Ruby_Danderfluff

Dakle, Vi biste htjeli da sinovi i nadalje žive u toj kući, ali da supruga ne živi s njima? Tada morate podnijeti tužbu za njezino iseljenje, ako se ne želi dobrovoljno iseliti. Kada dođete iz Njemačke, živite li i Vi u toj kući ili Vi živite negdje drugdje? (dakle, jesu li sinovi Vaši pomoćnici u posjedovanju, ili oni izvršavaju svoj vlastiti posjed po Vašem dopuštenju?)

Tako je, što se tiče bilo kakvog ugovora, vrijedi pravno pravilo da nitko ne može raspolagati s više prava nego što ih sam ima. Dakle, korisnik leasinga ne može Vama prodati vozilo (ili ga dati pod dug) ako je jedino pravo koje on ima u odnosu na vozilo posjed zbog najma, a ne vlasništvo. On možda može prenijeti leasing na Vas tako da Vi nastavite plaćati za vozilo, a ovih 18.000,00 EUR koje je on dosad otplatio da budu pod dug, ako Vam to odgovara i ako će leasing kuća na to pristati. Tako da, leasing nije imovina, on je dugovanje, ja bih rekla.

Jeste, ako je primatelj isporuke upisan u VIES bazu.

Ako se radi o izvanparničnom postupku za razvrgnuće suvlasništva, tada će sud po prijedlogu suprotne strane odrediti vještačenje radi mogućnosti podjele nekretnine (dakle, je li je moguće geometrijski podijeliti ili to nije moguće) i procjene vrijednosti nekretnine, na koje ćete se moći očitovati. Što se tiče troškova, ako angažirate stručnu pravnu pomoć, sami snosite njezin trošak, ako se sami zastupate, mislim da ne biste trebali imati značajnih troškova.

Zbog ovrhe Vas neće zaustavljati na granici, niti će Vam oduzimati automobil. Definitivno se pokušajte dogovoriti o plaćanju ovrhe na rate, ali sa protivnom stranom, ne sa sudom (možete to i izvan suda, kontaktirati ih pismeno ili e-mailom).

Možete navesti sve ovo što i navodite u postu - da je firma brisana, da nije imala nikakvih dugova, da ste zbog upute računovođe pogrešno smatrali da nemate nikakvih obveza prema tom trgovačkom društvu (iako Vas to neće osloboditi odgovornosti, ali bi istu moglo umanjiti), da je i račun ugašen 2015. godine itd. Vezano uz kaznu reći da je ona prestroga, da je niste u mogućnosti platiti, da predlažete da Vam se izrekne sudska opomena, a ako to nije moguće, da se kazna umanji na najmanju moguću mjeru (možete reći nešto i vezano uz svoje mogućnosti i egzistencijalne potrebe i sl.) Što se tiče brisane firme, više ništa ne možete raditi vezano uz nju, ona je brisana i od 2016. godine više ne postoji, protiv firme nije niti izjavljen prekršaj, nego samo protiv Vas kao odgovorne osobe.

Nažalost, Vaša veza s tom prethodnom firmom će, koliko je meni poznato, kroz javne registre (a također i kroz naplatne) biti uvijek vidljiva. S obzirom da je tako, nećete moći na navedeni način prikupljati kapital, već ćete se morati okrenuti nekim drugim izvorima financiranja, poput venture kapitala, privatnih investicija i slično, i na taj način graditi svoj kreditni rejting. Nakon nekog vremena, ako Vaš posao bude dovoljno značajan i Vaši projekti budu obećavajući, vjerujem da financijske institucije ni prijašnji neuspjeh neće smatrati toliko značajnima. Ovo što Vam se događa u Hrvatskoj, dogodilo bi Vam se i da poslujete vani, vjerujem čak i u većoj mjeri, jer su i vani kreditne institucije konzervativne i ne dijele sredstva baš šakom i kapom.

https://novac.jutarnji.hr/aktualno/hakom-ukinuo-praksu-teleoperatora-kojom-se-naplacuju-naknade-za-raskid-ugovora/8697308/ O čemu se radi? Ovim rješenjima HAKOM-a je zabranjeno A1 telekomu i Optima telekomu da naplaćuju vrlo visoke naknade za uključenje usluge (pa da onda daju "popust" na ta uključenja, a u slučaju prijevremenog raskida ugovora da opet naplaćuju naknade bez popusta ili naknadu do kraja trajanja ugovora, što god bilo povoljnije), te su oni dužni uskladiti svoje opće uvjete s tim rješenjem HAKOM-a. Time se, po mom mišljenju, HAKOM svrstao na stranu potrošača koji su tvrdili da je ovakva trgovačka praksa nepoštena sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, jer je: a) te odredbe nametnuo trgovac te se o njima nije moglo pojedinačno pregovarati, b) suprotno savjesnosti i poštenju nameće neravnotežu između prava i obveza ugovornih strana. I inače, koliko znam, sudska praksa je u pojedinačnim slučajevima zauzela stav da su odredbe općih uvjeta koje se odnose na naplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora nepoštena poslovna praksa koja je kao takva ništetna. Što će to značiti u praksi? - prvo, za one koji će sklopiti ugovor nakon objave općih uvjeta, po mom mišljenju, dileme nema, oni u slučaju prijevremenog raskida ugovora ne bi trebali plaćati naknadu za prijevremeni raskid - drugo, za one čiji su ugovori trenutno na snazi prema postojećim općim uvjetima, hoće li teleoperateri i dalje inzistirati na naplati naknade za prijevremeni raskid ugovora ili će od te prakse odustati? (ako netko ima saznanja o držanju teleoperatera glede ove naknade, bilo bi mi drago da ih podijeli) - treće, za one čiji su ugovori već ranije prestali prijevremenim raskidom i koji su platili naknadu za prijevremeni raskid, hoće li moći ići u postupke utvrđivanja ništetnosti tih odredbi i hoće li moći tražiti natrag ono što su platili na ime ništetnih ugovornih odredbi? Je li na pomolu nova borba za prava potrošača? Odluka A1_naknade 20190404.pdf Odluka-OT-naknade 20190404.pdf

Neće prestati automatizmom, mada bi od majke bilo korektno da na 26-ti djetetov rođendan povuče ovršnu ispravu s FINE, pa da ne stvara daljnje troškove. Ali ako ona to ne učini, trebat ćete podnijeti tužbu radi prestanka uzdržavanja, po mom mišljenju.

Prihvaćam, mada moram priznati da nikad nisam vidjela provedbu takvog izvanparničnog postupka niti odluku u njemu.

Kad Vas sud pozove na ročište radi potvrde plana o zajedničkoj skrbi, možete reći da više ne ostajete kod plana i da dogovor ne vrijedi. Jesu li starija djeca sada s Vama, uspijevate li ih viđati? Što Vam kaže besplatni odvjetnik?

Malo je kontradiktorno, jer je ovlast prokurista za zastupanje ograničena (on ne smije otuđivati imovinu, donositi odluke o prestanku društva i sl.), a ovlast likvidatora za zastupanje neograničena (on sve to smije), međutim, za likvidatore mogu biti imenovane, osim članova uprave, i druge osobe koje nisu niti članovi uprave niti članovi društva. Dakle, osoba koja je prokurist bi, po mom mišljenju, mogla biti imenovana za likvidatora, ne po svom svojstvu prokurista, već po svom svojstvu "druge osobe". No to je najlakše provjeriti tako da kontaktirate registarskog suca suda na kojem ćete započeti likvidaciju i upitati ga je li takva stvar moguća, ili javnog bilježnika koji će provesti prijavu upisa likvidacije.

Uvijek možete dati otkaz, ali moram priznati da ni ja ne vidim ovdje mobing.

Stavite realistični iznos, onaj za koji ste prodali. Porez na promet nekretnina tada snosi kupac. Po stranici Porezne uprave, ne vidim da je dohodak od prodaje nekretnine oporezivi drugi dohodak, no možda biste trebali u tom smislu postaviti upit Poreznoj upravi.

Malo je kontradiktorno, jer je ovlast prokurista za zastupanje ograničena (on ne smije otuđivati imovinu, donositi odluke o prestanku društva i sl.), a ovlast likvidatora za zastupanje neograničena (on sve to smije), međutim, za likvidatore mogu biti imenovane, osim članova uprave, i druge osobe koje nisu niti članovi uprave niti članovi društva. Dakle, osoba koja je prokurist bi, po mom mišljenju, mogla biti imenovana za likvidatora, ne po svom svojstvu prokurista, već po svom svojstvu "druge osobe". No to je najlakše provjeriti tako da kontaktirate registarskog suca suda na kojem ćete započeti likvidaciju i upitati ga je li takva stvar moguća, ili javnog bilježnika koji će provesti prijavu upisa likvidacije.

Obavijestite svakako poslodavca da ne računa na Vas, ali koliko ja znam, ako Vam radni odnos miruje, Vi ste zapravo odjavljeni te nemate nikakve obveze prema poslodavcu, ako će Vam poslodavac sporazumno izaći u susret.

Raspored korištenja godišnjeg odmora je u domeni poslodavca, tako da on može odlučiti kada ćete koristiti godišnji odmor, posebno novi, nažalost. Po mom mišljenju, stari godišnji Vam zbog trudnoće i roditeljskog dopusta nije propao i možete ga iskoristiti u cijelosti do kraja kalendarske godine.

Čl. 78. ZOR-a. Obratite pozornost na navod "za svaki mjesec trajanja radnog odnosa". Radni odnos traje do njegovog prestanka, dakle, do dana odjave radnika iz radnog odnosa kod tog poslodavca, a ne do dana uručenja odluke o otkazu. Više Vam zaista ne mogu pomoći, jer zakon morate malo i tumačiti, nije moguće predvidjeti baš svaku situaciju koja će se u stvarnosti javiti i izrijekom je urediti, kao što Vi sada tražite da zakon uredi Vašu.

Odgovore dajem pod uvjetom da se primjenjuje Zakon o radu, s obzirom da mi nije poznato postoji li kod poslodavca Vašem supruga pravilnik o radu ili kolektivni ugovor. 1.) po ZOR-u nije morao, jedino ako posumnja da radnik nije dao točne podatke o svom zdravstvenom stanju (što je bio dužan), odnosno da radnik nema zdravstvenu sposobnost za obavljanje određenih poslova. S obzirom na kratak rok u kojemu je Vaš suprug radio kod poslodavca, ovo se možda i nije moralo pokazati. Osim toga, ZOR govori o liječničkom pregledu, a ne sistematskom pregledu. Sistematski pregled može biti povlastica radnika, neka beneficija radnog mjesta. 2.) Ako je poslodavac uz naziv promijenio i OIB, tada to nije isti poslodavac, osim ako su stari i novi poslodavac proveli prijenos gospodarske cjeline, pa sva prava i obveze prema radnicima prelaze na novog poslodavca; ako je poslodavac samo promijenio naziv, onda je to ustvari isti poslodavac, samo se drugačije zove. No neovisno o tome, mislim da suprug ne može tužiti poslodavca zbog sistematskog pregleda, jer ne postoji takva obveza, osim, dakako, ako se radi o nekoj posebnoj branši za koju postoji posebna obveza kontrole zdravstvene sposobnosti, ili ako je suprug bio noćni radnik i sl. 3.) prekršajna odgovornost poslodavaca propisana je ZOR-om, prekršajne kazne za najteže prekršaje kreću se u rasponu od 61.000-100.000 kn, ali po ovome što pišete, ne vidim da je poslodavac nešto pogriješio, osim ako postoji nešto što ne navodite.

I glede sredstava po računima, ušteđevine, posljednje mirovine, vrjednijih pokretnina, automobila, dionica... vodi se ostavinski postupak.

Jesu li djeca maloljetna?

Po meni ne bi trebalo biti tako, jer piše "po javnim cestama i ostalim površinama po kojima se odvija promet", a to bi bila i parkirališta, prilazi i slično, po mom mišljenju. U svakom slučaju nećete saznati što misle i zašto Vam ne žele isplatiti štetu dok se ne upustite u parnicu s njima, tako da mislim da nemate što izgubiti, osim malo živaca i vremena.

Više ne postoji ograničenje za daljnje otuđenje nekretnine za koju je stjecatelj bio oslobođen poreza na promet nekretnina, koliko mi je poznato (bilo je tri godine, pa dvije godine, sada tih odredbi više nema).

Sve ono što nije mijenjano, ostaje isto, pa i odluka o kazni.

Zna potrajati nekoliko godina ako se stanar protivi iseljenju, pa je potrebna deložacija, pa onda deložacija u pratnji policije i slično.