Intelektualno vlasništvo na radnom mjestu

[nmt]

Pozdrav,

radim u jednoj CNC tvrtki (znači bavimo se proizvodnjom dijelova prema narudžbi kupaca, radi se prema njihovim nacrtima) i zanima me sljedeće:

jesam li ja kao "mozak" izrade dijelova u nekom vlasništvu svojih ideja i umotvorina ili je poslodavac koji mene plaća da za njega smišljam tehnologiju nastajanja tih istih dijelova/gotovih proizvoda vlasnik svega što iz mojeg rada za njega proizađe?

 

Da budem konkretniji i nadam se, jasniji, dobijem nacrt prema kojem moramo izraditi dijelove koji moraju biti određene kvalitete, točnosti, preciznosti, ali isto tako i napravljeni u određenom vremenskom roku/efikasnosti kako bi se potrošilo što manje sirovog materijala, što manje alata i što manje vremena stroja/radnika koji po mojoj tehnologiji dijelove proizvodi.

 

Razumijem da sam plaćen za to da to sve ostvarim, ali me zanima da li je recept do takvog rezultata isto vlasništvo tvrtke/poslodavca ili je to siva zona?

 

Zamislite da proizvodite neki proizvod ili hranu prema određenoj recepturi, zamislite da imate radnika koji može takav proizvod poboljšati na način koji bi se tržištu svidio, tj da je taj radnik smislio određenu recepturu kojom bi se taj proizvod poboljšao/napravio takvim kakav je da bude tražen, točnije, traženiji od sličnih proizvoda koje proizvodi konkurencija. E sad, taj radnik ulaže svoje ideje i isprobava razno razne recepture kako bi dobio što bolji proizvod, kojeg na kraju poslodavac prodaje kao krajnji rezultat svog tog rada, ali radnik sam po sebi ima svoje trikove i tajne, koje dodaje u taj recept čime začini proizvod da bude bolji od konkurencije, ako nema tih trikova umiješanih u taj proizvod, rezultat tog svega rada je nešto osrednje, nešto što ne odskače toliko od konkurencije da bude nečim posebno.

 

I sada taj radnik odlazi od tog poslodavca, mora li mu predati tu recepturu na odlasku, ili je smije ponijeti sa sobom?

Dakle sve što je dotad taj radnik radio za poslodavca, poslodavcu je davalo uspjeh na tržištu, poslodavac se "hranio" radom svog radnika koji je imao drugačije i bolje ideje od prosječnog, drugog radnika, ali taj rezultat ideje je donosio poslodavcu neku prednost nad konkurencijom. 

 

Ima li poslodavac pravo od tog radnika zahtijevati da mu preda recept njegovog uspješnog peciva?

 

Isto tako, ne manje bitno, smije li poslodavac od tog radnika zahtijevati da obučava i uči druge, prosječne radnike, koji ničim nisu doprinijeli toj tvrtki i tom proizvodu da bi bili bolji od konkurencije, da rade isti proizvod kao taj isti radnik? Ili je radnikovo pravo da zadrži svoje, mukom stečeno znanje i iskustvo za sebe, a samo rezultate tog istog rada predaje poslodavcu (dokle god radi za njega)?

 

Postoji li neki način da radnik sa idejom danas, kada je zaposlen kod nekoga, zadrži neke svoje trikove, recepte, znanja, tajne za sebe, a da poslodavac prilikom odlaska, ili za vrijeme trajanja zaposlenja, nema nad njim pravo vršiti pritisak da te iste tajne preda drugima/poslodavcu?

 

Zahvaljujem unaprijed.

[Ruby_Danderfluff]

Ukratko, vlasnik je poslodavac svega što izumite, tehničkih unaprjeđenja i izuma, ako su u vezi s radnim mjestom. Ako nisu, a osmišljeni su na radu, radnik mora ponuditi poslodavcu otkup i razvoj tog izuma ili tehničkog unaprjeđenja. Čl. 98.-100. Zakona o radu. Rukovodite se time kada razmišljate o ovoj temi, i svi odgovori doći će sami.