeg nepoznatog uredno je svojom presudom potvrdio Županijski sud u Bjelovaru (nećete vjerovati!? - predsjednik tog suda kao član vijeća odlukom Kž-486/02-3 od 06.02.2003.g. )

 

Dakle, uvažavajući sudsku praksu u Republici Hrvatskoj prijavite sve i ono što ne znate. Jer nikada ne znate da li će se protiv Vas zbog neprijavljivanja nečeg nepoznatog provesti kakav kazneni postupak.

 

Ili možda zato što je Vaša tvrtka podnijela kaznenu prijavu protiv sudaca npr. Županijskog suda u Koprivnici zbog korupcije.

 

Damir Bobić

 

P.S. Nikada, ama baš nikada obavljajući svoj posao ne zamjerajte se kakvoj odvjetnici. Posebno ako formalno nije u braku sa npr. predsjednikom kakvog suda

 

P.P.S. izreka presude o kažnjavanju za neprijavljivanje "eventualnog počinitelja" nečeg nepoznatog, citirana je u jednom od postova u Pravnom forumu

[Mrnjaukalica]

Komentirat cu sve ovdje, da ne pisem tri zasebna posta.

 

1. da sve pravne osobe i sva tijela drzavne uprave duzna su prijaviti nadleznom DO kaznena djela za koja su saznali, a progone se po sluzbenoj duznosti stoji u cl. 180. st. 1. ZKP (NN, br. 62/03-procisceni tekst). Cl. 171. ZKP odnosi se na vodjenje kaznene evidencije.

 

2. ODO u Ivanic Gradu je vjerojatno smatralo da postoje pretpostavke iz cl. 47. KZ pa da je osumnicenik bio u zabludi o bicu kaznenog djela. No, osumnjicenik ne bi mozda prosao nekaznjeno da je prituzitelj postupio sukladno cl. 55. st. 2. ZKP i sam pred sudom pokrenuo progon protiv pocinitelja. Drugo je ako ODO nije izdao u rjesenju uputu o pravnom lijeku sto je duzno p cl. 55. st. 1. ZKP, pa se rjesenje moze smatrati nistavnim. Tada bi valjalo podnijeti prituzbu Pravosudnoj upravi pri MP i traziti da ODO izda validno rjesenje.

 

3. Kazneni postupak je moguce pokrenuti i protiv nepoznatog pocinitelja. Tada sud moze naloziti poduzimanje radnji kojima bi se mogao utvrditi identitet pocinitelja. Iz kokretnog slucaja nije mi jasno tko je prijavitelj ako se ne zna kakvo je kazneno djelo pocinjeno? U slucaju kada se sire (sredstvima javnog priopcavanja i dr.) neke informacije o tome je neko kazneno djelo pocinjeno, a pogotovo kada je pocinitelj nepoznat, DO moze pokrenuti sukladno cl. 183. st. 2. ZKP izvide kaznenih djela kako bi utvrdio cinjenicno stanje. Ali, tu se mora raditi o kaznenim djelima koje se progone po sluzbenoj duznosti.

[anonimno]

1. da sve pravne osobe i sva tijela drzavne uprave duzna su prijaviti nadleznom DO kaznena djela za koja su saznali, a progone se po sluzbenoj duznosti stoji u cl. 180. st. 1. ZKP (NN, br. 62/03-procisceni tekst). Cl. 171. ZKP odnosi se na vodjenje kaznene evidencije.

 

Pročišćeni tekst se u praksi ne koristi (iako je u nekim objavljenim ZKP-ima zadržana dvostruka numeracija) jer problemi izazvani njegovim donošenjem i nakon odbacivanja prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog teksta (rješenje Ustavnog suda U-I/2597/2003 od 12.01.2005.) nisu riješeni..

 

 

 

 

[Bobic]

Državni odvjetnik u Ivanić Gradu je Milan Kiš.

 

Svoju odluku br.K-DO-19/04. od 30.rujna 2004.g. doista je napisao kao da je I.S., koji je i u ovoj 2005.g. stečajni upravitelj, dakle osoba od povjerenja i od nekakve koristi za Pravosuđe Republike Hrvatske bio u zabludi kada je u svojstvu jamca ušao u banku u mjestu Č. u namjeri da ostvari imovinsku korist.

 

Osobno ne mogu vjerovati da je g. Milan Kiš doista vjerovao u ono što je napisao. Bila bi to uvreda za ljudski intelekt.

 

Naime, kada je I.S. na obrascu banke napisao ime i prezime radnice iz posve drugog grada i ispod njega stavio nečitak paraf (zavarao je bankarsku službenicu da misli da je njen), zatim osobno upisao da nije pod otkazom, upotrebio štambilj poslodavca koji mu je dan u posjed za posve druge namjene, koje nikakve veze nemaju sa kadrovskim poslovima, itd. onda je svakoj imalo pametnoj osobi jasno da se radi o izradi krivotvorine i njenoj uporabi (I.S. ju je donio i predao bankarskom službeniku).

 

Meni je ova odluka Milana Kiša bila smješna i s njom sam nasmijao veliki broj ljudi oko sebe.

 

Ali morate razumijeti i Milana Kiša. Da je pokrenuo kazneni postupak protiv stečajnog upravitelja Trgovačkog suda u Bjelovaru zbog izrade i korištenja krivotvorine što bi javnost mislila za koje namjene suci u Bjelovaru koriste I.S.-a ? Tim više što je od poslodavca dobio otkaz zbog niza drugih krivotvorenja službenih i javnih isprava.

Podsjećam, suci i državni odvjetnici za sve to znaju još tamo negdje od 2003.g. a I. S. kao savjestan i pošten stečajni upravitelj u 2005.g. predstavlja Pravosuđe Republike Hrvatske.

 

Naravno, ovo nije jedini slučaj da državni odvjetnik svojim mišljenjem "pokriva" neki događaj. Npr. državni odvjetnici u Križevcima napisali su da je Mladen Đuričić "nepoznata ženska osoba koja ne živi u Križevcima".

Mogli biste vjerovati Državnom odvjetništvu da tu izjavu nisu napisali povodom zapisnika sa sudskog ročišta na kojem je predana krivotvorina a u sudskom zapisniku sačinjenom pred četiri osobe konstatirano je da je Mladen Đuričić predao podnesak sa sadržajem koji je unesen u zapisnik i dao usmenu izjavu pod upozorenjem na posljedice davanja lažnog iskaza.

 

Dakle, da li postoji razlika u postupanju državnog odvjetnika Milana Kiša i Miljenka Ščetar?

 

Mislim da ne. Ovakve odluke postale su pravilo u Pravosuđu Republike Hrvatske.

 

Damir Bobić, Bjelovar

 

P.S. poslodavac nije preuzeo posao Državnog odvjetništva i postao privatni tužitelj. Treba čuvati vlastito dostojanstvo a ne trošiti ga na ovakvim primjerima.

[Mrnjaukalica]

Ovdje mi nije u potpunosti jasno tko je dostavio takav "dokument" banci. Zabluda o protupravnosti mogla je postojati da je sadrzaj obrasca koji je osumnjiceni popunjavao bio takav da se mogao zabuniti da se radi o anketi, ali jasno je da se anketa koristi za istrazivacke svrhe, pa stvarno, i da je bio u zabludi oko sadrzaja obrasca (misleci da je anketa) nikako nije mogao biti u zabludi kada je taj obrazac koristio za neku, sebi povoljnu svrhu. Drugo ako je obrazac dao trecoj osobi, misleci da ona to koristi za svrhu anketiranja, pa je to iskoristila ta osoba.

 

 

[Bobic]

I.S. je stečajni upravitelj na Trgovačkom sudu u Bjelovaru. Dakle, prema zakonskim propisima i nekim očekivanjima građana sa prosječnim znanjem, to je osoba koja mora biti inteligentna, poštena (radi sa tuđom imovinom u korist Republike Hrvatske), savjesna. Ona mora imati isti stupanj savjesti i poštenja kao i suci koju su mu dali da radi sa tom tuđom imovinom. Štoviše sutkinja Sandra Hančić, Vesna Šuflaj i neke druge sutkinje u Bjelovaru vlastoručno su napisale i potpisale da se radi osobi čiji je odnos prema moralu i ponašanje prema zakonskim normama isto kao i njih samih. No, sa tim neću gnjaviti, ali vjerujem da sam Vam dovoljno jasno prikazao što se očekuje od takve osobe.

 

I sada se vratimo na Državno odvjetništvo (ODO u Ivanić Gradu). Odvjetnik Milan Kiš povjerovao je I.S. da je koristeći štambilj poslodavca namijenjen za rad sa klijentima (kadrovski poslovi obavljaju se u posve drugom gradu po drugim osobama i nikakve veze nemaju sa I.S.-om) koristio u ANKETIRANJU.

 

Kada ste čuli da se službeni štambilj poslodavca koristi za nadasve privatno anketiranje?

 

Kakvo ANKETIRANJE? Takvo da je I.S. formular poznate banke popunio sa lažnim podacima (ime i prezime izdavateljice uvjerenja a radnice poslodavca, svom statusu, plaći i sl.). Naravno da je ovako popunjen formular, sada dovršenu krivotvorinu OSOBNO predao u banku. Nekoliko dana poslije bankarska službenica nazvala je kadrovsku službu poslodavca u posve drugom gradu da provjeri VISINU PLAĆE. Nije sumnjala da bi se onaj nečitak paraf, koji je vlastoručno upisao I.S.,. odnosio na bilo koju drugu osobu od one čije je ime i prezime I.S. čitko, velikim slovima napisao na krivotvorini.

Poslodavac je već vodio postupak otkazivanja I.S. zbog niza drugih krivotvorenja (ugovora o radu, evidencija o radu, davanju lažnih izjava, ucjenjivanju radnica (mito) i slično. Time je i izjava I.S. da nije pod otkazom bila lažna pored svega drugog.

 

Vjerujem da sam naveo dovoljno činjenica o stanju svijesti I.S. kakvim ga doživljavaju suci u Bjelovaru (ravnog njima samima) ili recimo prema državnom odvjetniku Milanu Kiš koji ga je praktično prikazao neuračunjivim (“ANKETIRANJE”).

 

Čini mi se da bi od mene bilo izuzetno bezobrazno ako bih poslije svega navedenog pitao da li još tko vjeruje u priču Državnog odvjetništva o prikazanom ANKETIRANJU kao razlogu za nepostojanje kaznenog djela.

Ponavljam, ove 2005.g. I.S. je kao duševno zdrava osoba i dalje stečajni upravitelj od povjerenja samim sucima - u nekom uvrnutom smislu i državnom odvjetniku Milanu Kiš.

 

Damir Bobić, Bjelovar

[Mrnjaukalica]

Da. Na temelju ovoga sto ste naveli, doista nema objektivnog razloga da bi se osumnjicenom iskljucila protupravnost zato sto je mislio da se radi o anketi. Prvo, iz sadrzaja formulara razvidno je da se ne radi o anketi, a drugo, on je to osobno odnio u baknu, dakle morao je znati da se ne radi o nikakvom anketiranju.

 

Zasto poslodavac nije sam poduzeo progon protiv pocinitelja? Nije nikakva sramota nastaviti progon, ako to odbije DO. Osim toga, on je na taj nacin prevario i banku. I ona je isto bila ostecena u tome.

 

[Bobic]

Hvala na razumijevanju.

Ove primjere koje navodim ne odnose se na slučajne greške ili neznanje osoba o kojima pišem (sutkinja Hančić, Šuflaj, Šarko, Ronić ili o državnim odvjetnicima).

 

Riječ je o pravilu u ponašanju sudaca i državnih odvjetnika. Pravilu koje je stvoreno u nazad petnaest godina.

 

I Vi ste shvatili da se ne radi o anketiranju. U “anketiranje” naravno ne vjeruje niti osoba koja je to rekla Milanu Kišu. Ni taj državni odvjetnik u to ne vjeruje, jer da vjeruje što bismo tek onda o njemu mislili.

U ovom slučaju riječ “anketa”, odnosnog vjerovanje Državnog odvjetnika u notorno besmislene riječi, poslužila je za popunjavanje papira kojim državni službenik u ime Republike Hrvatske pokriva radnju krivotvorenja (izradu i uporabu krivotvorine), pokušaj prevare, zlouporabu ovlasti, davanje lažnog iskaza pred istražnim sucem u Zagrebu itd.

 

Ako pretpostavite da za takvu odluku zna samo Milan Kiš i bivši poslodavac, što bi bilo uobičajeno, time bi bio postignut cilj pisanja riječi “anketa”. Sada kada Vi i stotine drugih pravnika u Republici Hrvatskoj znate da tu riječ državni odvjetnik koristi kao razlog za neobavljanje svoje dužnosti onda ostaje da se slijedeći put zapita da li će ponovno napisati takvu odluku. Naravno, gospodina Bajića uopće ne zanimaju takve “trice” jer bi i formalni prigovor na odluku odvjetnika Kiša trebao ostvariti cilj da takve odluke više ne piše. Vjerujte, to u Zagrebu nitko ne čita i ništa po tome ne poduzima. Ili da konačno počne izvršavati poslove državnog odvjetnika i pokrene kazneni postupak protiv I.S.. Uostalom već godinu dana u ladicama Državnog odvjetništva stoji još jedna u nizu, kaznena prijava zbog porezne utaje I.S.-a (70.000,00 kn je koje I. S. prenio sa računa tvrtki u stečaju na račun tvrtke koja nema zaposlenih ........ i da sada ne pišem kako je taj novac I.S. trošio.......... u isto vrijeme u hodniku ispod kancelarije odvjetnika Milana Kiša, upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza I.S. uvjeravao je predsjednicu suca Lidiju Bošnjaković da je nezaposlen, da ne ostvaruje prihode, da ne plaća porez na dohodak jer ga ne ostvaruje, da ne radi pa ni “na crno”, itd.)

 

Vidite, iz ovako malog slučaja, kada bi ste ga “povukli za rep” ubrzo bi se zapitali npr. za koje svrhe u stečajnim postupcima, riječ je i o 2005.g., suci koriste takvu osobu (osobu koja krivotvori službenu dokumentaciju, novac koji mu je povjeren prebacuje na račune izvan tvrtki u stečaju bez valjane knjigovodstvene dokumentacije, uz davanje lažnih izjava raznim sucima, itd.). Za čas biste izašli izvan Ivanić Grada i došli do sudaca i Državnog odvjetništva u Bjelovaru.

I onda bi se ova priča o “anketiranju” u nešto drugačijoj formi prenijela na državnog odvjetnika Gašpara, sutkinju Hančić...... Da ne budem nedorečen, Goran Gašpar također nije htio pokrenuti kazneni postupak protiv I.S. iako je u odluci naveo da su mu svjedoci govorili o krivotvorenju službene dokumentacije o ucjenama, zna za lažno svjedočenje pred sucima u Bjelovaru, kao dovoljno inteligentna osoba zna da iza riječi ucjena stoji riječi “mito” i sl. Ali isto kao i Milan Kiš ne želi svojom odlukom, koju bi morao donijeti kao Državni odvjetnik Republike Hrvatske, uništavati ugled pojedinih sudaca i sutkinja u Bjelovaru. Vjerojatno će u njegovom stolu, ili čijem god u sobama državnog odvjetništva, kaznena prijava za poreznu utaju / davanje lažnih iskaza sutkinji Lidiji Bošnjaković, dočekati zastaru, bez obzira na već primljene dvije - tri požurnice Državnog odvjetništva u Zagrebu.

 

Interes ljudi sa kojima se živi u lokalnoj zajednici uvijek je važniji od opće društvenog - odnosno državnog, čiji su službenici.

 

I na kraju odgovor na Vaše pitanje. Poslodavac već tri godine u četiri sudska postupka uvjerava suce da kod njega svojom odlukom ne zaposle prethodno opisanu osobu. U tri spora uz mnogo muke uspio je uvjeriti suce (jedan je čak izrazio žaljenje što nije mogao ukinuti odluku poslodavca - nemojte se čuditi, u Splitu sudac čestita okrivljeniku što ga je oslobodio optužbe dok u Bjelovaru sudac u obrazloženju presude izražava žaljenje što takvu donosi). Ostaje četvrti i poslije toga mogao bih roman napisati o “potezanju sudaca za rukave”, o javno izgovorenim riječima o “osveti putem suda” o tome kako tužitelj poslije rasprave odlazi sa sucem iz susjednog hodnika na piće u kafić iza ćoška itd.

Dakle, stvarno bi bilo poniženje da pored Milana Kiša, Gorana Gašpara, ovakvih sudaca poslodavac očekuje da će netko izreći kaznu I.S. u postupku u kojem će poslodavac od Državnog odvjetništva preuzeti posao kaznenog gonjenja.

Takav optimista ne mogu biti.

 

Damir Bobić, Bjelovar

 

P.S.

Dug članak?

[Mrnjaukalica]

Nisu ovi koje spominjete osobe koje drze cijelo pravosudje. I tek se radi o postupku pred prvostupanjskim sudom. Nije bitno, u svakom pojedinom slucaju, sto se misli da ce netko donijeti ili nece odluku. Bitno je provesti postupak, utvrditi cinjenicno stanje, i donijeti zakonitu odluku.

 

Ako se vrtite samo oko ovih osoba, koje mozda jesu grijesile u potpunosti u svojem radu, mozda nisu, i ocekujete da ce to dovesti do nekog pravicnog rjesenja, necete postici nista.

 

Sudski postupci u Hrvatskoj jesu dugacki, ali to ne znaci uvijek da su pravicna rjesenja nedostizna. Imate redovne pravne ljekove koje mozete u iskoristiti. To je barem pokusaj. I nije Vasa procjena o tome hoce li se donijeti ili ne pravicna odluka, relevantan faktor da se neki proces uopce ne zapocne. Ako koristite u svakom slucaju sve sto Vam pravo daje na raspolaganju, mozda nadjete nekoliko ljudi za koje cete moci reci da su na ponos nasem pravosudju.

 

A ima ih....

[Bobic]

Na svakom kritičnom mjestu postoje nužni izlaz. Vrata za slučaj opasnosti. U ovom slučaju izjava državnog odvjetnika da vjeruje u anketiranje kao osnovu za isključenje od kaznene (krivične) odgovornosti, za njega čini upravo taj nužni izlaz.

 

Pretpostavite situaciju da se glavni državni odvjetnik Mladen Baić ponaša kao šef privatne firme. Samo ovaj put, probajte za ozbiljno zamisliti takvu situaciju. Znate kakvi su šefovi u privatnim firmama, uvijek hoće znati u čemu je problem a onda traže objašnjenje od njemu podređenog radnika. Zbog vlastitog šefa.

I sada zamislite da Mladen Baić zatraži od provincijskog državnog odvjetnika objašnjenje o njegovom vjerovanju u izjavu o anketiranju kao osnovi za nepostojanje kaznenog djela.

 

Naravno, zamišljam da bi mu Milan Kiš odgovorio, “da je jasno da duševno zdrava osoba ne može ući u banku sa krivotvorenom dokumentacijom, zatražiti novce a kada se krivotvorenje otkrije (sutkinja Lidija Bošnjaković u parničnom postupku - hodnik ispod kancelarije Milana Kiša, također smatra da se radi o krivotvorenju), pravdati se da je krivotvorinu sačinio samo radi “anketiranja”“. Vjerujem da bi svom šefu rekao da nije pokrenuo kazneni postupak jer bi Državno odvjetništvo vođenjem takvog sudskog postupka ispalo smiješno, u kojem bi se moglo utvrditi da I.S. nije duševno zdrav kada sa “anketama” ulazi u banku da bi podigao tuđe novce.

 

Dakle, bilo bi to za Državno odvjetništvo, time i za sud a u konačnosti za Republiku Hrvatsku nepotrebno gubljenje vremena i novca sa “moguće duševno bolesnom osobom”.

 

Tko se ne bi složio sa tako pretpostavljenim stavom državnog odvjetnika?

 

Osim onih koji bi pretpostavili u takvoj situaciji što bi to šefu bilo prećutano. I koji znaju što to nije napisano u postojećoj odluci državnog odvjetnika Milana Kiša (K-DO-19/04. od 30.rujna 2004.g).

 

U odluci nije napisano da na Općinskom i Županijskom sudu u Bjelovaru postoje dva sudska predmeta koja su zasnovana na izričitom i samim sutkinjama neupitnom stavu da je I.S. duševno zdrava osoba. To su sudski postupci sutkinje Sandre Hančić i Vesne Šuflaj, odluke potvrđene po sutkinjama Šarko, Hudoletnjak i drugim članovima vijeća.

 

Dakle, za suce kojima je Država dala zadatak da u ime Republike Hrvatske kažnjavaju krivotvoritelje, prevarante .... , I. S. je duševno zdrava osoba pa time i odgovoran za kaznena djela koja je počinio (i sada ih čini).

Naravno, samo treba u Državnom odvjetništvu pronaći takvog odvjetnika koji neće vjerovati u izjave o “anketiranju” ili slične besmislene izjave dane pred Državnim odvjetništvom u Bjelovaru koje su poslužile za oslobađanje od kaznenog progona.

 

Koliko je Pravosuđe Republike Hrvatske u stanju stvoriti ironiju vlastitim odlukama, ovisnim o trenutnim potrebama pojedinaca ili grupa, dodatno proizlazi da je stav o I.S.-u kao duševno zdravoj osobi zasnovan ne samo na više njegovih radnji krivotvorenja, ucjena, za druge suce njima nesporno danim lažnim iskazima u sudskim postupcima, već PAZITE SADA OVO: na javno iznesenim i vlastoručno napisanim izjavama I.S.-a da su “žene krave, glupače nesposobne za osnovnu školu, patološki medicinski slučajevi, da se žena sa vanbračnim djetetom ne smije zaposliti” itd.

 

Zaključak?

Državni odvjetnici odbijaju zahtjeve za pokretanjem kaznenih postupaka sa razlozima iz kojih se naslućuje postojanje neuračunjivosti kao osnove za isključenje od kaznene odgovornosti (“anketiranje” Ivanić Grad, “nije svjestan da je....” Bjelovar).

 

ALI TAJ STAV NISU U SVOJIM ODLUKAMA IZRIČITO NAPISALI.

 

Zaključak je jednostavan. Da su napisali da procjenjuju (samostalno, bez psihića) da je I.S. duševno bolesna osoba onda bi se sa takvim stavom sukobili sa odlukama sutkinja u Bjelovaru koje su u svojim presudama (samostalno, bez psihića) ne samo napisale da je I. S. duševno zdrava osoba a time osoba koja može odgovarati za ono čini, već su štoviše izjednačile njegove radnje, njegov stav o moralu, savjesti, odnosu prema drugim ljudima sa svojim stavom. Izjednačile su I. S.-a sa svim sucima u Republici Hrvatskoj.

 

I na kraju se vraćam se na pitanje koje sam postavio u prethodnom postu.

 

Za koje namjene suci u Bjelovaru koriste I. S.-a te da li je moguće da za te razloge državni odvjetnici ne znaju? Ili ćemo nadalje pretpostavljati da će svaki krivotvoritelj pred Državnim odvjetništvom u Ivanić Gradu, Bjelovaru kasnije u Zagrebu izjaviti “da se anketirao” i time kao slobodan i pošten građanin nastaviti “anketiranje” po bankama, javnim ustanovma, na sudovima u Bjelovaru ili gdje god da se radi stjecanja novca “anketiranjem” zatekne.

 

Damir Bobić, Bjelovar

 

P.S.

Da čak i suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske misle da je I.S. moguće duševno bolesna osoba to tvrdi sutkinja u Bjelovaru Vesna Šuflaj u svojoj odluci br. P-1078/03-18 od 14.04.2004.g.. Ovaj stav sudaca Vrhovnog suda primijenila je u svojoj presudi kao radnju nanošenja duševne boli I.S.-u. Naravno, za tu radnju nije osudila suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske već osobu za koju I.S. tvrdi da je prethodno takvo mišljenje iznijela predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

Tu je daljnji problem što u njenom predmetu, pod prethodno navedenim brojem, tog mišljenja za koji navodi čak i broj lista sudskog spisa - NEMA. Sa takvim mišljenjem sutkinje Šuflaj pored nepostojećih listova sudskog spisa, slaže se i županijska sutkinja Davorka Hudoletnjak (Gž-1252/04 od 3. veljače 2005. godine). I još dva člana vijeća (oni su muški....... tek da znate).

 

Vidite, nije lako biti pravnik u Bjelovaru.