bartleby

Svakako ćete sudu dostaviti svoju PK karticu, odnosno onu karticu koju ste bili dužni dostaviti poslodavcu kad ste počeli raditi i koja je kod njega, a na kojoj piše koliko uzdržavanih članova obitelji imate. I dostavit ćete i liječničku potvrdu o tome da očekujete još jednog uzdržavanog člana od... Ako na PK kartici još nemate novog uzdržavanog člana, a u stvarnosti ga imate, idite u poreznu upravu i to tamo sredite. Doprinos za uzdržavanje djeteta i pravo na održavanje odnosa s drugim roditeljem su djetetova prava i nisu uzajamno isključiva. Platite taj neplaćeni doprinos i prijavite Centru (u pisanom obliku na urudžbeni) kršenje djetetovog prava i onda ih uporno i pristojno pitajte što je s vašim dopisom. Kako stvari uobičajeno stoje, trebat ćete puno truda i strpljenja da se pokrenu. Sretno.

Je li otac ne zna u kojeg liječnika se dijete liječi, ili zna da se liječi u doktora opće prakse? Nije zabranjeno da se dijete liječi u doktora opće prakse, posebice zato što su mnogi zapravo specijalisti obiteljske medicine. Podatke o tome kod kojeg liječnika primarne zdravstvene zaštite (pedijatra, liječnika obiteljske medicine i stomatologa) dijete ima karton otac može dobiti na nadležnom Zavodu za zdravstveno osiguranje. Svakako treba sa sobom imati svoju osobnu iskaznicu ili putovnicu i Izvod iz matične knjige rođenih za dijete. Zaista, i mene zanima koji je Centar nadležan. Svakako sva traženja od Centra trebaju biti u pisanoj formi i predana na urudžbeni zapisnik. Kopiju s potvrdom primitka čuvajte. Otac bi, kad bi se javio na ovaj forum, možda imao preciznije informacije o ovisnosti majke, pa bi mu forumaši mogli i dati preciznije savjete.

Teško je dati savjet kad nema podataka o tome koliko imate godina, što znate raditi, što mama zna raditi, u kojem ste gradu, jeste li u ove tri godine tražili posao, jeste li se obratili za pomoć centru za socijalnu skrb, imate li širu obitelj koja Vam može pomoći prebroditi krizu?

Čini se da dijete ima idealnu situaciju - dostupna su mu oba roditelja. Samo ako još uspijevaju i jedno i drugo baviti se djetetom a ne ocrnjivanjem onoga drugog, super.

Kako je Vaš sin punoljetan, on treba tražiti doprinos za uzdržavanje. I ovrhu do sad neplaćenih doprinosa za uzdržavanje prema sudskoj presudi. Plus kamate.

www.udruga-dijete-razvod.hr imate ga u Vodiču za roditelje

Zaista zakon koji bi zabranjivao spavanje unuke s bakom ne postoji. Naravno da, ako dijete želi spavati u svom krevetu, treba s ocem razgovarati o tome da taj krevet djetetu nabavi, a ako on to ne želi, tražiti od centra za socijalnu skrb da to od oca također zahtijeva, a ne da izbjegava odraditi posao davanjem protuzakonitih savjeta. Centar koji Vam je dao savjet kakav navodite da Vam je dao bi trebao odgovarati za protuzakonit savjet, odnosno za nesavjesno obavljanje službene dužnosti kojim krši pravo djeteta na oba roditelja - centar jednostavno ne smije davati savjete za kršenja prava djeteta. Bilo bi zanimljivo znati koji je to centar konkretno.

Pri svim odlukama i ponašanjima prvo se zapitajte: Kako je to dobro za dijete? Je li dobro to što otac ne plaća doprinos za uzdržavanje djeteta, a što je djetetovo pravo? Dijete živi s vama - kako ste zaštitili to djetetovo pravo? Kako je to dobro za dijete? Je li dobro to što mu zato ne date vidjeti dijete, a što je djetetovo pravo? Dijete živi s vama - kako ste zaštitili to djetetovo pravo? Kako je to dobro za dijete? Je li dobro to što mu želite promijeniti prezime? Kako je to dobro za dijete? Ne može se kršenje prava djeteta opravdavati time da je drugi roditelj već prekršio neko pravo djeteta.

Previše je toga, pa ću odgovoriti samo na ono o čemu mislim da je ključno razmišljati: - kako je dobro za dijete da je se otac odrekne? - kako je dobro za dijete da se ne plaća doprinos za uzdržavanje? Ako otac ne može, zakon predviđa da doprinos plaćaju bake i djedovi. - kako je dobro za dijete da se za nju umjesto živih roditelja, prvenstveno skrbe bake i djedovi (oni mogu biti podrška i pomoć, no pored živih roditelja?)? Partnerima treba pomoć i podrška, a ne mišljenja njihovih mama i tata - uglavnom svojim savjetima pogoršaju odnose i perspektive za dijete. Nema zakonske mogućnosti ni da se otac odrekne svojeg djeteta, ni da se majka odrekne uzdržavanja za dijete - to su djetetova , a ne roditeljska prava! Ako za sve svoje navode imate dokaze, možete tražiti da se dijete povjeri na zajednički život ocu. No, razmislite, imate dvoje premladih i nezrelih roditelja i samo im istinskom i iskrenom podrškom, oboma, možete pomoći da riješe ovu tešku situaciju.

Moram priznati da mi nije jasno kako se povjerenje stječe tako da se netko stavlja u 'podređen položaj'. Mislim da povjerenje ipak ima više veze s dogovaranjem dvije odgovorne i ravnopravne osobe. Ako se roditelji istinski dogovaraju o istinskom interesu djece, nitko nije podređen onom drugom roditelju niti bi to itko smio očekivati, odnosno oboje su podređeni upravo nastojanju da učine najbolje za svoju djecu.

U principu je uvijek bolje da dijete uzima onaj roditelj s kojim će dijete provesti neko vrijeme, a ne da ga bilo koji roditelj ostavlja. Dijete može sljedeći put još više protestirati jer ne želi biti ostavljeno. Ono što vam zapravo želim reći je da nije smak svijeta ako je dijete jednom bilo loše volje. Možda će brže proći ako tome ne pridajete previše važnosti. Dijete želi oba roditelja. Opcija ili - ili je nužno zlo kad su roditelji razvedeni i djetetu treba dati vremena, podršku, strpljenje. Recite ocu koje aktivnosti dijete posebno voli pa neka se tako igra ili bavi djetetom - time će olakšati djetetovu prilagodbu, odnosno dijete će se manje trebati prilagođavati jer ćete vi, roditelji, to učiniti. Vjerujem da će problem djetetovog odbijanja nestati kako je i nastao. Sretno.

Zato je pravo i dužnost svakog građanina da se o svojim pravima informira najbolje što može, te da na taj način djeluje na rad institucija. Evo i ovaj forum tome uvelike pridonosi.

Lako za državu, ali kako ste vi to sve vrijeme plaćali alimentaciju ako sad slijedi ovrha? Imate li potvrde o uplatama?

Dobar odvjetnik vrijedi više od onoga što uložite. Loš odvjetnik može prouzročiti veliku štetu. Teško je reći. Tražite preporuke od svojih poznatih, informirajte se sami o zakonu da možete pratiti odvjetnika.

Postoje presude gdje je određeno da djeca žive s jednim roditeljem, boravak s drugim roditeljem prema dogovoru roditelja, te se roditelj s kojim djeca ne žive skrbi za školovanje i zdravstvenu skrb. Time se postiže neki balans. To i ObZ dozvoljava. Bitno je da su pred centrom i sudom roditelj potpuno suglasni i da se ne daju zbuniti. Međutim, ako dođe do bilo kakvog sukoba između roditelja, onda onaj s kim djeca žive može sudski tražiti smanjenje kontakta. Mislim da je najvažnije njegovati odnos s djecom i nastojati živjeti vlastiti život što kvalitetnije. Budućnost je nemoguće predvidjeti.

Na sudu rade ljudi koji su pripadnici ovog društva i predstavljaju sve ono čega u društvu ima - ima vrijednih ljudi koji se trude svoj posao raditi profesionalno, ali ima i korumpiranih, nemarnih, nezainteresiranih i neznalica - baš kao i u svakom drugom području ljudskog djelovanja u nas - za drugdje ne znam. Dakle, ne mislim da u nas postoji neutralni sud, ali svakako postoje neutralni i nepristrani i nekorumpirani pojedinci. Teže je pitanje razlučiti tko su ti ljudi.

Istina je da ćete jedno vrijeme živjeti u strahu i ako ga prijavite, no on će s vremenom, uspijete li da se izrekne zaštitna mjera i obvezni psihosocijalni tretman, biti manji jer će se vaš poočim malo ohladiti. I ovako živite u strahu, ali taj strah s vremenom neće biti manji. Mladi ste i imate pravo na normalan život. Zašto biste vi išli iz doma koji je i vaša majka stjecala. Nek nasilnik ode. Porazgovarajte s policijom o tome kako vam mogu pomoći u vezi s vašim strahovanjima. Mislim da nasilnike odmah odvode i da se stvari rješavaju po hitnom postupku. Svakako provjerite u policijskoj postaji mjesta gdje živite. I pokušajte se vi ne osjećati nelagodno i sramiti zbog tuđeg ponašanja. Osim toga se nasilnici hrane strahom osoba koje maltretiraju. Ne morate trpjeti nasilje.

Nema insinuacija. Zaista mislim i pišem da je interes djeteta da se roditelji ne bave sitnicama, a usuđujem se misliti da je to što otac dijete viđa u vrtiću bez bilo kakve stvarne štete za dijete, posebice ako je otac sklon rizičnim ponašanjima kad je sam s djetetom (to ste vi spominjali). Čudi me i žao mi je da vas takvo mišljenje smeta, jer zaista nije usmjereno ni protiv koga, a najmanje protiv vašeg djeteta. Baš suprotno. Bijesne i očajne majke ne spadaju u moj rječnik, to ste vi napisali. Vjerojatno znate i zašto. I šteta da se na mišljenja koja su drugačija od vašeg odmah ljutite. Trebali ste napisati da tražite istomišljenike, pa bismo izbjegli nesporazume. Isprika i zbogom.

Slažem se. Dobro je da se vidi pravi cilj ove komunikacije, da se ne bi krivo mislilo da je u pitanju interes djeteta.

želim vjerovati da će sud znati ocijeniti je li nešto izbjegavanje plaćanja doprinosa za uzdržavanje djeteta ili stvarna nemogućnost zbog ukupnog broja djece i stvarnih primanja. No, neka me netko ispravi ako sam u krivu, u sumu ne ulaze samo primanja već cjelokupna imovina (nekretnine i vrijedne pokretnine), pa se doprinos za uzdržavanje djeteta može i tako naplatiti.

Dnevnik ništa ne piše o preuzimanju u vrtiću i odvođenju u nepoznatom smjeru. To su samo pretpostavke, pa evo još jedne: da je to htio, otac bi to već učinio. A da cijeli problem pojednostavimo, Borbena, možda bi pomogao plakat na vrtićima, školama, bolnicama, ili čak na svim institucijama gdje se djeca kreću, tipa: 'Tatama koji ne žive s mamama zabranjen pristup'.

Nažalost, zlostavljači ne prestanu zlostavljati kad im to prolazi nekažnjeno. Bojim se da ćete ga morati prijaviti. I tražiti primjerenu kaznu, te zaštitnu mjeru zabrane pristupa dok ne prođe psihosocijalni tretman. Strah od zlostavljanja može biti gori od samog zlostavljanja. Čija je kuća? Kakav stav majka ima prema prijavi za zlostavljanje?

To napišite u onom podnesku i pritom navedite podatke ljudi koji mogu posvjedočiti. Naime to kad ste i koliko puta dijete viđali, a kad niste i zašto. Naravno uz dokaze ili svjedoke.

Da li djetetu koriste susreti s ocem, pa makar to bilo u vrtiću? Je li sigurnost djeteta pritom ugrožena? Kako? Jesu li tete u vrtiću s kojima dijete može biti cijele dane djetetu potrebnije nego vlastiti roditelj? Mislite li da bi one, zlu ne trebalo, za dijete učinile ono što bi vlastiti otac, npr. dale koštanu srž, ili bubreg? Prijeti li otac da će dijete iz vrtića odvesti u nepoznatom smjeru? Postoje li naznake zlostavljanja djeteta? Kakve? Ugrožava li to majku na bilo koji način? Kako? To su ključna pitanja. Sve je ostalo nevažno - i istjerivanje pravde, i smiju li to tete dozvoliti i sva slična pitanja, koja su zapravo usmjerena na sve osim na dijete. Razmislite. Bavljenje sitnicama neće djetetu, a ni ikome drugome donijeti ništa dobroga. I, da, možete tražiti preciziranje sudske odluke o susretima i druženjima. Ne bi li bilo bolje novac koji ćete na to potrošiti utrošiti na npr. upisivanje djeteta na strani jezik, sport, priuštiti djetetu nešto za to? Ili sebi priuštiti nešto što će vas veseliti?

Što u rješenju piše o doprinosu za uzdržavanje djeteta? E, toga se držite. Imaju pravo obustaviti 2/3 vaših primanja na ime starog duga. Što u rješenju piše o vašim kontaktima s djecom? E, i toga se držite. Ako ne ide, tražite ovrhu.