MirkoP

Znam za čl. 125 Zakona o radu, tj. da do kraja glavne rasprave tražite da Vas se ne vrati na posao. U ovoj situaciji mislim da nema zakonski reguliranog rješenja tj. potpišite sporazumni otkaz ili dajte otkaz. Ako netko od forumaša ima bolju ideju neka javi. 

Plaće - za period dosad, tj. što im je naloženo sudskom odlukom moraju isplatiti, čak i ako Vi sutra date otkaz. Otpremnina se daje samo ako oni Vama daju otkaz (ovisi i o Ugovoru o radu, ali navodim zakonske odredbe). 

dovoljan je jedan razlog koji dokazuje nezakonitost otkaza

Bas ste se dobrim primjerom poslužili: odvjetnik = kirurg za operaciju žuči!
 
Potpuno razumijem vaš stav, i poštujem njegovo postojanje.osobno ga se gnušam do žučnog napadaja- No smijem primijetiti da se izbor zanimanja vrši po raznim kriterijima.
Ostanimo kod liječnika:
Smatram da je red da liječnik koji uredno radi svoj posao, a pri tom je stručnjak za sve vezano za žuč,meni savjetuje kako ću se rijesiti svog problema. Ako je moja žuč upaljena on me treba informirati o načinu liječenja ili operaciji, a ako mi nitko nije oduzeo poslovnu sposobnost ja ću otići kod još nekog drugog specijaliste po drugo mišljenje.
 
Neću odmah ostati na stolu.
 
Sustav u kojem radi taj liječnik trebao bi uredno funkcionirati pa da ja znam kao prosječno obrazovana osoba kako ću se ppreventivno ponašati. A ako imam mali problem kako ću se liječiti pijenjem biljnih tableta, pa sve tako dalje...
 
Sustav u kojem za svaki drek treba fiškal je potpuno sulud.
 
Hvala vama na savjetu, ali to uopće nije savjet. To je nadrisavjet.
Da idem kod odvjetnika za što? Zar vi mislite da svakom građaninu koji kupi trosjed u trgovini, a trgovac ga prevari i ne dostavi trosjed, treba stvarno odvjetnik?
 
Užasava me ovakav pristup pravu i proglašavanje odvjetnika potrebnim za normalan život. Ponavljam normalan - jer to su svakodnevni životni problemi.
A naši su sudovi zagušeni jer se uopće nije razvio sustav u kojem bi neki lakše rješivi sporovi trebali biti tretirani negdje drugdje, uz neku lakšu proceduru, a ne da za svaki neplaćeni telefonski račun treba odvjetnik.
Pa šta mi treba kirurg svaki put kad podrignem???

padobranski upis:
na Općinskom sudu u Zagrebu zid je oblijepljen oslobađajućim presudama na račun HRTa.
bio pa eto, da javim kakva je situacija.

i moj "prijedlog za prekršaj" ili kako se zove već taj dokument na A3 arku, odbačen je odmah. priej 2-3 godine.

Hvala na odgovorima.
Ne, nisam mislio da bi meni trebao dostaviti prigovor. No očitovanje je izostalo, u ovom ili onom obliku.
Ugl.... tih minutu-dvije na sudu je prošlo, pa ću se u svakom slučaju javiti.

postavlja se u zadnje vrijeme interesantno pitanje....da li osobe koje su preboljele moraju nositi masku....
citat odgovora (ako je točan):
"Nošenje maski preporučuje se svima jer ne možete znati nalazi se možda virus u tom trenutku na sluznici, iako je osoba preboljela virus. Isto tako će biti i nakon cijepljenja. Nećemo svi odmah prestati nositi maske, nego ćemo ih preporučivati do trenutka dok se ne zaključi da je nepotrebno nositi maske'', rekao je.
''U ovom se trenutku još svima preporučuje da nose maske'', poručio je Krunoslav Capak.
1.nošenje maske se ne preporučuje ,nego je obveza i to kažnjiva
2.na ovakav način razmišljanja i obrazloženja maske mogu biti vječno
3.ako se netko obavezuje na nešto što je "novo normalno" i još kažnjivo ,onda za to trebaju bar nekakvi dokazi...recimo za obvezu nošenja maski su opravdanje našli u tome da je osoba možda bolesna i da to nezna i samim time može prenositi bolest. Za ozdravljene nema dokaza (bar u značajnijoj mjeri) da se mogu razboliti u roku 6 mjeseci ,a još manje da mogu prenositi bolest...
dolazimo do toga da se osoba može kazniti za nešto što je vrlo upitno
prije bi prošlo obrazloženje da moraju svi nositi maske jer ne možemo to kontrolirati tko je prebolio ,tko nije...

Civilizirano društvo trpi stavljanje nekog interesa ispred nekog drugog interesa do određene točke. Ono što se u RH dogodilo je daleko iza te točke. Tim više jer postoje mehanizmi da se to moglo napraviti na zakonit način. Brzina reakcije pritom nije od važnosti jer se isto u RH moglo napraviti istom brzinom i na zakonit način. Kako svi moderni pravni sustavi nisu stvoreni sami od sebe već baštine tradiciju koja počinje zajedno s postankom čovjeka i zakona napisanih na kamenim i glinenim pločama i predstavljaju samo nastavak toga, ono što se u RH dogodilo pravno predstavlja osobito tešku povredu načela vladavine prava, koja je u Ustavu RH opisana kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka.
Vladavina prava je osigurač protiv nastanka totalitarnog režima.  Kroz ljudsku povijest totalitarni režimi su bili normalna pojava i sloboda pojedinca relativno nov fenomen. Najmnogoljudnija zemlja na svijetu danas, negira ljudska prava. Arapski svijet negira prava žena. U Africi nema niti jedne iole uređene zemlje. Tek u 20. stoljeću zemlje, ne sve, usuglasile su se da je sloboda ljudsko pravo. U zabludi je onaj koji misli da je danas pojava totalitarnog režima nemoguća jer je koncept slobode u ljudskoj povijesti realno nova stvar. Od Hamurabijevog Zakonika do danas prošlo je gotovo 4.000 godina i sloboda je kao ljudsko pravo proglašena tek prije 72 godine. Vladavina prava osigurava da sloboda kao ljudsko pravo ne postane samo jedan od oblika uređenja ljudskog društva u njegovom razvoju, već trajno stanje. Vladavina prava osigurava da ljudima ne vlada čovjek.
Ona postoji za slučaj da ljudi pomisle da je sloboda produkt zdravog razuma. Jer nije.
Pametan čovjek, i jedan od najzaslužnijih za raspad SSSR-a i komunizma u Europi uopće, rekao je kako sloboda nikad nije više od jedne generacije udaljena od izumiranja. Slobodu ne prenosimo genima na našu djecu. Za slobodu se treba boriti, istu čuvati i prenositi djeci da čine isto.
"Fiat iustitia et pereat mundus." - Neka se vrši pravda, makar propao svijet. Ili "Fīat jūstitia ruat cælum" - Nek bude pravda, makar se nebo srušilo. Ova načela rimskih pravnika starija od samog Isusa, ugrađena su u pravne sustave zapadne civilizacije. Čak i islamski pravni sustav od svojeg nastanka ima ovo načelo formulirano, tada na način, da niti kalif nije iznad zakona, pa smo svjedoci kakvo je stanje ljudskog društva i ljudskih prava tamo.
Izigravanje ili zaobilaženje načela vladavine prava kako nekom paše, čak i iz dobrih namjera, SVAKI PUT LJUDSKOJ POVIJESTI dovelo je do više mrtvih, porobljenih i obespravljenih ljudi nego što ih je ijedan virus u povijesti ubio.

Mislim da Spitfire griješi.
Sva ograničenja ustavnih prava moraju biti donesena u Saboru kao zakon i to propisanom većinom, a ne od strane ministra na temelju zakona gdje on ima diskrecijsko pravo koje mjere će donijeti. U Ustavu jasno stoji da se prava mogu ograničiti zakonom, a zakone donosi sabor. Dakle da bi neko tijelo izvršene vlasti (ovdje Vlada kroz Stožer) ograničilo neko ustavno prvo građana mora za ograničenje postojati zakon koji kaže da se ustavna prava ograničavaju. Značanje riječi ministar u zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti odnosi se na ministra zdravstva, a ne na ministra unutarnjih poslova. Po mojem mišljenju Odlukama Stožera nesporno je nepoštivanje načela vladavine prava u RH te je de facto došlo do suspenzije Ustava.
 
Izvršna vlast provodi odluke Sabora kojima se ustavna prava ograničavaju, međutim iste ne može donijeti. Sabora prvo mora reći da ograničava slobodu kretanja, okupljanja i sl. pa da da onda neko tijelo Vlade (ovdje Stožer) tu odluku provede.

Čl. 16. Ustava kaže: Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Dakle zakonom, a ne nekim aktom na temelju zakona,  što Odluke jesu jer su donesene na temelju čl. 22.a Zakona o sustavu civilne zaštite.
Zakone donosi Sabor, a ne ministar. Odluke Stožera o ograničenju potpisane su od strane Božinovića koji je ministar unutarnjih poslova, a ne zdravstva.
Dopuna Zakona o civilnoj zaštiti donesena  je temeljem čl. 89. Ustava, kao i svaki drugi zakon, a ne temeljem 16. Ustava.
Čl. 89. Ustave kaže: Predsjednik Republike proglasit će zakone u roku od osam dana od kada su izglasani u Hrvatskom saboru. Ako Predsjednik Republike smatra da proglašeni zakon nije u skladu s Ustavom, može pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.
Čl.16. Ustava SABORU daje ovlast donošenja zakona kojima ograničava prava i slobode građana, a ne nekom ministru. Sabor nije dopunio Zakon o sustavu civile zaštite na način da je na njega prenio ovlasti koje pripadaju ISKLJUČIVO njemu. Samo Sabor može odlučivati o ograničenju ustavnih prava građana. Kada se Sabor ne može sastati odluku o ograničenju donosi na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike. Opet ne Stožer ili ministar unutarnjih poslova ili zdravstva.
Ustav je suspendiran jer su ustavna prava građana ograničena odlukama tijela koje ta ograničenja ne može donijeti niti Sabor na takva tijela donošenje takvih odluka uopće može prenijeti.
 
Sanja Barić u članku na web stranici Novog lista istog je mišljenja.
 
Također, dopuna Zakona o sustavu civilne zaštite kaže:
»Članak 22.a
(1) U slučaju nastupanja posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donosi odluke i upute koje provode stožeri civilne zaštite jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
(2) Odluke i upute iz stavka 1. ovoga članka donose se radi zaštite života i zdravlja građana, očuvanja imovine, gospodarske aktivnosti i okoliša te ujednačavanja postupanja pravnih osoba i građana.«.
 
"Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donosi odluke i upute"  - To nisu zakoni kojima se ustavna prava jedino mogu ograničiti.
 
Kako se odlukama i uputama prava građana ograničavaju, to je de facto suspenzija Ustava.
 
na temelju čl. 16. Ustava SAMO SABOR može ograničiti prava iz tamo propisanih razloga jer SAMO SABOR u RH donosi zakone se ustavna prava mogu ograničiti SAMI i ISKLJUČIVO zakonom. Na važnost toga upućuje i odredba o kakvoj se većini u Saboru mora raditi. To niti jedan ministar ne može zaobići.

očito se oni koji su bili na sudu vode kao nestali. ni traga ni glasa od ishoda.

U Vašem slučaju je već došlo do prisilne naplate putem računa, a što znači da ovrhovoditelj raspolaže sa ovršnom ispravom (prošao je rok za dobrovoljno plaćanje i za prigovor na rješenje o ovrsi).
Za točan odgovor, da li bi imali uspjeha u postupku povrata naplaćenih sredstava, trebali bi napraviti isključivo uvid u rješenje o ovrsi (sve ostalo je nedovoljno), pa usporedno sa Vašim plaćenim računima, vidjeti ima li osnove za novi postupak u kojemu Vi tražite povrat novčanih sredstava.
Naime, ovdje Vam ne pomaže ni prigovor ni žalba, već ukoliko smatrate da imate mogućnosti ostvariti povrat, trebate ići protuovrhom. To je postupak koji se provodi pred nadležnim sudom i gdje prema Ovršnom zakonu imate pravo tražiti od ovrhovoditelja koji se neosnovano naplatio da Vam uz naplaćenu glavnicu, plati i zakonske zatezne kamata od dana naplate te glavnice. Uz to, u slučaju ako prije pokretanja sudskog postupka pozovete ovrhovoditelja da Vam vrati plaćen iznos izvan ovrhe i to u roku od 8 dana od poziva na povrat, a on to ne učini, tada imate i pravo i na posebnu naknadu u visini od 400,00 kuna.
Svakako pazite na rok, jer prijedlog za protuovrhu  može se podnijeti u roku od 3 mjeseca od dana kad ste saznali za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od 1 godine od dana provedbe ovrhe.

Podmirivanjem duga i činjenicom da ste odblokirani, Vaš postupak je dovršen, nema ga više. Tako da je kasno za pravne lijekove kao što su prigovor i žalba.
Još ne možete ići sa dopisom prema ovrhovoditelju dok ne budete imali više informacija o samom predmetu.
Rješenje o ovrsi možete naći da odete do javnog bilježnika (nadležan je onaj koji djeluje na području gdje imate prijavljeno prebivalište). A ukoliko je više ovakvih javnih bilježnika na Vašem području, tada možete od Fine ili ovrhovoditelja tražiti poslovni broj rješenja o ovrsi i ime javnog bilježnika koji ga je donio.
Vezano za prigovor na zastaru, potrebno je opet vidjeti spis i način na koji su Vam dostavili rješenje o ovrsi.

ne, ovo bi bilo čl. 305. KZ, davanje lažnog iskaza, ali ništa od toga dok čovjeka kazneno ne prijavite, dok se ne provede kazneni postupak protiv njega i dok ne bude pravomoćno osuđen za kazneno djelo (međutim, tu je kod dokazivanja, barem u dijelu koji se tiče onoga što ste mu rekli, njegova riječ protiv Vaše, osim što Vi na svojoj strani imate majku kao pristranog svjedoka). Možete prigovoriti njegovom iskazu kao neistinitom u prekršajnom postupku i predložiti da se majka sasluša kao svjedok na te okolnosti, ali kontrolor za to neće u istom prekršajnom postupku biti kažnjen, jer je on u tom postupku samo svjedok, te se protiv njega ne vodi nikakav postupak. 
 

hvala.
ako sam dobro pretpostavio, kad se oporuka preda javnom bilježniku ona je "u sustavu" i nakon primitka smrtovnice "random" javni bilježnik ima posao da kontaktira nasljednike radi oporuke.