newbie

Ne donosi.

Prezime: mogli biste od CZSSa zatražiti suglasnost za promjenu prezimena, dodavanje vašeg k majčinom, jer vas dvoje niste o tome suglasni. Oni bi o zahtjevu mogli odlučiti procjenjujući dobrobit djeteta, a zbilja nikakve bojazni za njegovu dobrobit ne bi trebalo biti ako nosi prezime oboje roditelja. Ako je riješeno da je dijete povjereno majci na zajednički život, sa vama se susreće i druži 3x tjedno po 2 sata, a ako nije određeno da se to odvija u prisutnosti majke i mjesto nije definirano (stan u kojem dijete živi s majkom) onda možete najnormalnije odvesti dijete k sebi za to vrijeme. Radi ovog biste se mogli obratiti područnom CZSSu, prvo usmeno a ako zatreba (pripremite se da najčešće treba) i pismenim putem. Pokušajte se prije toga prisjetiti barem otprilike koliko puta i s kakvim izgovorima niste bili u mogućnosti biti s djetetom. I, što točno piše o mjestu i načinu? Nadalje, priča kako dijete neće bez nje sa vama prije svojih navršenih 5g baš i ne igra: o tome odlučuje sud, roditelj ni pod razno.

Ajd' sad još samo priznaj : jel' i sa već parkiranim drugim autom tamo ? Hehe, valjda da se dodatno potkrijepi reklamica za ugradnju stražnjeg senzorića.

:belji: :belji:

Do 1.1.2008. je status redovnog studenta bio to što se traži, od tada se traži pohađanje sveučilišnog ili stručnog studija u skladu s posebnim propisima, a k tome redovito i uredno izvršavanje obveza. Otac može tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja, ali dok fakultet može potvrditi pohađanje + redovito i uredno ispunjavanje obveza... Što se sestre tiče (i vas kasnije također), dužnost roditelja je uzdržavati punoljetnu djecu i godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako se ne mogu zaposliti.

Zapravo je dobro da ste tu raščlanjivali vlastita razmišljanja jer ih kasnije možete zbrajati i oduzimati. Do sada su kažnjavana djeca i vi, kažete. Da, jesu i da, jeste.Pokušajte razmisliti radi čega želite produljiti taj period, ovaj put vi. Vjerujem da ste tijekom prethodnog perioda smatrali da nije fair prema djeci poravnavati račune s vama preko njih i da ste nosili u sebi osjećaj da ste vi i vaša djeca žrtva trećih osoba (majka, CZSS itd). Sada od tih trećih (koji god bili od pobrojanih ili ne pobrojanih) očekujete i tražite objašnjenje, što je sasvim OK želja. Ali, zašto na takvom zahtjevu prema trećim osobama inzistirati na zapravo potpuno isti, njihov način- preko te iste djece?! Kroz svaku vašu objavu se proteže osjećaj krivnje "jer ste ih se odrekli". Niste ih se odrekli niti možete sve kad biste i htjeli. Oprostite to sebi, pa će i djeca sigurno (ako uopće za to znaju i doživljavaju to kao na vaš način- kao najvažnije u cijeloj priči, naročito jer niste odbijali kontakt nego ga htjeli ali ga niste mogli ostvariti toliko dugo).

Vi ne želite odvoditi dijete k njemu i tamo se zadržavati. On ne želi dolaziti k vama i tu se zadržavati. Dijete ima cca 18 mjeseci i nije naviklo na odlazak k ocu, a naviklo je na boravak s majkom. otac "Neću ja!" + majka "Neću ni ja!" = dijete "E, neću- Ja!" Zbilja bi bilo korisno kad bi se uspjeli pomaknuti od riječi "neću" (za očekivati je to od odraslih, pa tek onda od djeteta), jer su izgledni susreti i druženja uz stručni nadzor, upravo s ciljem da se dijete u što skorijem roku osamostali s ocem, pa za to vrijeme niti ćete vi k njemu niti on k vama jer je očito problem u nespremnosti jednog i drugog pomoći djetetu u tome. Je li baš neophodno tim putem? Ako je pitanje "principa", predložite mu nek on jednom dođe k vama, drugi put vi djevojčicu odvedite k njemu, neko kraće vrijeme dok se dijete ne privikne na boravak kod njega i druženje takve vrste. A sve s ciljem da takvo privikavanje (i pripremanje djeteta) traje- što kraće.

Imate put ka rješenju problema- susrete i druženja pod nadzorom za početak, za koje poziv imate, a odluka nije nepromjenjiva. Ali, umjesto ovoga: biste sada to morali htjeti VI. Inače bi radi godine dana u kojoj niste imali mogućnost, sljedećih nekoliko godina mogli uskratiti upravo vi, i sebi i djeci. Ta borba je sada borba sa samim sobom, ne sa "sustavom", jer put/mogućnost postoji i imate je.

Za početak i u najjednostavnijoj (najobičnijoj) varijanti, kod dječice jasličkog uzrasta je uvijek zgodno se upitati kako bi razmišljali da se radi o polasku u vrtić. Bilo bi nam sasvim normalno da će dijete ići u vrtić a nećemo vrtić dovesti doma, a uz to ćemo ga pripremati, nastojati poduzeti sve da se dijete pri tom bolje osjeća, lakše i radije ostane s tetom. Ovo nije tEta nego tAta.

O ne viđenju problema, možda bi svatko mogao odgovoriti sam sebi u svoje zrcalo bi li, u slučaju da je naše vlastito dijete povjereno na zajednički život drugom roditelju, smatrali da je "ne'š_ti_stvari" znati ili uopće ne znati činjenicu gdje ono živi, a "sporazumno i ravnopravno dijelimo roditeljsku skrb". + naravno da nije dužna ugošćavati bivšeg muža.

Ajmo kočnica. Postoji odluka suda o uzdržavanju. Obveze nitko nije oslobođen. Stvar nije podložna subjektivnom tumačenju roditelja je li baš jako dužan uzdržavati ili baš i nije. Ako ćemo lamentirati, onda bi se moglo pretpostaviti da bi stvar možda bila drugačija da je otac kćeri pristupio u stilu: "Čuj, ne radim trenutno ali činim sve da što prije počnem raditi. Molim te se strpi par mjeseci (3,6,9...) jer ne bih rado prodavao auto, motor itd baš odmah sada. Nadoknadit ću ti čim počnem raditi, a sada ću ti uplaćivati nešto manje od iznosa kakav je u odluci i za tih 500tinjak kn ću se već snaći." i time nakratko odgodio svoju obvezu koja itekako postoji. Koliko se dalo primjetiti, ugovor o radu je otkazan sporazumno (slijedom toga nema pravo na naknadu sa zavoda, a ima ponešto manje ponuđenih prilika za zaposlenje, taman na određeno i kraće vrijeme, bilo kakav). Koliko poduzima ne bi li ponovno počeo raditi, to ne znamo, ali lako moguće da bi se moglo govoriti i o izbjegavanju zaposlenja. S druge strane, nije da nema nikakve imovine koja bi se dala unovčiti. Možda bi bila korisna kaznena, čisto odgojno da shvati kako obveza uzdržavanja, maloljetnog ili punoljetnog djeteta, je dužnost roditelja sve do trenutka dok se ne utvrdi prestanak te obveze, pa tek onda dolaze na red sporedne stvari. U dodatku: istina da su vremena teška, teže se zaposliti, ogromnom broju ljudi nedostaje novca za život, ali obveza uzdržavanja postoji, a dužnost i obveza ne ići pješice još uvijek nije svijetu poznata.

učinjeno Obvezno p.

Procjena mogućnosti roditelja podrazumjeva uzeti u obzir njegovo imovinsko stanje, sva njegova primanja i stvarne stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njegove vlastite potrebe i (ako ima) druge zakonske obveze uzdržavanja. Potrebe djeteta se mogu utvrditi i u povećanom iznosu, u skladu sa povećanim mogučnostima roditelja odnosno povećanim potrebama djeteta. Ovogodišnji minimalni iznos koji je dužan plaćati roditelj za dijete 0-6g, a koji s djetetom ne živi je 902,87kn mjesečno (a nemate više djece da bi mogao biti određen i manji). Povedite računa i o tome da će jednom kasnije biti moguće zatražiti i ono što se propustili davati na ime uzdržavanja djeteta za 5 godina unatrag, stoga bi bilo zgodno da uplaćujete neki mjesečni iznos, a dokaz o uplaćenom (pošta, banka, internet banking itd.) sačuvate da ne plaćate dva puta za isti period.

Upravo ovakav način je isproba(va)n prije nekoliko godina (uključivo i bezbrojna savjetodavna telefoniranja ravnatelja sa relevantnim službama spomenutog ministarstva). Iako, vođenje računa o teretu uzdržavanja, godinama starosti i stažu je (uz savjetovanja s istima također) znalo dati prednost sa npr. 1g starosti više + 1g kod istog poslodavca više + bez djece. Istovremeno se može dogoditi da i tijekom nastavne godine GU u nekoliko mjeseci i u najmnogoljudnijim županijama nema niti jednu "uputnicu", jer je i to već viđeno.

Uputit će vas na posredovanje odmah na prvom ročištu i prije dovršetka nema nastavka na sudu. Samo, ako se nadate postupku rada sa bračnim drugovima na rješavanju i uklanjanju problema, tim putem (koji je obavezan dio) zapravo nema nekog izgleda za takvo što. Korisniji bi bilo obiteljsko savjetovanje i terapijski rad sa oboje, ali bi to oboje trebali i poželjeti...

Pardonček, ali djeca bi trebala biti na redu prije auta i sl. stvari koje nisu najneophodnije, punoljetna ili maloljetna, ako ih je roditelj dužan uzdržavati... Savim je druga stvar što se nema (trenutno) od kojeg prihoda prisilno naplatiti prije iznosa kredita za auto, što ne znači da u dogledno vrijeme neće biti prilike (ili sada/kasnije ovrhom nad imovinom).

Nema razloga da se ne pojavite na prvom ročištu. Ionako će vas tada uputiti na posredovanje, pa ćete imati priliku izraziti svoj stav da ne smatrate vaše bračne odnose teško i trajno poremećenima. Ali, ako jedno ustraje u tvrdnji kako smatra da su i teško i trajno poremećeni, takvima će se i utvrditi jer je za brak potrebno ipak dvoje.

Ako je ocu odbijen iznos kojim su u vašem uzdržavanju sudjelovali majčini roditelji, ispada da je utvrđeno da su oni (koji nisu podredno dužni) snosili troškove umjesto onog tko je uzdržavati bio dužan, ali ujedno naznačava i da su učinjeni troškovi bili opravdani? Pa onda... Članak 244. (1) Fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onog koji je po ovome Zakonu bio dužan davati uzdržavanje, ako su učinjeni troškovi bili opravdani.

I to samo do 60 dana, radi potrebe obavljanja poslova koji ne trpe odgodu (a koju bi btw. poništavanjem škola sama stvorila, što je također dio "prakse" kad je ciljana osoba iz neodgovarajuće skupine) do zapošljavanja po natječaju. Zapravo ni takav ugovor ne bi trebalo sklopiti sa nestručnom osobom, odnosno onom koja uvjete ne ispunjava a niti spada u kategoriju iznimne dozvole prijelaznih odredbi, jer evidentno ima i stručnih osoba. Obzirom da je ravnatelj taj koji takav ugovor sklapa prema vlastitoj odluci o izboru (nije potreban natječaj, ičija suglasnost i sl.), bila bi upitna kvaliteta barem jedne od dvije uloge koje su mu dužnost (poslovodno i stručno voditeljstvo). Doduše, budimo iskreni pa recimo da nestručni kadar u školama, od vrha naniže, nije pojava novijeg datuma niti samo u brdsko-planinskim područjima i udaljenim otočkim školama ili tamo gdje je zbilja veći problem doći do odgovarajućeg, nego solidna livada za pašu kako kome i kada upali.

Točno. Nalazimo se na pravnom portalu. Postavili ste pitanje naslovljeno "Kako ubrzati pravo na očinstvo-partnerica u braku?". Odgovor možete dobiti samo u skladu sa odredbama Obiteljskog zakona koje su na snazi. Može se raspredati što bi bilo kad bi bilo, što će biti ako će biti, ali vam tako vođen razgovor ne može ukazati na postojeće mogućnosti rješenja problema. Niti vama niti nekome drugome. Odluku da ćete čekati možete donijeti samo vi i to za sebe + svoje dijete, a trenutno bi kao savjet u ovom dijelu pravnog portala bio ravan gatanju u grah ili savjetovanju na tarot-liniji. Ako vam je cilj bio pokrenuti raspravu o eventualnim budućim izmjenama Obiteljskog zakona, podforum Pravni savjeti-Obiteljsko pravo nije njegovo mjesto već npr. Pravni forumi u kojem je prikladno razmjenjivati mišljenja o temama takve vrste. Želite li premještanje tamo, u slučaju da zapravo uopće niste imali želju se informirati o mogućnostima rješavanja svog problema u skladu sa zakonskim odredbama koje su na snazi?

Eh, da.... čitanje s razumijevanjem ponekad "zašteka". Čl. 273 st.1 i 2. propisuju samo sadržaj pismene OBAVIJESTI koju je CZSS dužan poslati roditeljima. Čl. 352 iznosi zakonske UVJETE za privremeno uzdržavanje od CZSSa. To što brojka sa obavijesti koju moraju slati i brojka koja je zakonski uvjet nisu usklađene već 2 godine od izmjena Obiteljskog zakona i njihovog stupanja na snagu, jednostavno nije vaš problem (ali ni njihov). Svakako je bitno predati zahtjev i imati o tome dokaz, jer su pravo dužni priznati s danom njegovog podnošenja (ako su ispunjeni uvjeti, naravno). Pa, ako ne plate prije onda će kasnije, ali od tog dana. Ali, nije mi jasno kako su vam se od 11.10. do 28.10. namnožila još 2 mjeseca neplaćanja?!

Mislim da će vam već dato tumačenje u mišljenju o izmjeni Obiteljskog zakona dovoljno razjasniti detalje koji vas muče: klik-ovdje Za sada bi bilo puno efikasnije da energiju usmjerite na to kako ćete tom već rođenom djetetu ostvariti osporavanje očinstva i upis vašeg, nego razmišljanja odgovaraju li vam zakonske odredbe koje su na snazi ili ne. Usput, razlikujte dokazivanje (utvrđivanje) očinstva od osporavanja već postojećeg očinstva. Kod ovog djeteta presumirano bračno očinstvo treba osporiti (to može a ne mora imati veze i sa vašim očinstvom). Prvo obavite ono što je djetetu potrebno, pa onda nastavite razglabati kako bi se još moglo da je drugačije nego jest. Ukoliko to ne napravite žurno, dovest ćete se svi troje u situaciju koja prolongira period do rješenja situacije, a nije da ne postoji i mogućnost njenog rješenja. Napominjem da je majčin rok za tužbu kojom će ospravati očinstvo svom mužu samo 6 mjeseci od rođenja djeteta i nakon toga pravo na takvu tužbu imati- neće. Doduše, rok ocu i djetetu je za tužbu dulji, ali moja preporuka je da što manje vremena bude izgubljeno bez dovoljno jakog razloga... Toplo preporučam da preokrenete prioritete i pokrenete se: dijete i njegova situacija= rješavati prvo, sve ostalo =drugo i sporedno. Da ne bi bilo "nismo znali", a vrijeme prolazi... Ako ste mislili da je situacija koju opisujete nešto jako neuobičajenog, nije uopće: brojni su je rješavali i riješili, doduše učinkovitije je kad se pripreme prije rođenja djeteta na ono što ih čeka kasnije jer su odlučili da to neće ili ne stignu obaviti na drugi način..

Prepreka za upis očinstva prema vašem priznanju jest nesporna činjenica da je majka djeteta u braku i postoji osoba koja je trenutno njen muž bez navodnih znakova, a Obiteljski zakon (u kojem ste propustili uočiti bitno) kaže: Brak i bračna zajednica nisu jedno te isto. Postojanje bračne zajednice je jedna od bitnih činjenica glede bračne stečevine, ali brak ili trenutak razvoda su bitni za očinstvo djeteta rođenog za trajanja braka ili tijekom 300 dana nakon razvoda braka. Stoga, jedini mogući slijed jest: osporiti očinstvo majčinog muža (započeti s tim u roku od odmah). Potom možete dalje. O ovakvim stvarima je inače bolje biti informiran na vrijeme, a ako već niste vodili računa o činjenici postojanja braka i mogućih komplikacija oko očinstva nakon rođenja djeteta, vrijeme je krenuti s tužbom osporavajući očinstvo- sad. I što prije. Iako vašoj konkretnoj situaciji baš i ne odgovara, ipak je logičnije da se posebno priznanje očinstva majčinog muža ne traži već ga se ocem smatra nego li obratno, jer bi se upravo u tom obrnutom slučaju radilo o neusporedivo većim papirološkim brdima, kao i značajno većoj mogućnosti tužbi za utvrđivanje očinstva nego li je u slučaju ovakvog uređenja. Usput, majka djeteta može i dalje biti u braku i sljedećih 50 godina slobodno... (ali se vaš zajednički život neće smatrati izvanbračnom zajednicom jer nije zajednica života neudane žene i neoženjenog muškarca).

Neka gospođa napribavi Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 59/06, 55/08), gdje piše: Članak 1. Blagdani u Republici Hrvatskoj su: 1. siječnja -Nova godina 6. siječnja – Bogojavljanje ili Sveta tri kralja Uskrs i Uskrsni ponedjeljak Tijelovo 1. svibnja – Praznik rada 22. lipnja – Dan antifašističke borbe 25. lipnja – Dan državnosti 5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja 15. kolovoza – Velika Gospa 8. listopada – Dan neovisnosti 1. studenoga – Svi sveti 25. prosinca – Božić 26. prosinca- prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan

Mogli ste se očitati gdje god zamislite, ali "odreći se svega" kako kažete, ne možete. Odnosno: svašta ljudi mogu učiniti, ali ovakvo što nikakvog pravnog učinka nema. Bilo bi dobro da razmislite ponovno, nakon saznanja da odluka nije nepromjenjiva i ne mora takva ostati stoljećima. Ostat će zasigurno dok ne zatražite da sud donese novu i drugačiju, radi bitno izmjenjenih okolnosti. Bilo bi više nego dobro da provodite to vrijeme sa djecom, iz nekoliko razloga: - uspostaviti kontakt s djecom jer nije neophodno da prekid traje dulje vrijeme nego li već jest prekinut - to vam je put ka traženju da sud donese novu odluku o vremenu i načinu - lako moguće da ćete dobiti i još jednu kaznenu, s tim što u tom slučaju ne biste mogli reći da niste svojevoljno postupali (a nešto u stilu "prije nije dao CZSS, a sad neću ja na taj način" ne bi bio dovoljan izgovor) - nadzor shvatite kao osiguranje okolnosti u kojima npr. majka djece ne bi mogla opet prijaviti kakvo nasilje ili braniti, odbijati i sl. jer bi bila jednako odgovorna kao i u slučaju da odbijate vi Razmislite opet.