Ne vidim da Zakon o zaštiti potrošača navodi rok za izdavanje računa, Zakon o PDV-u govori o obvezi obračuna PDV-a na isporuku dobara i usluga (što je s poslovnim subjektima koji nisu obveznici PDV-a?), koji se obračunava na poreznu osnovicu nakon što su dobra isporučena odnosno usluge obavljene. Međutim, članak 30. Zakona o PDV-u koji govori o vremenu nastanka oporezivog događaja kaže i ovo: "Ako je dobro isporučeno, odnosno usluga obavljena, a nije izdan račun... ", iz čega proizlazi da je dopušteno učiniti uslugu ili isporučiti dobro bez izdavanja računa, što ne utječe na nastanak oporezivog događaja i obvezu obračuna PDV-a.
No sve i da je to porezni prekršaj, to ni na koji način ne utječe na obvezu naručitelja na plaćanje obveze, nije točno da se bez računa ne računa, u smislu Zakona o obveznim odnosima. Ako je djelo izvršeno, mora se izvršiti i ugovorna protučinidba, a to je plaćanje. Sve da račun i ne postoji, zakon štiti pravo izvođača da naplati svoju tražbinu putem sudskog postupka, pa bi, sve da račun i ne postoji, sudska presuda na isplatu zamijenila račun.