Lakonogi

Već neko vrijeme ne mogu, klikom na svoj nadimak, ostvariti link na postove koje sam pisao. Oni jesu nabrojani, ali klikom na njih javlja se greška. Hoćete li to ispraviti?

Nakon smrti zaštićenog najmoprimca (2009.), na čije ime su dolazili HEP-ovi računi za električnu energiju, u stanu su živjeli podstanari. Budući da nisu bili prijavljeni, računi su i dalje stizali na ime zaštićenog najmoprimca. Neko vrijeme su plaćali račune, a 2011. godine HEP im je zbog neplaćanja isključio struju. Taj dug nikad nije podmiren. Stan je prazan od 2011. godine (struja je isključena i nije useljiv). HEP je sada (2017. godine, dakle nakon punih 6 godina od obustave isporuke električne energije) vlasniku stana, koji živi na drugoj adresi, poslao dopis u kojem ga poziva da plati dug za to mjerno mjesto. Pitanje: ima li HEP pravo naplatiti taj stari dug od vlasnika stana, ili bi u sudskom postupku bilo utvrđeno da je nastupila zastara potraživanja?

Na povredu kojeg ustavnog prava biste se pozvali u ovom slučaju?

Poslodavac - fizička osoba radniku nije isplatio plaću (ugovor na neodređeno, lako dokazivo). Može li radnik, nakon smrti poslodavca, isplatu zatražiti od njegovih nasljednika?

Nužni nasljednik nije prije smrti postavio zahtjev. Dakle, ništa od toga. Kad bi nužni nasljednik bio živ, u kojem roku od smrti ostavitelja bi mogao postaviti taj zahtjev?

Mislim da se ne uračunava. Takva je praksa nadležnog ministarstva a ona, po mom mišljenju, nije zakonita. Jer u zakonu piše samo "rad na pravnim poslovima" (tako nekako, ne citiram točno), a stručno osposobljavanje definitivno jest rad na pravnim poslovima, koji se ni po čemu ne razlikuje od "pravog", osim po tome što ne postoji ugovor o radu, već ugovor o SOR-u.

Pretpostavljam da nije potrebno da potpisuju fizički isti primjerak ugovora koji bi okolo putovao poštom - može li svatko isprintati i potpisati svoj primjerak, pa ga onda poslati u Hrvatsku, kako bi sve bilo brže?

Braća prodavatelja nekretnine godinama žive u inozemstvu i za nekretninu uopće nisu zainteresirani - smatraju je prodavateljevom, ali su formalno upisani kao vlasnici. Kako najlakše realizirati kupoprodaju - tako da i oni potpišu kupoprodajni ugovor, ili da opunomoće brata? Radi se o Francuskoj i Srbiji. Gdje mogu potpisati ugovor ili punomoć - javni bilježnik, hrvatski konzulat...?

Ostavitelj je prije smrti oporučno svu imovinu ostavio braći, dok svom djetetu (zakonskom nasljedniku) nije ostavio ništa. Dijete za života nije po tom pitanju ništa poduzelo, odnosno nije tražilo nužni dio (a mogla bi se i oporuka, sastavljena praktički na samrti, dovesti u pitanje). Može li, nakon smrti djeteta - zakonskog nasljednika, njeno dijete (dakle, unuk/a ostavitelja) doći do nužnog dijela? Ili čak pokrenuti postupak u kojem će dokazivati ništetnost oporuke?

Znam razliku između uvrede i klevete, namjerno sam napisao kraću i jednostavniju/očitiju izjavu, a poanta je može li kazneno odgovarati - ako može za jedno, može i za drugo. Hvala, ipak, na pojašnjenju, sviđa mi se Vaš stil izlaganja. Ovaj forum je, općenito, na visokom nivou. Ako angažiraju drugog odvjetnika za zastupanje o tome ću obavijestiti medije - ili, dakle, priznaju da su sami nesposobni, ili je očito da čine sve kako bi šikanirali drugu stranu. E sad, možda njima stvarno nije bitno što se o njima misli, a to je sad već pitanje koje prelazi granice ovog Foruma - društvene vrijednosti, itd. Možda će većina pomisliti "pametni su jer žele zaraditi", a ne "beskrupulozni su" - pitanje u kakvom društvu živimo. Bilo kako bilo, ja ih i želim tužiti zato što su tvrd orah, to mi je izazov. Doduše, moglo bi ispasti preskupo.

Odgovornost za dano mišljenje Članak 15. Odvjetnik ne smije biti pozvan na kaznenu odgovornost za pravno mišljenje izraženo u pružanju pravne pomoći u postupku pred sudom ili drugim tijelima državne vlasti. Znači li to da odvjetnik ne može kazneno odgovarati za *pravno mišljenje*, ali može za svako drugo mišljenje? Dakle, ne može za "ustavni sud za to pitanje nije nadležan", ali može za "taj čovjek je glup i ružan"?

Imao sam na umu takvu mogućnost. Vaš odgovor implicira da odvjetničko društvo ne smije naplatiti troškove postupka ako se samo zastupa...?

Zahvaljujem na vrlo preciznom i stručnom odgovoru. Potpitanje: budući da bi tuženik bilo odvjetničko društvo (počinilo je klevetu zastupajući stranku u parnici), zanima me smije li odvjetničko društvo naplatiti troškove postupka prema tarifi kad zastupa samo sebe. Ako smije to znači da u postupku ima dvojaku ulogu - istovremeno i stranke i zastupnika - što po meni nije logično.

Razmišljam o pokretanju kaznenog postupka privatnom tužbom, zbog kaznenog djela klevete. S obzirom na činjenicu da nisam siguran u po mene pozitivan ishod postupka, zanima me koliki mogu biti troškovi postupka (posebno suprotne strane, koja bi sigurno angažirala odvjetnika) ako presuda ne bude osuđujuća? Znam da se ne može precizno reći, ali zanima me okvirna procjena nekog tko zna koliki su troškovi prema tarifi i koliko bi moglo biti radnji/ročišta u takvom postupku.

Oprosti(te) na digresiji, ali ne mogu odoljeti: nije elektronska, nego elektronička. Elektronska se odnosi na elektrone u elektronskom omotaču atoma, a elektronička na digitalni zapis.

Jasna mi je razlika između magistra struke (to je ono što je prije bilo dipl.XY - stječe se nakon završetka dodiplomskog studija) i magistra znanosti (ono što je prije bilo mr. sc. - stječe se završetkom poslijediplomskog studija). To nisam ni pitao, pitao sam isključivo za titulu koja se smije koristiti nakon završetka poslijediplomskog studija (specijalističkog, ne doktorskog). Nekad se završetkom poslijediplomskog studija stjecala titula mr. sc., a sad se stječe univ. spec. XY. Na brzinu sam pogledao Zakon - iz njega proizlazi da mi koji sad završavamo poslijediplomski moramo koristiti novi naziv (univ. spec.) dok oni koji su ga ranije završili imaju pravo zadržati titulu mr.sc. Mislim da nije u redu da se za istu stvar stječu različite titule - to samo zbunjuje javnost i teško je pratiti što koja titula zapravo znači. Čini mi se da na tom polju vlada prilični kaos i da se je tu sad teško snaći.

Prije nekoliko godina potpuno su promijenjeni nazivi pojedinih akademskih titula (npr., dipl. XY sad je mag. XY), pa me zanima da li se još uvijek ispred imena može pisati "mg. sc." (magistar znanosti) nakon završetka poslijediplomskog studija? Konkretno - da li je ispravno za osobu koja je završila poslijediplomski specijalistički studij i stekla titulu dipl. XY, univ.spec.XY ispred imena staviti titulu "mr. sc."?

Alat je dozvoljeno posjedovati i nositi, te koristiti na sve moguće načine, osim za počinjenje kaznenog djela. Prijava policiji ne bi rezultirala nikakvim postupanjem u vezi s njegovim posjedovanjem alata, ali bi ga u svojim internim evidencijama uvrstili u krug potencijalnih sumnjivaca kod kaznenih djela počinjenih tim alatom. Ako je počinio kaznena djela, bio bi u velikoj opasnosti da bude otkriven. Ako ih u budućnosti počini, isto tako. U tom slučaju ne možete ništa napraviti kako ne bi bio osuđen - bit će osuđen 99.9%, vi na to ne možete utjecati. Policija Vas ne bi "odala" što se prijave tiče (ako pretpostavimo da sin nema neke debele veze u policiji), ali Vaš sin bi vjerojatno posumnjao na Vas, zar ne? Bolje to s njim riješite, ako mu ne želite zatvor. Usput, već bi i samo Vaše pisanje o ovome na Legalisu moglo pomoći policiji, premda sumnjam da rade tako dobro i sveobuhvatno. Ali tko zna.

Ah, svašta guraju u taj Zakon i svašta podvode pod njegove odredbe, tu se ide preekstenzivno... Ali ako se već uhvatimo tog Zakona, postavlja se pitanje definicije "javnog mjesta". Instagram je mjesto mnogo javnije od najjavnijeg mjesta u fizičkoj stvarnosti (npr. Trg bana Jelačića) jer poanta inkriminacije nekog ponašanja na javnom mjestu je vidljivost takvog ponašanja od strane velikog broja ljudi, a Instagram kao takav ima veći doseg i od Trga, i od Zagreba, pa i od cijele RH. Ako sudska praksa to tako ne interpretira, u zaostatku je za realnošću u kojoj danas živimo (što ne treba čuditi ako se uzme u obzir da je riječ o prastarom zakonu, koji je posljednji put izmijenjen i dopunjen 1994., i u kojem su npr. novčane kazne još uvijek propisane u DEM). Ja bih članak 349. KZ-a dopunio na način da se osim omalovažavanja RH, te njene zastave, grba i himne, inkriminira i omalovažavanje valute. Ili neka se sve izbriše, cijeli članak 349.

Ostvaruju li se ovakvim ponašenjem elementi nekog kaznenog djela ili prekršaja: http://www.index.hr/vijesti/clanak/video-sin-luke-rajica-se-doslovno-razbacuje-novcem/943367.aspx Kazneni zakon u članku 349. (Povreda ugleda Republike Hrvatske) predviđa samo omalovažavanje RH, zastave grba i himne. Valutu ne spominje. Može li se, ipak, malo ekstenzivnijim tumačenjem, povredom ugleda RH smatrati i omalovažavanje njene valute? Malo sam proguglao i pronašao sljedeći rad - ako je suditi po njemu, nažalost, ne može: http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=835236 Naime, rad u vezi toga kaže: "generalni je zaključak da ona za hrvatske građane ima danas prije svega funkcionalni karakter platežnog sredstva." Postoji li možda odredba nekog drugog propisa, a ne KZ-a, koja bi inkriminirala takvo ponašanje (kaznena ili prekršajna, svejedno)? Osim referiranja na pozitivno pravo, zanima me i Vaš subjektivni stav, odnosno stav de lege ferenda.

Naravno da nemaš obavezu polaganja DSI-a, ali u tvom interesu je da ga položiš.

Na stranicama Ministarstva uprave pronašao sam pitanja i odgovore, odnosno popis literature s linkovima - na to si mislila? Skripte kao takve nisam pronašao. Ažurirano Može li netko napisati kako izgleda usmeni ispit iz općeg dijela, za visoku stručnu spremu? Koliko detaljno treba poznavati materiju? Pretpostavljam da pitanja i odgovori s web stranice Ministarstva uprave nisu dovoljni.

Možda bi trebalo postati pod prekršajno i prometno pravo, ali mislim da je suština pitanja obveznopravna (nejednakost činidbi), pa postam ovdje. Vlasnik sam vozila koje je druga osoba parkirala na pješačkom prijelazu, nakon čega je započela operacija premještanja "paukom", ali nije dovršena jer se vozač u međuvremenu pojavio. Dobio sam račun za pokušaj premještanja vozila. 1. Da li je vlasnik vozila dužan platiti pokušaj premještanja, (čak i kad je u prekršajnom postupku utvrđeno da on nije počinio prekršaj)? Kojim propisom je to određeno? 2. Da li je naplaćivanje pokušaja premještanja, kao takvog, legalno? Mislim da je to propisano nekom internom odredbom poduzeća Rijeka plus. Da li je Rijeka plus ovlašten donijeti takvu odluku, i da li je ona u skladu s pravnim poretkom RH? Ima li netko iskustva iz sudske prakse, da li je nekome uspjelo dokazati da troškovi pokušaja premještanja vozila naprosto ne postoje (ili su vrlo mali) i da je ta odredba u suprotnosti s duhom i slovom ZPP-a, ZOO-a, pa i samog Ustava? Mislim da se radi o nesrazmjeru činidbi - s jedne strane se plaća 250 kuna, a s druge strane postoji neki minimalni trošak. Vaše mišljenje - platiti kaznu, ili se hrabro upustiti u parnični postupak i osporavati legalnost odredbe kojom je propisana naplata pokušaja premještanja vozila?

Koliko je zapravo bitno izvršiti predbilježbu prava vlasništva? Napisali ste da se time postiže, u slučaju smrti prodavatelja, izuzimanje nekretnine iz ostavinske mase. Što kupac zapravo dobiva izuzimanjem nekretnine iz ostavinske mase, ako pravno sljedništvo(čl.5.st.1.ZN) ionako nastupa? Dakle, u slučaju da se ne izvrši predbilježba prava vlasništva, da li nasljednike prodavatelja obvezuje predugovor o kupoprodaji? (moraju kupcu dati tabularnu izjavu nakon što on u cijelosti isplati ugovorenu cijenu, ili mu isplatiti dvostruki iznos kapare) Pitam ovo jer je sad komplicirano prepravljati već sastavljeni predugovor koji je predložio prodavatelj, pa ne bi tražili prepravljanje ako to nije potrebno.

Nastavno na gornju temu, zanima me da li se nešto suštinski mijenja (pogotovo s obzirom na pravo kupca da izvrši predbilježbu prava vlasništva bez posebnog pristanka prodavatelja) ako dokument koji kupac i prodavatelj potpisuju ne nosi naziv "ugovor", nego "predugovor"? Znam da načelno ime pravnog posla nije bitno jer je pravno relevantan sadržaj pravnog posla, pa ako se on zove prema jednom pravnom poslu, a sadržaj upućuje na drugi posao, radi se o tom drugom poslu. Ipak, zanima me može li se predbilježba prava vlasništva ishoditi ako se ne sklopi ugovor, već predugovor, i ima li bilo kakvih pravnih posljedica ako se umjesto ugovora sklopi predugovor.