Ruby_Danderfluff

Na ugovoru je vidljivo uzdržavanje i točno nabrojano od čega se sastoji (plaćanje režija, liječnički troškovi u slučaju bolesti i td......) ali sve to sada, ovog trena, nama nije potrebno što ne znači da mi sutra neće trebati. Jel to znači da je ugovor ništatan ako je sklopljen dok su primatelji uzdržavanja još dovoljno u snazi da to mogu sami? Zar moram prvo čekati da nešto ne mogu pa tek tada sklapati ugovor?

Jedino što Vam mogu reći jest da sklapate onakav ugovor kakav odgovara stvarnosti i Vašoj stvarnoj ugovornoj volji, sve ostalo može potencijalno izazvati problem u budućnosti. Ne želim Vam proturječiti, nije mi namjera da Vam ne pomognem ili da Vas odgovaram od nečega što ste naumili učiniti, samo mislim da vrijedi upozoriti na gornje.

Po mom mišljenju - da, morate čekati da Vam uzdržavanje treba, da možete sklopiti ugovor. Ili ne morate, obvežite kćeri samo na snose troškove sahrane, a sve ostalo u slučaju eventualne potrebe.

S poštovanjem.

Ma sve je u redu. Zato Vam se i obraćam jer mislim da puno znate. Nemam nikakvih skrivenih pobuda. Samo bih htjela podijeliti svoju imovinu, a ujedno i osigurati starost. Grubo rečeno, ne želim imovinu dati, nego želim da se na neki način zasluži....ako me razumijete. Kad već sklapam akav ugovor, želim da je kako treba. Trenutno i suprug i ja radimo i zdravi smo. Djeca žive s nama i svi smo u super odnosima. Takav sam ugovor izabrala jer mi se čini da je jedini koji ima i prava i obveze, može se riješiti za mog života, osigurati moju starost, a djeci osigurati imovinu kako smo se dogovorili. To je sve. Ali ne bi htjela da napravimo nešto što je ništatno. Nije mi jasno zašto mogu po ugovoru obvezati kćeri za troškove sahrane (a mogu poživjeti još 20 godina), a ne mogu ih obvezati za ostalo jer mi još ne treba. Pa ni sahrana mi još ne treba.......