Gringo

Nije mi jasno, s jedne strane tvrdite da ste izloženi prijetnjama i nasilju, a sa druge ne želite to prijaviti, unatoč činjenici da se sve to dešava pred djetetom!? I sada biste željeli odgovor na nešto što morate sami sa sobom razriješiti: čije potrebe i osjećaji su vam najbitniji djetetovi, djetetove majke ili vaš osobni?

Da li ste poslali komkpletan predmet u Strasbourg? Ako niste učinite to.

Dajte nam prvo definirajte taj termin "samohrani" kako se nazivate, a s obzirom na činjenicu da Obiteljski zakon ne poznaje taj termin!?

da, pravomoćno je.

Draga djeco, poštovani roditelji, od petka 10.05.2013. pratite nas redovito i na: http://blog.vecernji.hr/ravnopravno-roditeljstvo/2013/05/10/teze-za-nacrt-prijedloga-obiteljskog-zakona/ Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo Zagreb, Huga Badalića 2.

@strawinsky, možete se vi i naljutiti na mene što ću ovo napisati, ali ako će vas to barem malo potaknuti na razmišljanje, cilj je postignut. Čitam povremeno vaše postove, unazad nekoliko mjeseci koliko ovdje pišete. Super je što ste došli na Legalis da se informirate o djetetovim i svojim pravima. Ali kada postavite ovakvo pitanje: "Može li se znati koji su to izvori u kojima piše da je nasilje proces, a ne pojedini događaj? I ima li smisla citirati takve stručne izvore na odlučujućim mjestima kao popratni argument?" pitam vas kada mislite uložiti malo truda i sami pronaći odgovore na vaša pitanja? Isto to dešava vam se i u privatnom, obiteljskom životu pa vas pitam: kada mislite poduzeti konkretne radnje u cilju zaštite prava vašeg djeteta i vaših osobnih? Vrtite se u krug, ne možete stalno odgovornost prebacivati na nekoga drugoga i očekivati da će netko drugi zaštititi prava vašeg djeteta!? Morate raditi na sebi pod hitno.

"Ovo je sklizak teren. Što ako nasilnik žrtvu prijavi lažno ili isprovocira ili podmetne ili..., a onda nastane obrnuta slika? Na ovom forumu se moglo pročitati dosta priča koje aludiraju na takvo što." Ne, to uopće nebi trebao biti sklizak teren. Problem je što pojedini lobiji od toga rade sklizak teren, odnosno nasilje su digli na razinu najunosnijeg brenda. Žao mi je što ga nisu patentirali pa da ga i izvozimo u ova krizna vremena. Potrebno se samo vratiti na prvu godinu faksa na kojoj kao papigice naučimo: Nasilje je proces i kao takvog ga treba i promatrati, a ne kao događaj izvučen iz konteksta kako bi jedan od partnera nanio štetu onome drugome recimo u brakorazvodnom postupku ili prilikom povjeravanja djece. Predispozicije za nasilje imaju oba spola podjednako.

"5. Naravno da pokušavam podijeliti odgovornost. Jer roditelji ne žive na pustom otoku, nego u državi, a ta država ima određenu odgovornost prema svojoj dječici. Država da Zakon - generalizacije radi 6. A htjeli vi to ili ne, odgovornost za zdravo i sretno djetinjstvo svakog djeteta je PRVENSTVENO na njegovim roditeljima. (Osim ako su oboje nikakvi pa im dijete uzme država u neku od institucija)." @01wish Zaista mi je žao, ali niste u pravu. Ne mislim da su vaši stavovi bezvrijedni, pitanje je samo koliko ste vi spremni prihvatiti da niste u pravu. "Naravno da pokušavam podijeliti odgovornost." Odgovornost ima svoje ime i prezime. Da to nije tako onda u situacijama obiteljskog nasilja nebi se tražio odgovoran/na već bi se krivnja raspodjelila, a nasilnik/ca mogli bi u nedogled svoje frustracije ispoljavati na drugome jer zna da će krivnja biti raspodijeljena. Meni je jasno od kuda vi vučete teze o raspodjeljivanju krivnje, to je dosadašnji način postupanja centara za socijalnu skrb kada dobiju, u većini slučajeva, predstavku od strane oca da se djetetu onemogućuju susreti i druženja sa njime ili da se dijete fizički zlostavlja pa onda centri raspodijele krivnju na oba roditelja jer je tako, navodno, u interesu djeteta.

Upravo zato što ovaj slučaj nije jedinstven i što su roditelji u brojnim slučajevima preseljenje djeteta koristili kao način da djetetu uskrate i otežaju viđanje sa drugim roditeljem, potrebna je suglasnost drugog roditelja, a ako to do sada i nije najjasnije regulirano, izmjene Obiteljskog zakona će to predvidjeti, uz sankcioniranje roditelja koji na taj način manipulira djetetom. Naravno, ovo sve što sam napisao, posebno dio koji se odnosi na manipulaciju djetetom, ne tvrdim da se to dešava u konkretnom slučaju.

"Sve te lijepe teze koje se misle diskutirati i potom kao izmjena staviti u Novi Obiteljski, zaboravljaju činjenicu da se iznimno rijetko u razvodu radi o dvoje normalnih, razumnih, zrelih, emotivno stabilnih ljudi. Da su se mogli dogovoriti i dogovarati tada im višegodišnje dopisivanje preko Centara i policije ne bi ni trebalo, a već postojeći Zakon bi im bio dovoljan." Pretpostavljam da svoje iskustvo temeljite na iskustvu prijatelja/ice ili vlastitom. Na žalost vrlo je loše kad na temelju toga generalizirate i pokušavate relativizirati, raspodjeljivati odgovornost. Time idete na ruku sustavu koji svu odgovornost nastoji prebacivati na roditelje, porezne obveznike. Vaše iskustvo je samo vaše i nema ama baš nikakve veze sa stvarnom situacijom.

Slučaj je toliko težak i prije par godina punio je stupce medija. Ono što mogu reći da je brzom i staloženom intervencijom oca dijete spašeno od sigurne smrti. To je dijete danas sa ocem i oporavlja se od teške traume. Profil "stručnjaka" koji je napisao tu sramotnu tezu je psihijatar. To je sve što mogu napisati.

Isprintaj si smjernice Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci, engleska verzija 40 stranica, prijevod na hrvatski 40 stranica i tih 80 stranica dostavi u spis na sudu i traži da postupaju po tome. To će ih dodatno isprovocirati jer će imati više za čitati, pošto oni nastoje ne čitati podneske stranaka već postupaju na temelju frenologije. A ti ćeš imati dodatne argumente kojima ćeš nastojati srušiti presudu. Naravno 99 % sam siguran da odvjetnica protustranke nema pojma o tome.

Čuo sam za ovakve teze "a u tomu im trebaju pomoći njihova vlastita djeca." pojedinih "stručnjaka". Čak i pročitao "stručno" mišljenje da bi malodobno dijete trebalo pomoći majci u odvikavanju od alkohola. Na žalost konkretan slučaj završio je sa trajnim posljedicama po dijete. Takvi stručnjaci trebaju završavati sa kaznenim prijavama.

Roditelju koji se bori za prava svog djeteta ništa ne smije biti prekomplicirano. Kako bi vas malo potaknuo, napisat ću nekoliko teza koje mi se vrte u glavi nakon prvog čitanja. 1. i dalje se propušta predvidjeti sankcije za nesavjesne djelatnike sustava koji rade na štetu djece i roditelja, 2. i dalje nisu definirani standardi na temelju kojih se dijete povjerava jednom od roditelja na zajednički život, 3. trebaju se precizno definirati rokovi i sankcije za nesavjesne roditelje koji tijekom razvoda i nakon manipuliraju djetetom od financijskih sankcija pa do one krajnje prijedloga da se dijete povjeri na zajednički život drugom roditelju, 4. treba se precizno propisati koje su to obveze i dužnosti osobe određene za voditelja/cu nadzora 5. ukinuti "vikend roditeljstvo" jer su razvedeni roditelji ravnopravni u odgoju djece

Ono što je ovdje potrebno za naglasiti jest da je nedopustivo ovakvo ponašanje roditelja u prisustvu djece i da je nasilje = nasilje bez obzira sa koje strane dolazilo. Oba spola imaju iste predispozicije za nasilje što se najbolje ogleda na ovom slučaju. Nedopustivo je da majka sa djetetom u naručju udara oca, a ovaj joj to uzvraća pokazujući da ništa nije bolji od nje. Ovakvoj obitelji potrebno je hitno izricanje mjere nadzora.

Na stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih: http://www.mspm.hr/novosti/vijesti/novi_obiteljski_zakon_krece_u_proceduru možete se informirati o "tezama" novog Obiteljskog zakona. Molimo vas da to pročitate, informirajte se, svoja zapažanja, prijedloge, prigovore hitno pošaljite na ovu stranicu ili jednoj od udruga. Udruge će sve konstruktivne prijedloge usmjerene ka zaštiti legitimnih prava djece proslijediti resornom Ministarstvu, a o svim pritužbama putem medija obratit ćemo se javnosti. Nećemo dozvoliti licitiranje pravima djece!

Nemate vi to pravo već vaše zajedničko dijete u skladu sa svojim mjesečnim potrebama.

Zahvaljujući iznimnom trudu skupine ljudi i jednih dnevnih novina, napokon na stranicama Ministarstva socijalne politike i mladih stavljene teze novog Obiteljskog zakona. O svemu i svim zakulisnim igrama, o tome što se dešavalo ovih dana možete čitati redom: http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Losa-atmosfera-tjera-pomocnicu-Milanke-Opacic-iz-ministarstva http://www.vecernji.hr/vijesti/unucad-ce-se-morati-brinuti-baku-djeda-ako-su-ih-uzdrzavali-clanak-550555 http://www.jutarnji.hr/otac-nakon-razvoda-mora-ostaviti-majci-i-djetetu-stan-i-placati-zajednicke-kredite/1101559/ Sad nam predstoji "žestoka" javna rasprava!

Zakon o pravu na pristup informacijama Članak 20. (1) Na temelju zahtjeva za pristup informaciji tijelo javne vlasti će odlučiti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

Po zaprimanju obavijesti policija je dužna izići na teren i sačiniti zapisnik o činjenicama koji ćete vi onda koristiti u daljnjem sudskom postupku. To je dužnost policije u ovakvom slučaju. Obratite se policiji telefonski i pisanim putem odmah. Ukoliko ne postupe ovako kako sam napisao, odmah pisanim putem obavijestite Ravnateljstvo policije u Zagrebu. Također pisanim putem obavijestite o svemu nadležni Centar za socijalnu skrb. To što je socijalna radnica na godišnjem ne znači da odmah mora stati država, prisilite ih da odrade ono za što su plaćeni. Savjet psihologinje da dijete ne dajete ocu je sramotan i zatražite je da vam taj savjet napismeno da. Postupak oca nije u djetetovom interesu i time pokazuje da ima nerazriješene partnerske odnose u kojima koristi dijete kao sredstvo.

Zatražit ćete od suda hitno donošenje privremene mjere u pogledu uzdržavanja. To što je sutkinja mlada nije nikakav razlog da postupak ne vodi na način da u fokusu ima dijete i njegova prava i da bezrazložno ne odugovlači sa postupkom. Ako imate primjedbe na rad raspravne sutkinje, prava adresa kojoj se trebate obratiti je Ministarstvo pravosuđa koje je nadležno samo za vrijeme trajanja postupka.

Nitko nikoga na silu ne može zadržati u braku. Za dijete je puno bolja varijanta da se roditelji razvedu nego da prisustvuje njihovim svakodnevnim svađama. Sud neće odlučivati o skrbništvu jer je ono zajedničko, već će odlučiti kome će se dijete povjeriti na zajednički život, te o "susretima i druženju" (roditeljsko vrijeme) sa roditeljem kojem nije povjereno na zajednički život, te o uzdržavanju. Ta će odluka biti donešena u skladu sa najboljim interesom djeteta, a ne prema željama, potrebama i osjećajima pojedinog roditelja. Sud će procijeniti koji je roditelj dugoročno stabilniji te djetetu može omogućiti kvalitetnu zdravstvenu skrb, obrazovanje, koji može odgovoriti na djetetove dnevne rutine, te koji nikada neće koristiti dijete kao sredstvo osvete bivšem partneru na način da djetetu uskrati njegovo legitimno pravo na opsežne susrete i druženja sa drugim roditeljem.

Koliki vam je opseg susreta i druženja sa djecom odredio sud? Da li ste pismenim putem obavijestili nadležni centar o tome što majka govori pred djecom i da li ste obavijestili centar i policiju o nasilju kad vas je majka djece ogrebla po ruci?

Da li postoji sudska odluka u pogledu povjeravanja djece i uzdržavanja?

Kako majka djece vjerojatno nema od jučer radno vrijeme koje navodite i kako tetka nije vjerojatno od jučer psihički bolesna, zašto već prilikom donošenja prve sudske odluke niste zatražili da djeca podjednako vrijeme provode sa vama i djetetovom majkom? Također pitanje od strawinskog je na mjestu.