newbie

Trag tome da nije rođeno za vrijeme braka će biti napomena o priznanju očinstva, onda kad se to dogodi. Samohrana zasigurno majka nećete biti ako dijete bude imalo upisan podatak o ocu, prvenstveno jer neće biti osnova smatrati da ste roditelj koji sam skrbi o djetetu (vjenčali se vi ili ne nikada, živjeli zajedno ili odvojeno), pa onda ostatak uvjeta za taj status (koji se odnosi samo na eventualna prava iz soc. skrbi) nije ni bitan. Ako budete udovoljavali jednoj od 3 kategorije prema dohodovnom cenzusu, doplatak za djecu će vam biti odobren i isplaćivan, a ako ne ne. Za dijete roditelja koji sam skrbi o njemu (dakle, drugi je umro, nepoznat itd itd- ali NE (!) i nevjenčan ili razveden od drugog roditelja djeteta) postoji 15% uvećan iznos doplatka (ako ga ostvari). Ali, za to je potreban dokaz u papirnatom obliku.

Nula. Nije stečeno radom za trajanja bračne zajednice, već nasljeđivanjem tj na način na koji se bračna stečevina ne stječe pa je i nebitno kad se to uopće zbilo. Osim ako ste nasljednici vaše majke bili nekim čudnim čudom oboje.

Doista je sve manje jasno što želite čuti, odnosno uopće postići. Gore navodite da oboje roditelja izbjegavaju cszz ko vrag tamjan. Dijete nije povjereno ni jednom od roditelja, a može zatražiti bilo koji da se to obavi. Nije određen iznos uzdržavanja, a očito za to nije zainteresiran ni jedan od roditelja niti mu se time bavi (bilo koji može pokrenuti postupak). Bilo koji od dvoje roditelja se može obratiti i czss-u. Nije potrebno tražiti načine ni da tko odradi nešto umjesto roditelja djeteta, a ni tražiti načine kako izbjeći odraditi svoj dio u odnosu na dijete (ova rečenica s upisom djeteta nema nikakve veze, već ostalim pravima djeteta). Plus napomena: vrtići imaju liste prednosti za upise i svašta (doslovce svašta) se trpalo pod "samohrani", najčešće ono što pod taj termin uopće ne spada i valjda je došlo vrijeme da se i tome stane na kraj, konačno već jednom. U školama najčešće to ima veze sa iznosom subvencioniranog dijela dječje prehrane, pa sam i sama svojevremeno doživljavala situacije primanja naputaka učitelja i ostalih zaposlenih u tim ustanovama o nekakvim navodnim pravima s nepostojećom pravnom osnovom, točnije: proizvoljnim folklornim tumačenjima pojmova- uslijed neznanja. Pa čovjek dođe u situaciju da ih upita otkud im te budalaštine, tko ih plasira i kome ih sve dijele kao savjet, a poželi i čuti ishod u brojkama pri odobravanju povećane subvencije.

Osvrćem na odgovor na svoje prvo pitanje, korektnog informiranja upitopostavljača/ upitopostavljačice radi: suprotno tvrdnji iz prve objave u ovoje temi, nije riječ o majci za koju se smatra da sama skrbi o djetetu (Obiteljski zakon), a posljedično ni samohranom roditelju za što bi trebala ispuniti dodatne uvjete a u svrhe ostvarenja soc. pomoći i sl. (Zakon o soc. skrbi). Bez obzira, bilo uzdržavanje plaćano ili ne. I bez obzira, bilo dijete majci povjereno naknadno odlukom suda na zajednički život ili ne. Postoji šansa da možda netko revan tijekom razgovora s roditeljem koji je doveo dijete, u ovom slučaju izgleda majci (na temu koju sama inicira), skrene pozornost kako je propustila pomoći djetetu da ostvari i to svoje pravo. Možda joj to ne bi bilo baš ugodno čuti, ali... Sasvim uobičajeno pitanje u intervjuu roditelja, koje bi moglo slijediti jest o redovitosti vremena provedenog s roditeljem s kojim dijete ne živi, prvenstveno radi podatka psihologu/ pedagogu za ubuduće, koji slijedom toga može očekivati izvjesan kasniji problem koji je kod djece vrlo osjetan, pa obratiti posebnu pozornost baš na to dijete. Doduše, prečesto ne reagiraju prema czss ni radi vrlo uočljivog dugotrajnog problema, takvog ili kakvog drugog.

Svaki roditeljski par se ima pravo dogovoriti i izjavom suglasiti o međusobnoj raspodjeli uvećanog osobnog odbitka. U slučaju nepostignutog takvog sporazuma, uvećnje osobnog odbitka se dijeli 50:50. Jer, za svako dijete nije jednako, pa se dakle treba sporazumjeti o bilo kakvoj drugoj varijanti osim 50:50 za svako pojedinačno dijete.

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi čl.66 (1) Učeniku srednje škole prestaje status redovitog učenika: - na kraju školske godine u kojoj je završio srednje obrazovanje - kada se ispiše iz srednje škole - kada se ne upiše u sljedeći razred srednje škole u skladu s odredbom čl. 79. st.1 ovog Zakona *Vezano za prethodne podstavke: čl. 48 (1) Školska godina počinje 1. rujna, a završava 31. kolovoza i ima dva polugodišta. Naime, nastavna i školska godina nisu sinonimi. čl. 79 (1) Tijekom srednjeg obrazovanja učenik može dva puta ponavljati razred, a isti razred ponavljati samo jedanput. Dakle, pri ponavljanju jedne godine, učenik je redoviti učenik srednje škole. Ako nije moguć takav upis, gubi status redovitog učenika.

Biste li pojasnili pitanje? 1. Postoji li možda kakvo rješenje s područja soc. skrbi (soc. pomoć i sl) u kojem je utvrđeno da osoba ispunjava uvjete prema kojima bi je se smatralo samohranim roditeljem? Jer, prema Obiteljskom zakonu i onome što on uređuje to nije moguće. Usput, to što majka nije tražila od oca uzdržavanje u djetetovom ime, jest njen propust u odnosu na tretiranje i ostvarenje prava vlastitog djeteta (ne nekog svog prava). 2. Koje je pravo djeteta povrijeđeno prilikom utvrđivanja psihofizičkih sposobnosti djeteta za upis u prvi razred?

Ove je godine završilo školovanje u srednjoj školi, kao redoviti učenik sasvim očito, prema tome još godina dana.

Iznos uzdržavanje će imati veze, ali ne u smislu neplaćanja radi nezaposlenosti, već minimalnog mogućeg iznosa kojeg će trebati odrediti. Ako vam je to jedino dijete koje ste dužni uzdržavati, onda ga nije poguće smanjiti na iznos manji od minimalnog, točnije 17% prosječne plaće isplaćene po zaposlenome u pravnim osobama u RH za proteklu godinu a objavljeno kao 931,26kn ove godine. Prethodno imate mogućnost očinstvo priznati ili da bude utvrđivano odlukom suda (moguće da ste sigurni da ste otac djeteta). Sud će ga povjeriti jednome od roditelja na zajednički život, u ostatku odluke zaštititi vrijeme i način susreta i druženja s roditeljem s kojim ne živi. Očekujte da sitne bebice susrete i druženja realiziraju u svom primarnom fizičkom okruženju, pa ne bi bilo zgorega da od samog starta imate dobru komunikaciju da bi taj dio bio ugodniji... Imajte i na umu da je dijete vrlo spremno na samostalne susrete i druženja s roditeljem s kojim ne živi onog trena kad s njim ostvari svoj odnos, dakle od samog početka budite redoviti i prisutni, ne čekajte neka buduća vremena jer će u tom slučaju taj početni period dulje potrajati... Prije donošenja te odluke će se uključiti czss...

Prema vašem upisu u prvoj objavi, vaš problem očito nije prezime. Onog trenutka kad (naravno, ako zatraži utvrđivanje očinstva odlukom suda) očinstvo bude upisano, imat će pravo roditeljske skrbi nad djetetom upravo koliko i vi, bez obzira živjeli zajedno ikad ili nikad, bilo braka ili ne bilo, prije, za vrijeme ili poslije. Pokušajte porazmisliti o brisanju iz glave onog što ste izjavili na samom početku cit. "ja ga ne želim u svom i djetetovom životu", jer za sebe smijete birati, ali za dijete niste (niti ćete biti) ovlašteni raditi takav izbor isključivošću. U djetetovom životu će nakon toga vrlo lako biti prisutan, a ako se tome budete protivili, posljedice možete još lakše snositi vi, jer to ide u paket vašeg (ne)razumjevanja djetetovih potreba. U vašem će biti prisutan onoliko koliko kao majka djeteta budete s ocem spremni dogovarati sve ono što djetetu treba (a to nije samo novac za uzdržavanje i poneko viđanje reda radi iako se nerjetko na to svede), a ako na to ne budete spreni onda će sasvim lako i u vašem životu biti prisutan nešto više nego ste možda zamišljali, barem dok se i to ne riješi. Naime, nije nužno da dvoje odraslih ljudi žive u međusobnoj ljubavi i skladu da bi djetetu bili mama i tata, nužno je da su dovoljno uljudni, okrenuti djetetovim potrebama i što pravilnijem razvoju kojem je jedan od bitnih djelova ostvaren djetetov odnos sa oboje roditelja (naglasak na riječi "djetetov", ne vaš međusobni partnerski). Preporučam da počnete od toga, jer ste svojom izjavom dali naslutiti budući (nimalo rijedak) problem koji nema veze s djetetovim prezimenom (iako će možda biti jedna od stavki), a ni s djetetom samim.

Koliko se dalo primjetiti ovih godina, vrlo su neujednačeni. Počevši od stava da ne može ne biti u interesu djeteta da nosi prezime npr oba roditelja, pa do toga da nije bitno.

Ne, osim ako se traže izmjene i jednog i drugog. Naime, iznos izdržavanja nije plaćanje provedenog vremena s djetetom po satu, jer bi najviše nalikovalo na razne uslužne djelatnosti, a o tome nije riječ.

CZSS ne određuje iznos niti ga smije određivati jer za to nije ovlašten. Možete i smijete pred CZSSom sklopiti nagodbu, ali koja je iznad minimalnog iznosa objavljenog za dob djeteta, jer o nižima može odlučivati samo sud. Dakle, ono što NE možete jest doći na CZSS i očekivati da oni riješavaju ili riješe vaš zajednički problem, već ga možete riješiti isključivo i samo vas dvoje, a služeći se tim jednostavnijim načinom, svakako preporučljivijim ako možete postići (PRETHODNI) dogovor.

Ne morate, odnosno to nije jedina mogućnost koja postoji. Možete i biti uredno zaposleni kao pripravnik sa pripravničkim stažom, a ako to niste, imate i drugu mogućnost do polaganja stručnog ispita. Ujedno, "bez toga praktički nisam ni završila do kraja studiranje" ne stoji, jer to nije obaveza u tijeku obrazovanja na sveučilišnom ili stručnom studiju, već je mogućnost nakon njegovog dovršetka, stoga nadalje nećete moći dokazati da se i dalje školujete, te ispunjavate svoje studentske obveze redovito i uredno- jer ste to obavili i dokrajčili, o čemu će govoriti i vaša stečena diploma. Dodatno, nadam se da vam je dovoljno dobro poznato kako položeni stručni ispit nije uvjet zaposlenju u npr. obrazovnim ustanovama, stoga to nema nikakve veze sa studijem i njegovom nedovršenošću tj . vašim navodnim neprestajanjem školovanja. Dakle, prva činjenica je da ćete svoje obrazovanje privesti kraju i s njime prestati, posjedovati diplomu sa zvanjem stečenim završetkom studija. Slijedom druge činjenice- da nije riječ o zaposlenju, već mogućnosti koja proizlazi iz treće činjnice- da se niste mogli zaposliti pa odstažirati kao uredno zaposleni pripravnik, još godina dana bi mogla biti moguća (naravno, ako se ne uspijete zaposliti).

Postoji, kao dio činjenice dijete nije "predbilježeno" majci. Ako je situacija doista takva da je i dijete izloženo nasilju, pitanje je što je ružnije i djetetu neokrenutije- ne poduzimati ništa ka mjerama obiteljsko-pravne zaštite maloljetnog djeteta (bez obzira na razvod ili nerazvod roditelja) ili čekati "pogodniji" trenutak za eventualni svoj razvod braka. Što će odgovoriti na pitanje iz kojeg razloga nije poduzimala ništa već čekala, gledala i žalila dijete? Odnosno, na koji je način u takvom njenom (ne)postupanju na prvom mjestu dijete i skrb o njemu? Djecu se štiti i dok brak traje, neovisno slijedi li razvod ili ne.

Prisiliti da završi u prvom roku... vjerojatno odgovor i sami znate- teško ako on to ne želi. Glede "ne može se zaposliti" bi trebao postojati trag traženju posla i neuspjevanju u tome.

Informiramo o onom što pravni sustav Republike Hrvatske predviđa i omogućuje. Sviđalo se to kome ili ne, nalazimo se na pravnom forumu a ne trlababalan-jer-mi-je-dosadno-forumu. Tako će ostati i nadalje. Ljudi će se zateći u stotinama situacija u kojima će ih neki drugi ljudi uvjeravati, čak i u službenim situacijama da tzv. praksa ne drži do svog zakonskog uporišta (počevši od raznih czss-ova nadalje). To nije dovoljno dobar razlog da dijete nije na prvom mjestu svake od radnji koje se njegovih interesa tiče, a sukladno spoznajama odgovarajućih znanosti kojima je područje bavljenja optimalan i što kvalitetniji razvoj djeteta. Izvjesni pravni postupci se temelje na upravo tim činjenicama (iako se nerjetko ta činjenica previđa), a obveza je svakome informirati se o raznoraznim detaljima značenja riječi "dobrobit" ili "najbolji interes" djeteta, ne samo u obliku fraze koja krasno zvuči, već se treba temeljiti na dovoljno argumenata. Primjera radi, pitanje "Kome treba (ovakav ili onakav) roditelj?" više od svega nudi odgovor na pitanje treba li ta osoba postavljaču takvog retorički postavljenog pitanja, uključivo sa konstatacijom o isključenju. Naime, isključenje mora biti potkrijepljeno argumentima veće štete koju donosi uključenje roditelja, nego li bi štete proizvelo njegovo isključenje. Ne odraslim osobama koje dijete okružuju, već dotičnom djetetu o kojem je riječ. Spomenuto cit. "skrbništvo u cijelosti" je moguće isključivo ako je jedan od roditelja koji pravo roditeljske skrbi imaju, istog u zasebnom izvanparničnom postupku lišen. onom drugom se pri tom ne "daje roditeljsku skrb u cijelosti" a kamoli "skrbništvom u cijelosti" kakvim posebnim ...imenovanjem na neku novu dužnost Lišavanje prava na roditeljsku skrb sa povjeravanjem djeteta jednom od roditelja nema nikakve izravne veze. I na kraju, nadam se da nije potrebno da kao papige ponavljamo da u Obiteljskom zakonu ne postoji pojam samohranog roditelja. Postoji točno koliko i samoleteći, samohodajući, samočisteći, samoperući, te ostali samo-(nešto).

Dokazati ćete teško (radije recimo nikako) bez solidne arhive prijedloga koje ste majci djeteta uputili vi, podnesaka kojima ste se obraćali czss-u, pravobraniteljici, nadležnom ministarstvu, itd, a ono prvo (czss-u) pod obavezno. I svi oni podnesci kojima podsjećate, da ste se radi istog problema s nepoštivanjem prava djeteta (koje postoji i prije nego ga sud zaštiti pravomoćnom odlukom) već obraćali dd.mm.gggg, pa dd.mm.gggg, dd.mm.gggg,.dd.mm.gggg (i tako koliko god puta bilo). I svaki put kada je uslijedio isti nastavak: izbjegavanja, zabrane, dakle opstrukcije... Čak i da je izrečena mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi (dakle očevidnici i izvješća voditelja mjere postoje, tj bi morala postojati, redoviti), ništa i nitko ne sprječava obraćanje pisanim putem, naročito jer se ne baš rijetko u njima ne nalazi posebnog traga tekućem a gorućem problemu. Dakle: uredno obavještavanje tijela koje je nadležno za obiteljsko-pravnu zaštitu mlt djece, zahtjevanje intervencije u skladu sa zakonom predviđenim njihovim mogućnostima, a u svakom uredno "podsjećanje" na prethodna obraćanja i njihovo (ne)reagiranje ili daljnje opstrukcije unatoč mjerama izrečenim roditelju. Naravno, sve pisanim putem, taman to bilo svakog tjedna, jer od telefoniranja ili razgovora bez službene bilješke koja bilježi izrečeno (a bitno) nema neke koristi. Prvenstveno po dijete, a ni za ovo što ste iznijeli. Što će dodatno omogućiti novim Obiteljskim zakonom djetetu (!), preostaje vidjeti kad mogućnost bude postojala (ili barem detaljizirana kao buduća).

Tko god da vam je to rekao, rekao vam je netočno (i da se ne bi bavio problemom vaše djece koja ga očito itekakvog imaju). Ovo: je također netočno, ali njima svakako lakše.

Upravo tako: roditeljska skrb je oboje roditelja, za vrijeme i poslije, a nitko ne odlučuje o nikakvom skrbništvu, niti će (kamoli sud). Obratite pozornost i na ostatak prethodnog savjeta (#4), da ne bi kasnije bilo "nismo znali". Dodatno, pitanje je bilo i oko imovine: to nema niti mora imati veze sa razvodom braka. Svejedno je jesu li osobe u braku ili (više) nisu, a nije dio postupka razvoda braka.

Bilo bi lijepo da ne razmišljate o "predlošku", jer jednako kako svi roditelji protestiraju da se czss ili policija ne odnose prema njima i njihovoj djeci kao prema osobama i prema konkretnim situacijama se odnose generalizirajući, jednako tako biste se i vi trebali njima obraćati vrlo konkretno, a ne po bilo kojoj špranci. Jedino što biste morali jest- lišiti tekst emocionalnih ispada i osobnih zaključaka/kvalifiranja, već navoditi činjenice: kad, tko, što, kako.

Ako nije plaćao po rješenju o privremenoj ili prethodnoj mjeri, sačekajte pravomoćnost odluke u okviru presude. Ako je postojala pravomoćna privremena mjera, za 1 mjesec ćete steći uvjete za privremeno uzdržavanje od czss i moći predati zahtjev. Ako se pravomoćnost očekuje za xy mjeseci (računajte i na lako moguću žalbu, dakle i još lijepi broj mjeseci čak i ako samo bude odbijena), prethodna mjera radi uzdržavanja bi mogla pokriti razdoblje do pravomoćnosti...

1. O odlasku ćete odlučiti sami, imajući na umu da čovjek sebe nosi sobom, a ne ostavlja za sobom u ormaru- tako će i vaša djeca nositi u sebi sve ono što već nose. 2. Trajni trag zasigurno neće izbrisati promjenom prezimena, ali ako im se čini da može pomoći... Starije dijete mijenja prezime ili ime kao i svi drugi odrasli ljudi, a maloljetno uz suglasnost oboje roditelja ili suglasnost CZSS. 3. Vi, kao i starije dijete: pogledajte klik-ovdje 4. Isključive roditeljske skrbi jednog roditelja u našim odlukama o povjeravanju djece nema (otac vašeg djeteta nije lišen prava na roditeljsku skrb), pa bi mogli tražiti ono što je drugdje odavno već normalno kad roditelji to pravo/dužnost dijele...

Pravo na tužbu radi oporavanja očinstva ima: -majka: 6 mjeseci od rođenja djeteta -otac: 6 mjeseci od saznanja činjenice koja dovodi u sumnju istinistost upisanog (njegovog) očinstva ali taj "ključni trenutak" se može zbiti samo do djetetove navršene 7. godine života -dijete: do navršenih 25 godina života Ovo su rokovi za tužbu, jer drugih zakonskih/zakonitih mogućnosti niti nema.

Ne bi. Počevši od činjenice da predbračni ugovor zvuči "fancy", ali kao takav ne postoji. Željama je prikladnije otvoriti poduzeće, sklopiti ugovore o radu na određeno radno vrijeme (20g), uz odgovarajući Pravilnik o radu i Kolektivni ugovor koji definira otkazne rokove i otpremninu (iako bi i to bilo nepovoljnije od Zakona o radu, pa od toga ništa).