bartleby

Prema izmjenama Obiteljskog zakona od 2007 (N.N. 107/07)godine (4) Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi odredit će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine i objaviti minimalne novčane iznose potrebne za mjesečno uzdržavanje djeteta, koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom. Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to: – za dijete do 6 godina 17% prosječne plaće, – za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće, – za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće.« Mislim da se prosječna neto plaća u 2009. kretala nešto oko 5.000 kn. Međutim, kako je vaša neto plaća veća od prosječne, vjerojatno je sud nju uzeo za osnovicu pri izračunu doprinosa za uzdržavanje vaše djece. Kredit nema nikakvog značaja za obvezu uzdržavanja djece.

@malagarava, da vas nema trebalo bi vas izmisliti. Nije šala, stavili ste djetetove potrebe ispred svojih i za to ćete biti nagrađeni sretnim razvojem svojeg djeteta - to je velika nagrada, ne zasluži je svatko. @pahuljicazg, od Vas uvijek nešto naučim, hvala. @zlekić, ako dobro razumijem 'majka' je po vama definirana kao osoba koja zadovoljava djetetove potrebe. Ako to otac čini, što je on onda? Je li i on majka, ili je i dalje otac? Ili je u redu da je on izbačen iz Ustava RH? Što je majka koja je usvojila dijete i što je otac tog djeteta, ako zadovoljavaju djetetove potrebe? Jesu li oboje majke a dijete ni jedno od njih nije rodilo? Je li u redu da su izbačeni iz Ustava RH? Što je sa tetama, stričevima, ujacima, bakama i djedovima koji roditeljski skrbe o djeci? Ima i takvih i oni su također drugorazredni, a nekoj djeci su jedini 'roditelji'. Što je s gay parovima oba spola koji u mnogim dijelovima svijeta imaju vlastitu ili usvojenu djecu o kojoj skrbe. Možda je vrijeme da počnemo prevazilaziti svoje uskogrudne, ekstremne i homofobne stavove i prihvatimo različitosti koje nikome ne štete. Inače Ustav štiti 'materinstvo', ne piše štiti li samo odgovorno 'materinstvo', pa je tu temelj kulta koji je, kao i svi kultovi, štetan. Roditeljstvo je veće i od majčinstva i očinstva.

Npr. ako su u Zagrebu, pa su iz Gundulićeve poslana u Ilicu, nije isto kao i ako su iz Sesveta poslana u Ilicu. Ili griješim?

Zato što dijete te dobi, s roditeljem s kojim ne živi provodi minimalno svaki drugi vikend od petka do nedjelje navečer i još pokoje popodne u tjednu, što nipošto nije dovoljno i nije prepreka da roditelji dogovore i šire kontakte.

Točno tako, slažem se. No, to nije prevencija već kurativa.

O kojem se gradu radi i koliko je 'grad' udaljen od mjesta stanovanja oca?

'u razvodu sam braka i trebam pronaći tim vještaka koji će odlučiti kome povjeriti malodobno djete . pošto je sutkinja uzela u obzir da se izuzme centar za socijalnu skrb radi rodbinskih veza .' Je li ovo vaš post iz siječnja? Također ste tražili vještački tim. Međutim, odluku o vještačenju, kao i imenovanje vještačkog tima donosi sud, a vi možete sudu predložiti vještački tim, što druga strana može osporavati - svakako bi bilo važno da se s vještačkim timom oboje složite ukoliko smatrate da bi vještačenje pomoglo. Ako ste 'profesoru doktoru' išli zato što ste imali sumnje da dijete ima problema, onda možete imati nalaz o utvrđenom stanju i preporučenoj psihološkoj pomoći djetetu. Sve ostalo se može smatrati i zlostavljanjem djeteta. Čak i ako biste taj nalaz potegli na sudu, svaki bi dobar odvjetnik zahtijevao da se 'profesor doktor' pozove radi saslušanja i pritom bi taj nalaz s preporukom koju ste naveli, uspio bez problema u cjelosti odbaciti. Dijete time što sad živi s vama, nije bez oca, pa ni time što bi živjelo s ocem, ne bi bilo bez majke.

Dok ne dobijete novu sudsku odluku o tome s kim će dijete živjeti i ostalim sadržajima roditeljske skrbi (koji birokratski rječnik!), držite se postojeće odluke, jer ćete u protivnom plaćati zaostatke doprinosa za uzdržavanje djeteta ovrhom, bude li majka to sudski tražila. Nikakav vaš dogovor mimo suda nije za sud obvezujući.

Prevencija u ovakvim slučajevima nije prvenstveno vođenje djece psihologu, već da roditelj/i odu psihologu, ako je moguće i na partnersku terapiju ili nešto slično gdje će naučiti kako kvalitetno komunicirati pa će se ukloniti uzroci i preventivno djelovati.. Naravno, ako se roditelji ne daju psihologu, onda je najlakše odvesti djecu pa liječiti posljedice. Kakva je to prevencija?

Nije baš praksa, ali se događa poput ostalih bezobraština - u našim ekonomskim uvjetima teško je sačuvati i jedan posao, a spremnost da se radi dva posla uopće nije nikakva garancija da će se dva posla raditi i slijedom toga i zaraditi. Kako se to zamišlja - netko kaže spreman sam i odmah dobije još jedan posao i redovito mu plate? Za takva pitanja treba biti spreman i odgovoriti realno - upravo da spremnost za dva posla ne znači izvjesnost mogućnosti za dodatni rad i zaradu. Za sud se treba zato dobro spremiti.

Nije u redu ostvarivati uskraćeno pravo djeteta na oba roditelja tako da joj uskratite pravo na doprinos za uzdržavanje. I jedno i drugo uskraćivanje je kazneno djelo.

Gospođa, ako je psihički bolesnik ponajprije treba pomoć stručnjaka. Koliko je staro dijete? Ako je maleno, ne može pomoći majci, a na vama je da dijete zaštitite. Razgovarajte s kćeri da mama ima problema i da često govori i ono što ne misli. Konačno, postoji i ona čarobna tipka - razgovor se može prekinuti svaki put kad počne vikati i vrijeđati.

Ako imaju naznake da je bilo zlostavljanja djeteta, imali su pravo odmah izdvojiti dijete iz obitelji u kojoj se zlostavljanje dogodilo. Naravno, kako vi tvrdite da za to nema materijalnih dokaza, cijela će stvar pasti na sudu, a do tad trebate strpljenja i dobroga odvjetnika. U međuvremenu tražite kontakte s tim djetetom, makar uz nadzor - tko zna kako se dijete osjeća - sigurno treba podršku. Ako želite razgovarati s djelatnicima škole, ne morate čekati da se oni vama jave - javite se vi njima, idite u školu i raspitajte se o svemu što vas zanima. Isto vrijedi i za centar za socijalnu skrb. Naravno, svi vam oni mogu uskratiti informacije budu li smatrali da time štite dijete. Je li drugo dijete s vama? Umirite ga i ne opterećujte nepotrebnim stvarima u vezi s ovim događajem. Koliko su djeca stara?

Ako se prestanete baviti sutkinjom i djelatnicima centra, već promislite što je za vaše dijete najbolje, bit će jasno da je najbolje da dijete ima najbolje i maksimum od oboje roditelja. Onda se nećete baviti s tri, sedam ili deset dana, ili min. dva tjedna, već ćete dogovarati i poticati što opsežnije kontakte djeteta s roditeljem s kojim ne živi - odgovornost za odnos s drugim roditeljem je zajednička. Naravno, možete se odlučiti i za iscrpljivanje sebe i oca djeteta, ali će pritom od toga najviše štete imati dijete. Spomenuli ste probleme koje imate s djetetom nakon što bude kod oca i ne ide u vrtić. Kakve?

Centar se očitovao prije gotovo godinu dana i tom Vam je prilikom u tome očitovanju napisano što možete poduzeti. Jeste li što od navedenoga poduzeli i s kojim rezultatom?

Formalno svi ti koji u spomenutim slučajevima nešto zabranjuju imaju pravo, iako zapravo rade protiv interesa djeteta. Obratite se nadležnom centru za socijalnu skrb, opišite problem i tražite žurno očitovanje i savjet - u školi vjerojatno imate faks, pa im upit faksom pošaljite, i onda ih nazovite telefonom. Oni bi bili dužni pomoći da se zaštiti interes djeteta.

Smanjite doživljaj i, koliko god vam to bilo teško, ponašajte se racionalno. Ovakva vrsta problema se ne rješava ni brzo ni lako - znači trebate strpljenja i ustrajnosti.

@petra 40, neki alkoholičari ne prihvaćaju liječenje dok ne dotaknu dno, a dno im je na dnu lijesa. Za dijete i Vas je prvo i najvažnije da stvorite sigurno okruženje. Mirno razmislite gdje je to, a onda ćete naći i posao. Nije smak svijeta ako ste bez posla trenutačno - istina ne znam što ste po struci, ali ako ste zdravi i ne bojite se posla, vjerujem da je rješenje pitanja nezaposlenosti moguće. A onda razmislite što želite - rastati se ili ostati u braku, i postupite prema tome. Odlučite li ostati u braku, svakako morate postići čvrsti dogovor o liječenju supruga - ne znam Vam savjetovati kako to postići. Odlučite li se rastati, nađite se sa suprugom na neutralnom terenu i što mirnije možete predložite mu sporazumni razvod braka. Ne bude li to išlo, podnesite tužbu i javite se u nadležni Centar za socijalnu skrb. Sretno.

Sve što piše @zlekic stoji. Možete li se s ocem dogovarati, makar bilo i teško? Provodite li redovito kvalitetno vrijeme s djetetom?

Vidim da je Gringo dobio špotanje, pa ću, makar nedostatno, napisati par natuknica što treba učiniti, iako ne vjerujem da će to kratkoročno biti od pomoći: - stavite emocije na led i vodite se u svim postupcima isključivo razumom, - uputite dopis czss za žurno postupanje radi ostvarivanja kontakata s vašim djetetom; centar ćete vjerojatno morati poticati požurnicama; - javite se na pm, Vaš je problem dosta složen i trebat ćete puno truda, strpljenja i novaca kako biste se izboriti za svoje i djetetovo pravo

Možete se vi rastati - djetetu ostajete roditelji zauvijek. Uglavnom imate dvije mogućnosti: Prva je da upriličite razgovor sa suprugom. Odvedite dijete baki, teti na par sati i razgovarajte. Naravno bez prigovaranja - možete se unaprijed dogovoriti da nećete govoriti o prošlosti već samo planirati budućnost. Druga je mogućnost ratovanje što uključuje i međusobni rat vaših obitelji i prijatelja. Kad tad ćete morati sklopiti primirje, a ono što ste ratom razorili teško da ćete moći nadoknaditi. Pomoć u Obiteljskom centru nije spašavanje braka već učenje kako ćete se dogovarati kao roditelji i može vam uvelike pomoći riješiti problem.

Možda bi bilo dobro o svemu mirno porazgovarati s ocem. Naravno, ako ste oboje spremni na ustupke i nastojanje da dijete sačuva svoj odnos s roditeljem s kojim ne živi, to je najsigurniji put da učinite djetetu dobro.

Činjenica je da je opća percepcija ta da su muškarci nasilnici a žene da to nisu. Nažalost je uz muško, i žensko nasilje naša stvarnost i u stalnom je porastu. Zanimljiva crtica: U UK je jedno novije istraživanje utvrdilo da muško fizičko nasilje opada s razinom obrazovanja (što ne znači da i među obrazovanima nema nasilnika, samo ih je statistički manje), a žensko fizičko nasilje raste s razinom obrazovanja (što ne znači da nema neobrazovanih nasilnih žena, samo ih je statistički manje). Isprike odraslih ljudi za nasilje tipa 'provokacije' mislim da nisu prihvatljive ni na sudu, ni ikako drugačije. Ako ste stvarno bili nasilni, onda za to morate biti i kažnjeni po zakonu i proći psihosocijalni tretman u skladu s presudom - da naučite kontrolirati svoje impulse je i u vašem interesu i interesu vaše obitelji, a napose djece. Ako niste bili nasilni, pribavite sve dokaze koje možete i angažirajte dobra odvjetnika koji će to uspjeti na sudu i dokazati.

Možda mi je nešto promaklo, no vi morate dobiti rješenje kojim sud povjerava dijete na skrb baki i djedu. U tom rješenju mora pisati i sve o alimentaciji. Ukoliko planirate da dijete živi s vama, morate odmah poduzeti niz koraka - zahtjev za promjenu sudske odluke bi bio prvi. A zahtjevu priložiti i druge dokumente - gore navedeno rješenje ako postoji, svakako.

Optuženik mora znati za što ga se tereti. Zato i dobija optužni prijedlog s pozivom na prvo ročište. Prvo ročište nije isto što i glavna rasprava. Please, neka me netko ispravi ako sam u krivu.