G-man

bila sam,gospođa me ponovno saslušala,i rekla da ću pismeno biti obaviještena o daljenjem postupanju

Nakon izmjena KZ-a iz 2015., raniji iznos je poduplan i iznosi preko 600.000,00 kn (čl. 87. st. 27. KZ-a).

Kaznena prijava se inače i podnosi DORH-u, to što u praksi ljudi češće odlaze na policiju i što na nekim državnim odvjetništvima baš i ne vole (ili nemaju vremena) uzimati prijave na zapisnik je druga stvar. No, u svakom slučaju, policija bude uključena u predmet. Ukoliko imate kakvu sumnju u nekog određenog policijskog službenika, slobodno je istaknite DO-u.
Niste maloljetna osoba?

Van kazneno-pravne sfere, ostaje vam da zatražite zaštitu dostojanstva od strane poslodavca, te vam Zakon o radu čak daje i pravo da prekinete s radom ukoliko se ne poduzmu odgovarajuće mjere zaštite (što je izvjesno budući se radi o rođaku poslodavca), no u tom slučaju morat ćete pokrenuti i postupak pred sudom protiv poslodavca u roku 8 dana.
Odgovarajuća mjera zaštite bila bi, po meni, rigorozna kontrola svih prostorija u kojima se vršilo snimanje (pretpostavljam kao i korisnik Atomic, da vas se snimalo kako se presvlačite, kao i u WC-u), micanje svih uređaja za snimanje, suspenzija s radnog mjesta radnika koji je na taj način kršio svoje obveze iz radnog odnosa ili barem osiguranje da ne radite u istoj prostoriji/smjeni.
Da to moj rođak napravi, dobio bi otkaz istog trena kada bi potvrdio istinitost prijave, ali ljudi su nažalost različiti, pa su takve i reakcije.

Osim već spomenutog čl. 179. KZ-a, određenu varijaciju incesta imamo i u čl. 159. st. 2. KZ-a (spolna zlouporaba djeteta starijeg od 15 godina), iako ona nema veze za konkretan slučaj.
Kao što je Ruby već spomenula, zastara kaznenog progona davno je nastupila, o kojem god kaznenom djelu da se radilo. Ja ću dodati kako su protekli i svi mogući rokovi za osporavanje očinstva, specificirani Obiteljskim zakonom. Ovakvi slučajevi, doduše, definitivno tjeraju na razmišljanje bi li trebalo propisati iznimke od pravila, što se rokova tiče, staviti neki subjektivan rok, koji bi tekao od trenutka saznanja, no opet, onda se postavlja pitanje smisla, recimo sad kada "dijete" ima 46 godina, ići "iskapati mrtvace". Definitivno graničan predmet.
Glede incesta, stoji da ga neke države dozvoljavaju, ako se ne varam, u Švedskoj se čak možete vjenčati s sestrom/bratom (doduše, uz neku rigorozniju proceduru, no ipak), ali mislim da ne bismo trebali nalaziti opravdanje u tome. Opet, stoji i ovo što Felixx kaže, sigurno ima (i biti će) slučajeva gdje dvoje odraslih ljudi konsenzualno prakticira takvo što, i nikakva kazna pravosuđa neće ih u tome omesti.

Po meni, može se, iako je bitno obuhvatiti i subjektivnu komponentu djela, tj. namjeru koja mora ići u tom smjeru, dakle nanošenja TTO.
Neprikladno sredstvo - prazna puška ili pištolj (počinitelj ne smije znati taj podatak, za njega je napunjena), bomba koja nema detonator ili upaljač (isto ne smije znati), nedovoljna količina otrova (nije dovela do smrti), nedovoljno čvrsto uže (puklo prilikom vješanja) itd. itd.
Neprikladan objekt - pucanje na leš (ne znajući da se radi o lešu), protupravan prekid trudnoće osobi koja uopće nije trudna (ne znajući za tu činjenicu), provala s namjerom krađe u objekt koji je potpuno prazan, pa nemate ništa za ukrasti (jasno, opet ne znajući za to), krađa automobila koji nema motor, pa ga ne možete upaliti niti ukrasti na drugačiji način, bacanje bombe u prostoriju s namjerom da ubijete osobu za koju smatrate da se tamo nalazi (ali je nema) itd. itd.
Osobito teške da, "obične" teške ne, i jedini scenarij u kojem bi takvo što bilo vjerojatno (barem meni) je "debeli" recidivizam (i u pravilu prema istoj žrtvi).
Ako ja pucam u vas (s namjerom da vas ubijem) i pogodim vas zbog čega pretrpite ozljedu (međutim ne fatalnu) ili ako vas promašim, u pravilu, odgovaram za ubojstvo u pokušaju. Mogu i za TTO iz nehaja ukoliko sam primjerice čistio pištolj, a on je slučajno opalio u vašem smjeru i ranio vas (dakle, nisam imao namjere pucanja).
Kod dovođenja u opasnost života ili imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom bitno je da ste radnjom pucanja iz pištolja prouzročili konkretnu opasnost za život ili tijelo većeg broja ljudi ili individualno neodređenog pojedinca, recimo da primjerice na svadbi ili nekoj fešti u zatvorenom prostoru ispalili hitac ili više njih u plafon, koji onda pogodi jednu osobu ili pukom srećom nikoga (u prvom slučaju teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, u drugom dovođenje).
Ili primjerice, kada lovac u organiziranom lovu, misleći da se u nekom grmu nalazi zec ili srna, jer je čuo neko komešanje, svjestan činjenice da je u tijeku organizirani lov, dakle da ima više ljudi u šumi, svejedno zapuca na grm ne znajući u što odnosno u koga zapravo puca te rani ili usmrti drugog lovca (u oba slučaja teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti).
Ili slučaj muškarca, koji je u namjeri da ubije svoju ženu, dođe sa puškom u sobu u kojoj se nalaze supruga i njihova kćer, te uperi pušku u smjer supruge i zapuca, ali se kćerka bacila pred majku, pa je metak pogodio nju, nanijevši joj TTO, a majci ništa (teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti u odnosu na kćerku, a pokušaj ubojstva supruge, moguće i teškog ubojstva ovisno o motivu s kojim je postupao).
Kod ubojstva, po meni, mora biti, dok kod dovođenja ne mora.
Inače je dosta teško ovako a priori reći što spada pod prvo, a što pod drugo, jer svaki slučaj je svijet za sebe i tako mu treba pristupati. Ovo su vam neki osnovni primjeri, barem oni koji su meni poznati. Nadam se da su sad stvari malo jasnije. Uvijek se sve vrti oko subjektivne komponente, koji je bio cilj okrivljenika i za tužitelja još i bitnije - koji mu cilj može dokazati.

Ukoliko ovome pristupite kroz kazneno-pravni aspekt priče, onda vam realno odvjetnik i ne treba, dovoljno je podnijeti kaznenu prijavu DORH-u, iako biste prije toga morali pokušati ishoditi ispunjenje dugovane vam obveze, u protivnom će vam DORH odbaciti kaznenu prijavu. Ako idete putem instituta građanskog prava, onda vam je odvjetnik potreban, iako prema ovom šturom opisu, vi ne biste trebali imati problema da uspijete u sporu, jedino je upitno pitanje naplate (ima li ovaj štogod od imovine).

Podržavam svako nastojanje da se zlouporabama stane na kraj, iako RH je jedna mini-verzija Orwellove "Farme", pa će i tu biti jednakih i "jednakijih". A onda badava sve, ako ćemo mišiće trenirati na "anonimcima", a "kapitalcima" gledati kroz prste.
S druge strane, država bi trebala voditi brigu o poticanju pozitivne poduzetničke klime, a koliko uspješno to doista radi - za raspravu je. Eto, recentno - na sva zvona obznanjuje se nikad bolje stanje u državnoj blagajni, pa me baš zanima na koji način će se višak utrošiti i hoće li, obzirom da smo u suficitu, vlast razmisliti o micanju nekih tereta (odnosno njihovu smanjenju)? Ili ćemo i dalje biti k'o oni Indijanci iz priče, koji svake godine ruše sve više drveća, spremajući se za zimu, koja nikako da dođe?

Koliko je meni poznato, nije samo zbog toga (neisplate plaće), jer zakon tako ne specificira, no problem je u tome što HZZ traži dokaz da je radnik sudskim putem pokušao ostvariti svoja prava prije otkaza, jer u očima HZZ-a budući se radi o državnom džepu, radnici zloupotrebljavaju institut izvanrednog otkaza budući rijetko koji poslodavac osporava isti. No, kako objasniti HZZ-u da, kada se desi nešto ovakvo kao u inicijalnom postu (ili još i gore), radnik nema apsolutno nikakve želje da ostane raditi tamo, kamoli da se bori za to na sudu.
Osobno znadem za jedan slučaj, gdje se čovjeka skoro fizički ozlijedilo i potjeralo (od strane poslodavca), a HZZ opet po svom - a zašto niste tražili zaštitu suda prije otkaza? Kako da vam mi vjerujemo, vi nas muljate i želite živjeti na grbači države. Žalba odbijena i priča završena.

Po meni, može se, iako je bitno obuhvatiti i subjektivnu komponentu djela, tj. namjeru koja mora ići u tom smjeru, dakle nanošenja TTO.
Neprikladno sredstvo - prazna puška ili pištolj (počinitelj ne smije znati taj podatak, za njega je napunjena), bomba koja nema detonator ili upaljač (isto ne smije znati), nedovoljna količina otrova (nije dovela do smrti), nedovoljno čvrsto uže (puklo prilikom vješanja) itd. itd.
Neprikladan objekt - pucanje na leš (ne znajući da se radi o lešu), protupravan prekid trudnoće osobi koja uopće nije trudna (ne znajući za tu činjenicu), provala s namjerom krađe u objekt koji je potpuno prazan, pa nemate ništa za ukrasti (jasno, opet ne znajući za to), krađa automobila koji nema motor, pa ga ne možete upaliti niti ukrasti na drugačiji način, bacanje bombe u prostoriju s namjerom da ubijete osobu za koju smatrate da se tamo nalazi (ali je nema) itd. itd.
Osobito teške da, "obične" teške ne, i jedini scenarij u kojem bi takvo što bilo vjerojatno (barem meni) je "debeli" recidivizam (i u pravilu prema istoj žrtvi).
Ako ja pucam u vas (s namjerom da vas ubijem) i pogodim vas zbog čega pretrpite ozljedu (međutim ne fatalnu) ili ako vas promašim, u pravilu, odgovaram za ubojstvo u pokušaju. Mogu i za TTO iz nehaja ukoliko sam primjerice čistio pištolj, a on je slučajno opalio u vašem smjeru i ranio vas (dakle, nisam imao namjere pucanja).
Kod dovođenja u opasnost života ili imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom bitno je da ste radnjom pucanja iz pištolja prouzročili konkretnu opasnost za život ili tijelo većeg broja ljudi ili individualno neodređenog pojedinca, recimo da primjerice na svadbi ili nekoj fešti u zatvorenom prostoru ispalili hitac ili više njih u plafon, koji onda pogodi jednu osobu ili pukom srećom nikoga (u prvom slučaju teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, u drugom dovođenje).
Ili primjerice, kada lovac u organiziranom lovu, misleći da se u nekom grmu nalazi zec ili srna, jer je čuo neko komešanje, svjestan činjenice da je u tijeku organizirani lov, dakle da ima više ljudi u šumi, svejedno zapuca na grm ne znajući u što odnosno u koga zapravo puca te rani ili usmrti drugog lovca (u oba slučaja teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti).
Ili slučaj muškarca, koji je u namjeri da ubije svoju ženu, dođe sa puškom u sobu u kojoj se nalaze supruga i njihova kćer, te uperi pušku u smjer supruge i zapuca, ali se kćerka bacila pred majku, pa je metak pogodio nju, nanijevši joj TTO, a majci ništa (teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti u odnosu na kćerku, a pokušaj ubojstva supruge, moguće i teškog ubojstva ovisno o motivu s kojim je postupao).
Kod ubojstva, po meni, mora biti, dok kod dovođenja ne mora.
Inače je dosta teško ovako a priori reći što spada pod prvo, a što pod drugo, jer svaki slučaj je svijet za sebe i tako mu treba pristupati. Ovo su vam neki osnovni primjeri, barem oni koji su meni poznati. Nadam se da su sad stvari malo jasnije. Uvijek se sve vrti oko subjektivne komponente, koji je bio cilj okrivljenika i za tužitelja još i bitnije - koji mu cilj može dokazati.

Dakle, tu bi se onda primijenilo tzv. načelo svrhovitosti (oportuniteta), u kojem slučaju vam DORH nalaže određenu obvezu da je ispunite u određenom roku, ako to učinite, oni rješenjem odbacuju kaznenu prijavu i nema niti kaznenog postupka niti kaznene evidencije. Najbolje moguće rješenje, naravno ako se slažete s njime (kao i žrtva).

Po meni, može se, iako je bitno obuhvatiti i subjektivnu komponentu djela, tj. namjeru koja mora ići u tom smjeru, dakle nanošenja TTO.
Neprikladno sredstvo - prazna puška ili pištolj (počinitelj ne smije znati taj podatak, za njega je napunjena), bomba koja nema detonator ili upaljač (isto ne smije znati), nedovoljna količina otrova (nije dovela do smrti), nedovoljno čvrsto uže (puklo prilikom vješanja) itd. itd.
Neprikladan objekt - pucanje na leš (ne znajući da se radi o lešu), protupravan prekid trudnoće osobi koja uopće nije trudna (ne znajući za tu činjenicu), provala s namjerom krađe u objekt koji je potpuno prazan, pa nemate ništa za ukrasti (jasno, opet ne znajući za to), krađa automobila koji nema motor, pa ga ne možete upaliti niti ukrasti na drugačiji način, bacanje bombe u prostoriju s namjerom da ubijete osobu za koju smatrate da se tamo nalazi (ali je nema) itd. itd.
Osobito teške da, "obične" teške ne, i jedini scenarij u kojem bi takvo što bilo vjerojatno (barem meni) je "debeli" recidivizam (i u pravilu prema istoj žrtvi).
Ako ja pucam u vas (s namjerom da vas ubijem) i pogodim vas zbog čega pretrpite ozljedu (međutim ne fatalnu) ili ako vas promašim, u pravilu, odgovaram za ubojstvo u pokušaju. Mogu i za TTO iz nehaja ukoliko sam primjerice čistio pištolj, a on je slučajno opalio u vašem smjeru i ranio vas (dakle, nisam imao namjere pucanja).
Kod dovođenja u opasnost života ili imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom bitno je da ste radnjom pucanja iz pištolja prouzročili konkretnu opasnost za život ili tijelo većeg broja ljudi ili individualno neodređenog pojedinca, recimo da primjerice na svadbi ili nekoj fešti u zatvorenom prostoru ispalili hitac ili više njih u plafon, koji onda pogodi jednu osobu ili pukom srećom nikoga (u prvom slučaju teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, u drugom dovođenje).
Ili primjerice, kada lovac u organiziranom lovu, misleći da se u nekom grmu nalazi zec ili srna, jer je čuo neko komešanje, svjestan činjenice da je u tijeku organizirani lov, dakle da ima više ljudi u šumi, svejedno zapuca na grm ne znajući u što odnosno u koga zapravo puca te rani ili usmrti drugog lovca (u oba slučaja teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti).
Ili slučaj muškarca, koji je u namjeri da ubije svoju ženu, dođe sa puškom u sobu u kojoj se nalaze supruga i njihova kćer, te uperi pušku u smjer supruge i zapuca, ali se kćerka bacila pred majku, pa je metak pogodio nju, nanijevši joj TTO, a majci ništa (teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti u odnosu na kćerku, a pokušaj ubojstva supruge, moguće i teškog ubojstva ovisno o motivu s kojim je postupao).
Kod ubojstva, po meni, mora biti, dok kod dovođenja ne mora.
Inače je dosta teško ovako a priori reći što spada pod prvo, a što pod drugo, jer svaki slučaj je svijet za sebe i tako mu treba pristupati. Ovo su vam neki osnovni primjeri, barem oni koji su meni poznati. Nadam se da su sad stvari malo jasnije. Uvijek se sve vrti oko subjektivne komponente, koji je bio cilj okrivljenika i za tužitelja još i bitnije - koji mu cilj može dokazati.

Slažem se, forum Legalis je i meni unatrag par mjeseci zauzeo prvu stranicu na koju kliknem. Do sad je to bio Facebook. ☺ 

Poštovani administratori, moderatori i svi ostali korisnici dozvolite da pohvalim ovaj forum kao nešto najljepše što mi se dogodilo u mom dosadašnjem životu, mjestu gdje sam našao duševni mir, a i kompletnog sebe, mjestu gdje sam naišao na mnoge divne ljude koji su u svakom momentu spremni pomoći, a poglavito je za svaku pohvalu što pomažu nepoznatim osobama i to besplatno što je danas jako rijetko u ovim iznimno teškim uvjetima života i vrijedno svake pohvale...
Naime, natjerala me moja teška i zla sudbina, teške okolnosti u kojima sam se našao i poradi kojih sam bio primoran napustitii školu (pravo), a koje mi znači jako puno u životu, ali na sreću postoji ovaj forum koji mi je puno pomogao da se donekle usavršim, steknem znanje koje nisam imao priliku steći, a sve radi moje zle sudbine koja me zadesila (dva karcinoma) s kojima se borim još i sada, ali kad sjednem za komp, zaboravim na sve i prvo što učinim je da upalim kompjuter i posjetim legalis, jer znam da ću tu naći zadovoljstvo, mir i družiti se sa iznimno dragim i, nadasve, nesebičnim ljudima koji su u svako vrijeme i svakome, kome je potrebita pomoć, spremni je i pružiti kao što su G-man, Matrix, drot13, spitfire, mrljavac, ruby, felixx, sivko, bovu, virtalni, draganac i da ne nabrajam više da nebi koga izostavio, pa se nekome zamjerio, jednom riječju, sve divni ljudi (neka mi oprosti onaj koga nisam spomenuo), svi su mi dragi i toliko jedinstveni i, jednostavno, divim im se...
Još jednom svima koji su osmislili ovaj forum velike čestitke i od srca VELIKA HVALA!
 

No, tu uvijek postoji jedno ali..
Iz iskustva sa prekonekoliko operatera znam da će svi dati podatke o usluzi, računima i ostalom onome tko pruži pretplatnički broj ili OIB te potvrdi ime i adresu navedenog korisnika, pa makar bio sam korisnik ili netko od uže rodbine (otac, sin, supružnik). I nijednom nikakav podatak nisam dobio bez toga. A sumnjam da vašem ocu nisu poznati ti podatci. 
Je li to određeno nekim propisom, iskreno nikad se nisam imao potrebe interesirati, no vrlo je moguće kada se osiguravaju na navedeni način. Tako da xy osoba vrlo vjerovatno ne može na upit dobiti informacije o računu samo tako. Pa razmislite o ovome ali.
Usput, što se tiće prijave, a gledajući Zakon o elektroničkim komunikacijama, čini mi se da bi za to prije bila nadležna jedna druga agencija.

Rješeno. Sud je sveukupno trajao oko 10 minuta i atmosfera je opuštena.
Izrečena mi je kazna 500 kn, a presudu preuzimam na sudu osobno.
Zahvaljujem @sivko  @drot13 i@atomic95, bez vaših savjeta (i iz drugih tema) bi ovo puno bolnije prošlo

Da, imate mogucnost. Kaznena prijava. Obratite se policiji. Radi se o tome da je snimka ustupljena trecim osobama sto zadovoljava uvjete kaznenog djela neovlastenog snimanja.
 
Navedeno djelo se progoni po prijedlogu, vasoj inicijativi, kazna je do godine dana zatvora, a snimke bi se trebale oduzeti. No, prvi korak je policija, koja mora utvrditi postojanje snimki i utvrditi njihovo djeljenje od strane pocinitelja KD. Takoder, po meni je dovoljno i samo utvrdivanje postojanja snimke, vi niste znali, pocinitelj je to snimio u prostoriji zasticenoj od pogleda.
 
Takoder, pripazite. Posto se djelo progoni po prijedlogu, a ne po sluzbenoj duznosti, zakon o kaznenom postupku normira da je rok za podnosenje prijedloga za pokretanje kaznenog postupka tri mjeseca od saznanja za kazneno djelo i pocinitelja. Medutim, da bi netko dokazao da ste za djelo i pocinitelja saznali u tocnom.trenutku, za to mora imati dokaz. 

Postoji i KD sudjelovanja u tučnjavi, čl. 122. KZ, pa ako se ne može utvrditi tko je kriv, svi su krivi, pa nek ih bog razvrstava.

Nekad se zna dogoditi da je tužitelju dovoljno samo da se ispričate i to je to, ako Vam to nije problem, možete predložiti da mu se ispričate pa će možda povući privatnu tužbu: u svakom slučaju, na prvom ročištu možete predložiti da privatni tužitelj kaže na što bi pristao da povuče privatnu tužbu. Ako nema takvog nečega, onda se ide dalje sa svjedocima i iskazima.

Ne, treba potvrda u postupku javne nabave. No pri podizanju iste, saznala sam da se ona daje za djela koja se "ganjaju" po službenoj dužnosti, a u to ne spada privatna tužba...ufff, laknulo mi...iz razloga što osim što me guši sama spoznaja da me tko ganja i sa time se moram boriti, još da mi i na posao utječe...pa najradije bih podivljala...ali neće trebati..
Vama svakako hvala što ste odgovorili, iako ja sada malko kasnim....no nije me bilo..
Srdačan pozdrav

Hvala na savjetima
Moram da se nadovezem na odgovore i malo pojasnim a nadam se jos nekom savjetu.
Naime za tog odvjetnika prije uhicenja lihvara je postojalo malo dokaza a Dorh da bih uhitio lihvara za druga kaznena dijela nije httio da to izadjee vani posto kao sta se kaze i prije je trebao obavjestiti odvj komoru a s tim bih ugrozili istragu.dakle i policiju i dorhu je bio prioritet lihvar tako da su ostavili odvj i podigli optuznicu bez njega.Sjecam se da je drz odvjetnica rekla da se nada da ce se u kaznenom postupku stvari iskristilazirati i da ce mozda biti podignuta optuznica i za odvj.U toku procesa koji je trajao dosta dugo odvj lihvara je pozvan kao svjedok ali nije odgovarao na pitanja i pozvao se na zakon.Medjutim u toku procesa je izaslo vani da je odvj sastavljao ugovore ,slao dopise za uknjizbu lihvara na gruntovnice,pisao ugovore dalje izmedju lihvara i trecih osoba sve da bih otezao situaciju ostecenicima pa mi nije jasno onaj odgovor da on moze sastavljati sto hoce iako zna da je nezakonita kamata stavljena u ugovore kao i da su sve radnje dokumentirane.
 

Također, pogledajte u postavkama privatnosti gdje ste sve logirani na račun. Facebook detektira prijavu sa svake različite IP adrese i pohranjuje je u postavkama privatnosti. Tako da onaj tko se prijavio, njegova prijava je evidentirana u vašim postavkama privatnosti. Piše lokacija i IP adresa, koju ćete razlikovati jer je drukčija od vaših uređaja preko kojih se prijavljujete. Da, to se najbolje riješava sa prepiskom sa facebookom. 

Najbolje Vam je uplatiti na njegov račun i uplatnicu sačuvati kao dokaz...
Možete presliku uplatnice dostaviti ODO-u, a sve drugo, što se tiče izrada troškova dokumenata je stvar između Vas i njega, ako mu budete i za to davali gotove novce, također uplata na njegov račun i presliku uplatnice dostaviti na ODO, a original sačuvati sebi kao daljnji dokaz...

Iz iskustva mog prijatelja. Prilikom traženja vize prešutio je isti podatak ali oni su već unaprijed znali. Konzul mu je rekao da je trebao biti iskren prilikom intervjua jer oni imaju uvid u takve podatke. Nije dobio vizu samo zato jer je slagao da nije bio kažnjavan iako je od izdržavanja kazne prošlo 10ak godina. Njima je važnije da budete iskreni nego to što ste kažnjavani zbog takve sitnice. 

Ok, sad otprilike imam cjelovitu sliku. Inače, prvo i treće djelo je za krađu, drugo za prijetnju.
Po meni, traženje tzv. neprave obnove kaznenog postupka ima daleko više smisla temeljem odredbe čl. 498. st. 1. t. 4. Zakona o kaznenom postupku, nego li da idete za tzv. objedinjavanjem kazni (temeljem točke 1. citirane odredbe). Da ne ulazim previše u detalje (jer mi fale točni podaci), po meni je bitnija nova činjenica, koja nije postojala u vrijeme izricanja pravomoćne presude (beba), a koja definitivno predstavlja olakotnu okolnost i koja će, vašem suprugu, "skinuti" najvjerojatnije samo mjesec dana s ukupne kazne, budući se radi o recidivistu (i to vrlo frekventnom). No, bolje išta nego ništa.
Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne vam više ne postoji kao zaseban izvanredan pravni lijek (nominalno je ukinut novim ZKP-om), no njegova srž postala je upravo ova točka 4. citirane odredbe, koju sam vam gore iznio (nove činjenice).
Uvjetni otpust možete tražiti nakon polovice izdržane kazne (i ne manje od 3 mjeseca), no pitanje je bi li vašem suprugu bio odobren (zbog činjenice recidivizma i relativne kratkoće izrečene kazne). Ovo što ste vi spomenuli možda bi se kvalificiralo kao razlog za prekid izdržavanja kazne zatvora (ali opet mora se raditi o zakonom propisanom razlogu, što je upitno imate li - vidite si čl. 155. st. 2. ZIKZ-a), no sve vam je to procedura, koja mora proći svoje i koja traje, a suprugova kazna i nije predugačka, pa je velika vjerojatnost da će izdržati već najmanje polovicu kazne dok se sve ne provede (u slučaju pozitivne odluke).
Dakle, moja sugestija je odmah ići sa zahtjevom za tzv. nepravu obnovu kazenog postupka temeljem čl. 498. st. 1. t. 4. ZKP-a, poradi rođene bebe, a ujedno, ali samo ako imate opravdan razlog - ići i sa molbom za prekidom izdržavanja kazne zatvora (po meni, jedina šansa su neki neodgodivi ili sezonski poslovi, ali to će biti tek tamo u svibnju i lipnju, dok bi on trebao ionako izaći sredinom srpnja).
Imajte na umu i kako mjesec dana prije izdržane 3/4 kazne (dakle, u vašem slučaju nakon 5 mjeseci), upravitelj kaznionice po službenoj dužnosti inicira postupak odlučivanja o uvjetnom otpustu.