Gringo

Zato što sam vrlo dobro upoznat sa ovim slučajem, zato što je evidentno u ovom slučaju da niti nakon brojnih predstavki na rad raspravne sutkinje nadležne institucije po tom pitanju ništa nisu poduzele. A poduzmu jedino onda kada postoji opasnost da će sve doći do javnosti, prisjetite se samo slučaja Prekršajnog suda u Zagrebu i kojim putem je išla predstavka na rad.

Predstavku protiv raspravne sutkinje koja krši elementarna prava djece pošalji ponovno Ministarstvu pravosuđa te zatraži od njih pokretanje inspekcijskog nadzora što su dužni pokrenuti ako si im se već obraćao u vezi te sutkinje i sve to pošalji na znanje većini nautjecajnijih medija u Hrvatskoj. Također ja bi o tome još obavijestio Veleposlanstvo SAD-a, Njemačke i gđu. Viviane Reding pa sve zajedno u medije.

Svaki puta kad majka onemogući djetetu druženje sa ocem temeljem pravomoćne sudske odluke odmah pisanim putem obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb i policiju. Policiju ćete, također, odmah telefonski nazvati sa mjesta gdje ste trebali doći po dijete. policija je dužna nakon vašeg poziva izići na teren i sačiniti zapisnik. Susreti i druženja ne mogu se uvjetovati plaćanjem ili visinom uzdržavanja. Također uzdržavanje se ne može uvjetovati susretima i druženjem.

Današnji Novi list smogao hrabrosti i objavio očitovanje 5 pravnih stručnjaka sa Pravnih fakulteta u Zagrebu, Rijeci, Splitu: http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Pravni-strucnjaci-Obiteljski-zakon-pun-je-ideologije-i-konfuzije Kakva je to javna rasprava u kojoj je jedino moguće iznositi hvalospjeve!?

Koliko mlađa kćer ima godina i koji su po vama razlozi zbog kojih je ona kako navodite "samostalno" otišla živjeti kod oca?

Roditelji, Kao što znate u tijeku je "javna rasprava" oko Nacrta prijedloga novog ObZ-a. Nakon Okruglog stola održanog 06.09. u Kabinetu ministrice možemo reći sljedeće: u pripremi je zakon koji će ako bude usvojen, prema mišljenju mnogih, dugoročno nanijeti veliku štetu djeci, obiteljima, roditeljima, invalidima ...., svima onima na koje se bude primjenjivao. Kraću analizu tijeka javne rasprave pročitajte ovdje: http://blog.vecernji.hr/ravnopravno-roditeljstvo/2013/09/06/smokvin-list/ A sada donosimo u cjelosti očitovanje profesora Pravnih fakulteta u Zagrebu, Rijeci i Splitu: Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar Prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac Doc. dr. sc. Irena Majstorović Katedra za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Prof. dr. sc. Dijana Jakovac-Lozić Katedra za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu Prof. dr. sc. Nenad Hlača Katedra za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci OČITOVANJE NA NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOGA ZAKONA Dana 8. kolovoza 2013. godine Ministarstvo socijalne politike i mladih objavilo je na svojim mrežnim stranicama Nacrt Prijedloga Obiteljskog zakona, s pozivom javnosti na očitovanje unutar roka od mjesec dana. Premda je neobično da se o tako važnom zakonu javnost poziva na davanje primjedaba usred godišnjih odmora, što bi moglo biti znakovito, smatramo svojom profesionalnom i moralnom dužnošću da se osvrnemo na nekoliko činjenica u vezi s predloženim Nacrtom. 1. Donošenje novih zakona često puta nije uzrokovano potrebom, nego političkim hirom, pa se tako i u ovome slučaju dogodilo da je Ministarstvo socijalne politike i mladih nepotrebno krenulo u opsežan posao, zanemarivši činjenicu da često mijenjanje propisa ne koristi nikome, a ponajmanje praktičarima (sucima, odvjetnicima, socijalnim radnicima). Postojećim Obiteljskim zakonom praksa je uglavnom bila zadovoljna, a bile su potrebne samo manje izmjene. O tome govori i istraživanje provedeno prije nekoliko godina (u tadašnjem Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti) među svim sucima i centrima za socijalnu skrb. Time je Ministarstvo pokazalo da ni najmanje ne respektira potrebe i gledišta prakse, ali da niti ne poznaje stvarno stanje. Republika Hrvatska unosi u Europsku uniju vrijednosti svoje obiteljskopravne stečevine, pa se postavlja pitanje treba li ih u ovome trenutku narušavati (primjerice odredbom o ovlasti suda da odlučuje o mjerama za održavanje na životu ili nepostojanjem odredaba o pomoći instituciji braka) ili ojačati? Predloženi nacrt vrvi nomotehničkim pogrješkama, pravnim nelogičnostima i apsurdnim nepoznavanjem značenja i dosega pojedinih obiteljskopravnih instituta i njihovog međuodnosa.Panegirici pojedinih novinara (u dnevnom tisku) svakako ne mogu biti relevantni za procjenu kvalitete bilo kojeg zakona, pa tako niti ovoga. 2. Cilj zakonodavca moraju biti jasni i jednostavni propisi. U ovome slučaju, štogod se moglo – zakompliciralo se, štogod je bilo moguće mijenjati – mijenjalo se, štogod se autorima uratka nije dopalo – izbacilo se. Ukratko, kontinuitet pravnog propisa nije bio ni na kraj razmišljanja predlagatelju zakona. Smatrao je, vjerojatno, što više normi – to bolji zakon (Nacrt sadrži 555 članaka, umjesto postojećih 369). 2 3. Nomotehnika (umijeće pisanja propisa) bitna je vještina, jer popis dobrih želja uslijed neimanja ove vještine, pretvara se u katastrofalan propis koji nitko neće razumjeti, suci će biti obezglavljeni, stranke oštećene. Tako osjetljiva materija kao što je obiteljsko pravo zahtijeva isključivo stručni pristup i mnogo znanja i iskustva, pa i onoga iz nomotehnike. U protivnome, imamo nacrt zakona u kojem se ne zna što je pisac htio reći, osim što je htio ostaviti svoj autogram. 4. Prijedlogu Nacrta zakona kojeg smo temeljito proučili, ali ne smatramo oportunim da dajemo konkretne sugestije i primjedbe, a radi informiranja svekolike javnosti, prigovaramo na načelnoj razini smatrajući da nisu uopće usuglašeni temeljni razlozi zbog kojih bi trebalo ići u postupak donošenja novog zakona. Primjedbe su sljedeće: a) obiteljskim zakonom rješavaju se pretežito statusna pitanja članova obitelji, pa je novopredloženi redoslijed instituta neumjestan (začudno: imovinski odnosi bračnih drugova na početku Nacrta, no ne i uzdržavanje); b) ne poznaje se smisao, značenje i doseg pojedinih instituta (npr. osnove prestanka braka i posljedice prestanka braka) te implikacije i dalekosežnost pravnih normi (npr. u pojedinim, sad izmijenjenim pravima djece); c)u svojem neznanju predlagatelj je propustio zamijetiti neke pravne praznine postojećeg zakona (npr. kod utvrđivanja očinstva) i nadopuniti ih odgovarajućim odredbama d) ne koristi se prilika za poboljšanje nekih instituta (npr. institut bračnog ugovora; temeljita, a primjerena reforma skrbništva); e) pojedini instituti jednostavno su izbrisani premda imaju svoju svrhu (npr. priznanje majčinstva); f) pisac zakona nije svjestan koje će troškove i konfuziju stvoriti neki instituti (npr. zabrana potpunoga lišenja poslovne sposobnosti); g) „revolucionarne“ promjene (npr. mjere za zaštitu prava i interesa djece i medijacija) ne mogu zaživjeti bez odgovarajuće podrške u društvu za koju evidentno nema novca; h) nomotehnički nekorektno citiraju se neki drugi propisi, a mnogi su pojmovi neusklađeni s hrvatskim pravnim nazivljem (npr. „vrjednija imovinska prava“); i) dobrodošao institut medijacije (uz upitnost promjene naziva) površno je obrađen i zahtijevao bi poseban propis, a na koji bi Obiteljski zakon tek trebao uputiti; j) pojedini instituti nepotrebno su prebačeni iz materijalnopravnih u procesnopravne odredbe stvarajući tako posvemašnju zbrku. Smatramo, dakle, da je postojeći Obiteljski zakon trebalo samo poboljšati, a nipošto ulaziti u posao kojem ovaj predlagatelj nije dorastao. Konfuzija koju bi ovakav zakon izazvao samo bi potpirila vatru o navodno nesposobnim sucima i nevještim odvjetnicima, a u stvarnosti bi zakonodavac svoju nesposobnost prebacio na izvršnu vlast i pravosuđe. Pored toga, Nacrt u ovakvome obliku nije smio ići u javnu raspravu, jer je nedorađen (primjerice nedostaje obrazloženje za dvjestotinjak postupovnih odredaba). Pisanje zakona zahtjevan je i kompleksan posao koji nikada i ni pod kojim uvjetima ne smije popustiti utjecaju ideologije na nj, te bi trebalo temeljitije poznavati Hegelov zakon dijalektike po kojem kvantitativne promjene imaju smisla samo ako donose i pomak u kvaliteti. Zagreb / Split / Rijeka, 4. rujna 2013.

Vi morate pod hitno upoznati javnost sa problemom sa kojim ste se suočili i natjerati nadležne institucije da odrade svoj posao. Još je puno otvorenih pitanja u vašem slučaju na koja nemamo odgovor, a i kojima možda i nije mjesto da se iznose na forumu. Šaljem vam svoj broj u inbox. Ako mislite da bi vam razgovor bio od koristi javite se.

"Bio sam osobno u uredu Pravobraniteljice no njezina mi je službenica odgovorila da oni ne raspravljaju o sudskim odlukama" Vjerojatno ste na malo pogrešan način prezentirali priču, a ta službenica je jedva dočekala da vas se riješi. To vam je dobra pouka, prilikom obraćanja nadležnim institucijama nemojte raspravljati o sudskoj odluci, već se fokusirajte na dijete i njegova prava.

Dobro je da ste pisanim putem obavijestili Pravobraniteljicu za djecu i Centar za socijalnu skrb, ali nemojte ništa spektakularno očekivati od njih , posebno ne od ureda Pravobraniteljice jer njezin ured je prije svega svrha samom sebi. Ali svi ti dopisi kporistit će vam u kasnijoj fazi, posebno ako se budete obraćali Strasbourgu. Kod vas je problem ta pravomoćna sudska odluka gdje je sutkinja imala saznanja o odvođenju djeteta u inozemstvo. Posebno je zanimljivo način na koji je odredila susrete i druženja djeteta sa vama. Vi svakako obavijestite pisanim putem policiju u gradu kojem živite o odvođenju djeteta bez vaše suglasnosti i to također pošaljite na znanje Ravnateljstvu policije u Zagrebu. Nadalje, ono što bi bilo dobro, neznam u kojem gradu živite, da kada je dijete sa vama odvedete ga u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba, naravno uz prethodnu telefonsku najavu. Njihovi stručnjaci bi trebali utvrditi zašto je dijete počelo mucati. Također obavijestite Ministarstvo socijalne politike i mladih o odvođenju djeteta bez vaše suglasnosti. Kao što sam vam već napisao već sada se obratite sudu u Strasbourgu da vam otvore predmet i zamolite da pričekaju sa postupanjem dok Ustavni sud ne donese odluku. U početnoj fazi to sa Strasbourgom možete rješavati sami, obratite im se na hrvatskom, tek kasnije morat ćete birati engleski ili francuski. Počnite im slati svu relevantnu dokumentaciju vezanu za vaš predmet. Mislim da ćete financijski lakše podnijeti ako im šaljete dokumentaciju kako pristiže nego sve odjednom. U strasbourgu bi vam jedna od bitnih pritužbi trebala biti to što naš sud niti u jednom trenutku nije ispitao volju djeteta. Stav Strasbourga je da se i volja vrlo malog djeteta na adekvatan način može ispitati. Također razmislite o kaznenoj prijavi protiv sutkinje koja je donijela takvu odluku i prijavi DSV-u. I još nešto da ne zaboravim, a o čemu svakako razmislite, a to je da mi pošaljete presudu te sutkinje pa ćemo je objaviti na webu sa ostalim presudama koje smo objavili. naravno sve prema pravilniku o anonimizaciji Vrhovnog suda i uz suglasnost koju imamo od Ministarstva pravosuđa.

Kada ste zaprimili odluku Županijskog suda? Pitam to zbog toga jer je ako se ne varam rok 30 dana za podnošenje tužbe Ustavnom sudu. Da li je i na koji način sud ispitao volju i mišljenje djeteta, a u skladu sa Europskom konvencijom o ostvarivanju dječjih prava? Po svemu sudeći, u vašem slučaju, radi se o kršenju elementarnih prava djeteta, a onda posredno i vaših. Ako ste u mogućnosti svakako predajte Ustavnu tužbu i obratite se Europskom sudu za ljudska prava u strasbourgu, moleći ih da pričekaju dok Ustavni sud ne odluči o vašoj tužbi. Za to vrijeme dok oni budu čekali vi ćete im sukcesivno proslijediti svu relevantnu dokumentaciju.

"od nedavno sam po zakonu i samohrana majka" Po kojem zakonu ste samohrana majka? Znam za Obiteljski zakon da ne poznaje termin samohrana/ni. Da li je djetetovom ocu oduzeto skrbništvo? O ovome što dalje navodite alkoholizmu, neuračunljivosti, agresivnosti .... da li postoji bilo kakva liječnička dokumentacija ili prijava za nasilje sa vaše strane?

Da li ste se žalili na sudsku odluku? Da li je sud u trenutku donošenja odluke bio upoznat sa činjenicom da se majka kani odseliti sa djetetom? Kako je regulirano djetetovo pravo na susrete i druženja sa vama?

"Gringo, vadite stvari iz konteksta. Općenito, nisam za shematizirana rješenja "to treba samo tako i tako, i nikako drugačije" jer će se shemama i krutošću uvijek nekome naštetiti, posebice svima onima koji se ne uklapaju u shemu. A u ovom slučaju sam za to da se uvaži djetetova želja. Ne zbog toga što Vi smatrate da braća i sestre nužno trebaju ostati kod jednog roditelja već isključivo zbog toga što se dijete deklariralo tako kako se deklariralo." Pročitajte još jednom što sam napisao i ako to učinite vidjet ćete da ovo što vi navodite nigdje ne stoji. Razlika je u tome što to nije moje mišljenje već stav većine struke koja se bavi mentalnim zdravljem djece, a ono glasi da braću i sestre nije dobro razdvajati. Djeca imaju raznoraznih želja, ali ono što je važno ispitati na adekvatan način volju i mišljenje djece. Dajte molim vas objasnite gdje sam ovo napisao "Ne zbog toga što Vi smatrate da braća i sestre nužno trebaju ostati kod jednog roditelja"!? Vi često pitate gdje možete pročitati nešto o ovoj tematici, mislim da sam vam već bio predložio knjigu "Otrov razvoda" jednog od najuglednijih znanstvenika iz SAD-a Richarda Warshaka gdje upravo, između ostalog, obrađuje i ovaj problem. A uskoro će biti prevedeno još desetak znanstvenih radova o ovoj problematici.

Posebnog zastupnika imenuje sud na prijedlog jednog ili oba roditelja. Troškove snosi jedan ili oba roditelja, taj dio vidite sa svojim odvjetnikom.

Zatražite od suda da djetetu imenuje posebnog zastupnika. Posebni zastupnik ne može biti nitko iz centra jer je centar samo stranka u postupku.

"da li se mogu pozvati na njih." Zaboravio sam vam odgovoriti na ovo, ne "da li se mogu", nego morate! Konvencije su po svojoj snazi iznad nacionalnih zakona.

"Čuo sam za slučajeve gdje su braća i sestre razdvojeni i da im je to bilo ok. Mislim da nema pravila i da sve zavisi od situacije." Žao mi je, ali ovo što ste napisali nije točno i odgovara upravo načinu kako razmišlja jedan dio djelatnica sustava centara za socijalnu skrb. Ako se interes djeteta ili djece stavi na prvo mjesto, istog trena trena ova vaša teza pada u vodu....

"Buduči da smo sad u evropi a hrvatska je potpisnica konvencija o pravima djece zna li netko kad če se naši sudovi početi prdržavati konvencija i da li se mogu pozvati na njih." Onog trenutka kada ih se bude prisililo na to, a jedan od načina je i tužba protiv RH međunarodnim sudovima.

Postupite kako vam je G-man napisao, ali prije toga dopisom još jednom obavijestite nadležni centar o svemu što se dešava i zatražite od njih pomoć i podršku. Ukoliko vas nadležni centar u roku 15 dana ne obavijesti o terminu održavanja sastanka kod njih, isti taj dopis koji ste im uputili kopirajte i zajedno sa predstavkom pošaljite resornom ministarstvu. Također svaki put kada se djetetu onemogući susret sa vama na temelju pravomoćne sudske odluke, o tome usmeno odmah sa mjesta gdje biste trebali preuzeti dijete obavijestite policiju te također naknadno i pisanim putem o tome obavijestite policiju. Na taj način prikupit ćete dovoljno materijalnih dokaza za kasniju fazu postupka kojima ćete dokazivati nepostupanje nadležnih institucija ili nesuradnju djetetove majke. Učinite to svakako a na odgovor ako ga dobijete recimo od strane policije da se njih to ne tiče, ja vam kažem da nije točan jer prema prošlogodišnjem sastanku na tu temu u Ravnateljstvu policije dogovoreno je i rečeno je da policija na svaku dojavu pa i te prirode mora postupati na način da iziđe na teren i o tome sastavi zapisnik koji će vam trebati u kasnijoj fazi postupka. Također nakon takve dojave policija je dužna o svemu službenim putem izvijestiti nadležni centar.

"nakon razvoda braka sud je donesao odluku da kćer živi sa mnom (svojevoljno),a maloodobni sin sa majkom (bez obzira što on tako nije htio). To je bilo prije 3 godine. Što nije bila ispravna odluka no savjetovali su me da se strpim i da se ne žalim na presudu pa sam i poslušao." Nisam pročitao cijeli vaš post već ovih prvih nekoliko redova za koje mogu reći da je riječ o još jednoj sramotnoj odluci suda, protivno interesu djece. O kojem sudu je riječ? Iako je preporuka većine struke koja se bavi mentalnim zdravljem djece da braću i sestre nije dobro razdvajati sud ipak to čini!? Što su napisali u obrazloženju? Tko vam je savjetovao da se ne žalite na takvu sramotnu presudu? Na tu ste se presudu trebali žaliti i ako treba pravdu potražiti i pred međunarodnim sudom za ljudska prava.

Tu se ne radi samo o vašim pravima na koja se pozivate, već prije svega o pravima vašeg zajedničkog djeteta. Ako se radi o prijetnjama onda ih treba prijaviti nadležnim institucijama centru za socijalnu skrb i policiji, a ne ih izvlačiti prema potrebi jer djeluje neozbiljno. Što se tiče preseljenja djeteta, osobno vam nebi to savjetovao da učinite bez suglasnosti drugog roditelja, a naročito ne dok se ne dogovorite oko legitimnih prava djeteta: uzdržavanje, susreti i druženja sa drugim roditeljem. Novi Obiteljski zakon zasigurno će onemogućiti preseljenje djeteta bez suglasnosti drugog roditelja.

Vi morate, prije svega, biti smireni i suspregnuti se od bilo kakvih svađa, a naročito razbijanja stolića. Kada centar bude davao svoje mišljenje, a sud donosio odluku, stalno će vam izvlačiti tu prijavu za nasilje kako bi vam ograničili kontakte sa djecom. Kako je završila ta prijava, prekršajno ste sankcionirani, žalili ste se ili? Što se tiče skrbi oko djece, vi u ovom trenutku imate posve jednaka prava i dužnosti kao i djetetova majka. Odnosno pravo djece je da imaju u svom životu podjednako oba roditelja. Bitnu ulogu igrat će i volja i mišljenje djece jer djeca više nisu objekt odnosa roditelja već subjekt, sa određenim procesnim pravima. Sa nadležnim institucijama komunicirajte isključivo pisanim putem.

Dijete od 6 godina vam je izrazilo želju da se tata iseli, tim riječima!? U vašoj obitelji očigledno je da postoje problemi za koje vi nastojite okriviti oca djeteta, ali moram vam reći iz ovoga što ste napisali da ste za te probleme najvjerojatnije oboje krivi i bilo bi dobro da za početak potražite pomoć u obiteljskom savjetovalištu. Ovako nešto dijete izjavljuje u situacijama kada mu to postavlja kao uvjet svoje bezrezervne ljubavi prema njemu roditelj, a to nije dobro, to se još zove manipulacija. ".Idealno nam je dok ga nema" Većina stručnjaka koji se bave mentalnim zdravljem djece kažu da nije dobro za dijete kada roditelj svoje potrebe i osjećaje izjednačuje sa djetetovim. Vi ih očigledno niste u stanju razdvojiti. Prije svega radi zajedničkog djeteta potražite pomoć i podršku u obiteljskom savjetovalištu ili centru za socijalnu skrb.

Uvrede i prijetnje trebate prijaviti centru za socijalnu skrb i policiji. Da li ste to učinili? Ako ne, zašto?

"Ovi iz udruga samo vole komplicirati stvari, a nemaju blage veze. Da nešto znaju netko bi ih plaćao za to njihovo znanje. Ja radim u toj branši i ostvarujem natprosječan prihod. Pretpostavljam i vi, ali po izgubljenoj orjentaciji mislim da baš i niste na kolosjeku svog poslodavca." Drago nam je za vas da radom u ovoj branši ostvarujete natprosječan prihod. Većina nas koji pokušavaju pomoći djeci i roditeljima ima svoj osnovni posao od kojega živimo, a rad u udruzi nismo shvatili kao nešto na čemu trebamo zarađivati. O tome tko je izgubljen i ne razumije našu sadašnjost najbolje pokazuju vaši odgovori vezani uz obiteljsko-pravnu zaštitu. Čak mogu reći da je puno manji problem ako ih nudite iz neznanja, a ne zbog nečeg drugog. newbie, zaista mi je žao što ste moj post ocijenili kao prepucavanje, ali od odlaska canisa sa ovog foruma, ovo se sve svelo na prepucavanje, ali od pojedinih moderatora, koji valjda smatraju da su jedini i uvijek u pravu, šteta što to ne možete prepoznati. Nisam se interesirao tko financira ovaj forum, ali pretpostavljam, možda se varam, nitko od vas moderatora. Ako želite biti uvijek u pravu i skupljati istomišljenike pa dajte onda napravite svoju stranicu. Ako želite od posjetitelja ovog foruma da se drže teme i argumentirano polemiziraju onda krenite od sebe i svojim primjerom pokažite ljudima kako se to radi.