Izuzeće državnih odvjetnika i sudaca

[ledena_kisa]

Dragi forumaši, fanatici kaznenog prava i svi ostali,

 

pošto kod ove tematike nisam uspio pronaći primjere iz prakse na internetu, pitat ću nekoliko pitanja vezano uz izuzeće.
Jesu li, primjerice, ovo osnovane potražnje za izuzećem?
Ako su sudac i okrivljenik išli skupa u školski razred, primjerice, srednja škola, ali teoretski nisu nikad sklopili prijateljski odnos, može li i hoće li se okrivljeniku uvažiti zahtjev ako on kaže da su u srednjoj školi bili u zavadi i da ga sudac još od srednjoškolskih dana prezire i za to ima dokaz, primjerice, fizičkog obračuna bez posljedica unutar škole, odnosno, recimo, prošli su samo sa pedagoškim mjerama interno?

Ako su sudac i okrivljenik bili prijatelji, pa su iz nekog razloga prekinili odnos i nisu razgovarali deset godina, ali postoje zajedničke slike i dokazi da su nekad bili stvarno dobri prijatelji? Njihovom raskolu, nije ništa kumovalo, već su jednostavno izgubili kontakt ( svak otišao na svoju stranu, pa ih život spoji ) 

Ako sudac i okrivljenik nisu poznavali jedan drugog, ali okrivljenik uspije dokazati da je dugogodišnja sučeva partnerica postala njegova žena nakon raskida braka sa sucem? Može li onda zahtjev za izuzećem proći?

U mojim istraživanjima kaznenog prava, često si postavim pitanja koja se možda i nisu dogodila u praksi. Ali, vjerujem čak da ove situacije i jesu i da su se zahtjevi podnosili. Zna li netko od iskusnijih kaznenjaka sa foruma, kako su takvi zahtjevi riješavani i koji se argumenti koriste kod odlučivanja o izuzeću?

 

Hvala svima

[Ruby_Danderfluff]

Suci ovdje obično pušu i na hladno i na vlastiti se zahtjev izuzimaju iz gore navedenih predmeta, iako ni u jednom slučaju to po zakonu nisu dužni učiniti obvezno (moglo bi se tek govoriti da ovdje postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u sučevu nepristranost). O tim okolnostima su suci dužni izvijestiti predsjednika suda, a koji onda može donijeti odluku o izuzeću sam ili na zahtjev stranaka. Neki su suci tašti pa misle da takve stvari (prijateljski ili neprijateljski odnos ili zavada) ne utječu na njih i da mogu biti objektivni. Međutim, a o tome govori i praksa međunarodnih sudova, nije stvar u tome može li netko ili ne može biti nepristran, nego kako to na van izgleda, kako to izgleda protivnoj strani, kako to izgleda javnosti ako sudac sudi u predmetu prema svom srednjoškolskom kolegi, odnosno postoje li okolnosti koje kod promatrača pobuđuju sumnju u nepristranost. U tim slučajevima se sudac dužan izuzeti, po mom mišljenju.

Nažalost, praksu u ovakvim slučajevima nije lako pronaći, jer se izuzećem takve stvari obično završavaju, a kad nepravilno nije došlo do izuzeća, teško ih je dokazati.

[ledena_kisa]

U svakom slučaju je moguće da sudac misli da ne može bit nepristran, zatraži izuzeće, predsjednik suda odbije i onda eto. Ovo mi nekako djeluje da je moguće kod nas haha. Hvala na odgovoru !!

uređeno: 16. studeni 2018. od atomic95

[G-man]

Svi ovi slučajevi potpali bi pod razloge otklona kao varijante (blaže) izuzeća, a tamo ne postoji obveza samog suca da prekine s radom, već samo obveza da obavijesti predsjednika suda o tome, pa će on vidjeti dalje. Naravno, stranke i same mogu staviti zahtjev za izuzeće, u kojem slučaju sudac ima obvezu prestati s radom na predmetu, jedino ako se izuzeće traži po osnovi otklona, može poduzimati radnje za koje postoji opasnost od odgode.

Jasno, ne treba ni spominjati kako je svaki slučaj svijet za sebe.

, atomic95 je napisao:

Ako su sudac i okrivljenik išli skupa u školski razred, primjerice, srednja škola, ali teoretski nisu nikad sklopili prijateljski odnos, može li i hoće li se okrivljeniku uvažiti zahtjev ako on kaže da su u srednjoj školi bili u zavadi i da ga sudac još od srednjoškolskih dana prezire i za to ima dokaz, primjerice, fizičkog obračuna bez posljedica unutar škole, odnosno, recimo, prošli su samo sa pedagoškim mjerama interno?

Po meni, validna osnova za otklon.

, atomic95 je napisao:

Ako su sudac i okrivljenik bili prijatelji, pa su iz nekog razloga prekinili odnos i nisu razgovarali deset godina, ali postoje zajedničke slike i dokazi da su nekad bili stvarno dobri prijatelji? Njihovom raskolu, nije ništa kumovalo, već su jednostavno izgubili kontakt ( svak otišao na svoju stranu, pa ih život spoji )

Također validna osnova za otkon.

, atomic95 je napisao:

Ako sudac i okrivljenik nisu poznavali jedan drugog, ali okrivljenik uspije dokazati da je dugogodišnja sučeva partnerica postala njegova žena nakon raskida braka sa sucem? Može li onda zahtjev za izuzećem proći?

Ovo, po meni zavisi od načina na koji je brak prestao i vremena koje je proteklo od prestanka braka, iako isto više vuče prema otklonu.

prije 12 sati , Ruby_Danderfluff je napisao:

Nažalost, praksu u ovakvim slučajevima nije lako pronaći, jer se izuzećem takve stvari obično završavaju, a kad nepravilno nije došlo do izuzeća, teško ih je dokazati.

Realno, nije mi ni poznato da li postoji neka relevantna praksa, koja bi bila javno dostupna imajući u vidu da ovo zapravo i nisu odluke o meritumu, već odluke koje se tiče upravljanja postupkom, a treba spomenuti i činjenicu nepostojanja prava žalbe na rješenje predsjednika suda. Jedino ako bi si čovjek uzeo vremena i bio dovoljno uporan pa tražio odluke viših sudova, gdje je žalbom na presudu ujedno napadnuto i rješenje predsjednika suda o zahtjevu za izuzeće.

Također, valja spomenuti kako se isključenje kao varijanta izuzeća, kao apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka, spominje u odredbi čl. 468. st. 1. t. 2., a na nju viši sudovi čak nisu ni dužni paziti ex offo, što je u jednu ruku razumljivo, jer odakle njima takvi podaci, no možda ne bi bilo loše propisati neku pojačanu odgovornost suca u tim slučajevima, kada je bio upoznat o postojanju razloga isključenja kao varijante izuzeća, ali namjerno nije ništa poduzeo po tom pitanju (no opet, koliko realno ima takvih slučajeva?). S druge strane, otklon kao varijanta izuzeća, ispada da bi ulazio u tzv. relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka.