bartleby

Koliko razumijem, niste u Zagrebu, a trebali biste dolaziti u Zagreb dva puta tjedno po dva sata. Koja besmislica. Tražite promjenu sudske odluke i minimum svaki drugi vikend s djecom. Nisu to više mala djeca. U međuvremenu Vam savjetujem da, kao privremeno rješenje, prihvatite susrete pod nadzorom kako bi se djeca ponovno, nakon dugog vremena privikla na susrete s Vama. Vaša ljutnja i ogorčenost ni Vama ni Vašoj djeci neće donijeti dobra. I prestanite se toliko baviti sobom, ako Vam je uopće stalo do djece. Vi ste već veliki, a oni su mali.

Vjerojatno imate nekoga od obitelji ili prijatelja tko bi djetetu i vama oboma bio prihvatljiv.

Osim što je naziv posta vrlo surov, zapravo ideja da jedno dijete živi s jednim roditeljem a drugo s drugim, s tim da vikende i neka poslije podneva u tjednu provode zajedno naizmjence uvijek s drugim roditelja uopće nije loša, osim što odudara od stereotipa. To što ideja odudara od stereotipa znači da će svi, od czss pa nadalje, biti protiv toga, osim ako ne dođete s već gotovim dogovorom koji je dobro obrazložen i gdje se jasno vidi da djeca time ne gubi jedno drugo i ni jednoga roditelja te da ste spremni surađivati i ne biti kruti u primjeni toga dogovora.

@LAZARe, varate se, ako se radi o obveznom školovanju, roditelja bi se itekako opalilo po džepu. 'Školovanje kod kuće' se samo iznimno odobrava u slučajevima npr. teške bolesti djeteta. U svaki sudski postupak gdje je uključeno dijete, sud se obraća i nadležnom czss. Ukoliko to sud nije učinio, majka ima osnove za žalbu na odluku prvostupanjskog suda.

Koliko god to nesuvislo zvučalo (jer i mlađa djeca trebaju oboje roditelja), kako su djeca starija od npr. 3 godine, to bi bile bitno promijenjene okolnosti temeljem kojih bi se moglo tražiti izmjenu sudske odluke - povećanje vremena koje djeca provode s vama.

Žalosno je da su centri na strani roditelja (češće majki, rijetko očeva). Ne bi li trebali uvijek i bezuvjetno biti na strani djeteta, pa temeljito i savjesno procijeniti što je najbolje za dijete. Nažalost tu ne samo da nema potrebne stručnosti, već manjka i ljudskih kvaliteta, poput časti, morala, brižnosti, razumijevanja i pristojnosti, zdravu empatiju da ne spominjem. Biti na strani djeteta znači sačuvati djetetu oboje roditelja i obje šire obitelji. Zna li netko za slučaj gdje se neki centar u tom smjeru ozbiljno potrudio?

Ako to ne uspijevate dogovoriti, tražite izmjenu sudske odluke.

Što bi Vaša prijateljica rekla djetetu i što bi poduzela da dijete od 16 godina odbija ići u školu? Neka to isto učini kad dijete odbija biti sa svojim roditeljem. Time će riješiti i svoje probleme.

Ne morate se odreći 'djeteta' od 32 godine koje se rasrdilo zato što nije dobilo kawasaki - sve što mu dajete je vaša dobra volja, nemate odraslu osobu te dobi uzdržavati, ništa mu ne morate davati, to je vaše. Ne znam koji je postupak za odreći se djeteta, ali nema ni potrebe. Za slučaj vaše smrti, lijepo napišite oporuku i sami odlučite tko vas nasljeđuje. Ili, kako je to vlasništvo 1/1, to lijepo prodajte, novce na banku i uživajte od kamata. A taj mladi čovjek neka sam stekne i kuću i što mu treba i - kawasaki.

O kojem je CZSS riječ, ako možete napisati? Događa se da mišljenje djelatnika Centra ovisi o eventualnim odnosima koje odvjetnica ima s djelatnicima Centra. Ipak, nadajmo se najboljem. Nemojte upasti u zamku i govoriti o bivšem - bavite se djecom i odnosom vas oboje prema djeci, s njim ste završili. Bilo bi uputno da imate odvjetnika na ročištu.

Ne znam u kojem ste mjestu u Hrvatskoj i ne znam možete li si priuštiti odvjetnika. Bilo bi dobro imati dobrog odvjetnika, mislim da nije dobro da sina Vi zastupate. Da, sutkinja može sve, jer okrugli žig pokriva sve. Dakle, može biti i 'ljuta', ali Vaš sin može sve svoje dokaze urudžbirati na sudu uz podnesak, tako da ih ne mora davati na ročištu. Za dobar Vam podnesak opet treba odvjetnik. Svakako bi bilo dobro učiniti DNK analizu, jer ako dijete nije sinovo, on onda i nema nikakva prava kao otac djeteta. Dakle, i o tome treba dati podnesak, da se utvrdi početna pozicija. Ako dijete nije njegovo, cijela se procedura o odlučivanju o sadržajima roditeljske skrbi čini bespredmentna. Javite mi se na pm.

Mislim da možete, ukoliko za to imate elemenata, ići ustavnom tužbom. Ili možete, ako su okolnosti izmijenjene pokrenuti novi postupak. Za što se god od navedenoga odlučite, prvo se posavjetujte s dobrim odvjetnikom.

Premalo podataka dajete. Na što se odluka odnosila, na što ste ste se žalili?

Mogućnosti ima puno raznih, ali Vi nemate vremena i ne koristite ih. Da, hajka je na Vas u medijima konstantna. Btw kako je prošlo najnovije vještačenje? Javite mi se na pm.

Koliko je dijete staro? Imate li dobar odnos s djetetom?

Koliko imate godina? Imate pravo na uzdržavanje od oca, ali i od majke. Ono što ne možete dogovoriti, morat ćete potraživati preko suda.

Meni nikako nije jasno kako bi to bilo dobro za dijete - obrazlaže li Centar kako to pridonosi dobrobiti djeteta? I osim toga, s kojim su obrazloženjem djetetu uskraćeni nesmetani kontakti s drugim roditeljem. Ako je u pitanju odnos roditelja, onda nadzor treba biti samo pri primopredaji. Je li Centar ocijenio da otac nema sposobnosti brinuti se o djetetu dva sata, pola dana, dan, dva dana, ili da je boravak s ocem štetan za dijete?

Ovo su samo prijedlozi, ne znam koliko su u vašoj situaciji provedivi. 1. Porazgovarajte s njezinim liječnikom i tražite pomoć. 2. Stavite nove brave i pazite na ključeve - da vam ih opet ne pokupi. 3. Ignorirajte svako nepoželjno ponašanje - nije lako, ali može pomoći. Povećajte distancu, u slučaju pristojnog ponašanja, tako i odgovorite, na nepristojno - distanca, nereagiranje, odlazak s obitelji u šetnju, ili ugodna glazba i potpuno ignoriranje. I konačno 4. Njezin sin i vi, bez djeteta, sjedite i s njom porazgovorite ozbiljno i bez predbacivanja. Samo odredite granice ponašanja ubuduće. Bilo bi dobro da bude tu i neka teta, baka, stric, netko blizak obitelji. Ponudite joj pomoć ako se želi liječiti. Priznajte joj pravo da bude takva kakva želi, no i ustvrdite i svoje pravo da u prostoru kojim se vi i dijete koristite, takvo ponašanje nije primjereno. Zapravo ne znam veličinu prostora i ima li gospođa svoju sobu, odnosno svoj dio prostora, u koji je treba uputiti kad se ponaša tako kako se ponaša, odnosno imate li vi svoj dio prostora gdje se možete zaključati kad to ne želite trpjeti. Razumijevanje za osobu koja očito ima ozbiljnih problema, ali i odlučnost u zaštiti djeteta i svojeg mira mogli bi biti ključ rješenja problema.

Sigurno Vam je teško s obzirom na kroničnu bolest i probleme s kojima se morate nositi. Čestitam na osamostaljivanju. Ipak, bilo bi jako važno razgovarati s djetetom i pitati dijete što želi. To je već gotovo odrasla osoba o čijoj se sudbini ne bi trebalo odlučivati bez uvažavanja njezinog mišljenja. Ukoliko tako veliko dijete zaista želi živjeti s vama, nema suda koji će to zanemariti - odvjetnik će tu lako zaraditi svoju naknadu. Ne razumijem kako je dijete još zanemareno osim toga pada ocjena koji je obična stvar u dobi u kojoj je vaše dijete.

Svakako pišite požurnice (zamolbe sudu za ubrzanjem postupka s obzirom na dobrobit djeteta/djece), no temeljem ovoga što ste napisali ne vidim razloga za zahtjev za promjenu suca.

Naravno da ne, omjer može biti 20-80, 30-70, 40-60, 50-50, i bilo što između toga. Sud se smatra vrlo velikodušnim kad odredi dva vikenda mjesečno (4 dana), što je, kad smo već kod omjera, ukupno 13% vremena i zapravo minimum. Bitno je da dijete provodi opsežno vrijeme sa svakim roditeljem ovisno o organizaciji koju roditelji dogovore a koja se treba temeljiti na potrebama djeteta i stvarnim mogućnostima roditelja. Mogu dogovoriti i da jedan roditelj skrbi o školskim obvezama, a drugi o slobodnim aktivnostima i slobodnom vremenu. Ono što je važno je da je malo vremena premalo za kvalitetan odnos između djeteta i roditelja. Također, ti se dogovori mijenjaju s odrastanjem djeteta - adolescentima je vrijeme koje provode s prijateljima važnije nego ono koje provode s roditeljima i tu roditelji moraju popustiti. Dijete treba imati slobodan pristup svakom od roditelja. Zapravo je najvažniji prekid plemenskog i osobnog rata roditelja, odvajanje potreba djeteta od vlastitih potreba roditelja i volja za dogovorom, kako to čini @malagarava.

Dakle, postoji odluka suda koja vrijedi do sljedeće pravomoćne sudske odluke. Osim toga, dijete neće 'pripasti' ni jednom od roditelja, već će biti donijeta odluka o tome s kojim će roditeljem živjeti (sad živi malo s jednim, malo s drugim - što je za u mnogim državama razvijenog svijeta obična stvar i zove se 'joint custody'), a nema zakonske zapreke i da živi kao i do sad, jer takav modus nije našim zakonom propisan, ali nije ni zabranjen. Imovina se može dijeliti tako da 'pripadne' nekome. Dijete ima pravo na oba roditelja, osim u slučajevima kad sud, temeljem činjenica i dokaza o ozbiljnom i teškom narušavanju dobrobiti djeteta, oduzme jednome roditelju pravo roditeljske skrbi, što se, srećom, rijetko događa.

Sudac može privremenu mjeru produžiti do pravomoćne sudske odluke. Ovo je period kad roditelji trebaju pomoći djetetu u prilagodbi novoj situaciji i staviti plemenski rat pod kontrolu.

Dobro i jeftino ništa ne postoji, pa tako ni odvjetničke usluge. Zato postoje skupe i ne dobre stvari i usluge. Odite na stranice Hrvatske odvjetničke komore, pokupite podatke o odvjetnicima koji se bave obiteljskim pravom, zakažite si razgovor, a onda sami procijenite s kojim ćete odvjetnikom najbolje moći surađivati na vašem predmetu.