Jump to content

mobbing-tuzba


anonimno

Preporučene objave

Molim Vas za savjet,

Zaposlen sam u firmi u kojoj trpim sustavan mobbing.

Nažalost nije mi tako lako promjeniti radno mjesto jer sam u kreditima i teško bih našao drugi posao, tako da pripremam uvjete da odem vec neko vrijeme.

Volim svoj posao i dobro ga radim ali moj šef me maltretira i to je postalo neizdrživo do te mjere da pomišljam na tužbu protiv njega.

Koliko je to realno.

U ugovoru piše da imam jednokratno radno vrijeme a ja radim dvokratno na 3 mjesta udaljenih 50ak kilometara svaki dan. Imam po 20 ak prekovremenih mjesečno. Nekad moram raditi nedjeljom i blagdanima. Konstantno me vrijeđa i omalovažava. Ne isplaćuje mi potrebne dodatke prema zor-u, a dio plaće mi ide na ruke. Najgore stvari još su: pokušaj iznuđivanja novca (30000kn) zbog njegovih krivih poteza u radu te tjeranje na rad dok mi traje bolovanje i dok sam slomljene ruke.Prijetnja otkazom. Ima toga još puno....

To su stvari koje se odnose isključivo na mene a tako je i sa drugim radnicima.Ima novca više nego predsjednik a nama daje na kapaljku. Još u poslu ima dosta nelegalnih stavri koje radi.

Da li ga mogu tužiti barem zbog duševnih boli kad dam otkaz i kako to sve ide. Pomišljam da odem kod psihijatra zbog iscrpljenosti i stresa na poslu.

Molim Vas za savjet

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zasto mislite da biste tesko nasli drugi posao ?

 

Zbog opcepoznate cinjenice da je tesko naci drugi posao ili jednostavno Vi tako mislite ?

 

Ovako necete dugo izdrzati prije nego "puknete" i dobro je da barem negdje iznesete to sto Vas muci. Medjutim, odluku morate donijeti - ili cete ostati kod sadasnjeg poslodavca ili cete promijeniti radno mjesto (firmu).

 

Ako ostajete kod sadasnjeg poslodavca, tuzbom za "mobbing" ili "dusevne boli" stvare bi Vam se mogle dodatno pogorsati. Svoja prava biste uz dobrog odvjetnika mogli ostvariti, ali tesko da cete moci ostati u istoj firmi i na istom radnom mjestu.

 

Sami ste rekli da imate kredite, sto znaci da Vam vjerojatno nikako ne bi isko u prilog da Vam se placa koju primate smanji (npr. zbog bolovanja).

 

Morate donijeti odluku - ili ostajete ili ne.

 

Ako ostajete, pokusajte prvo sa Vasim nadredjenim (koji Vam stvara probleme) doci "na zelenu granu" - prijateljskim razgovorom. Pokusajte napraviti prvi korak i "popraviti" odnos. To je ono sto mozete uciniti na svojem radnom mjestu.

 

Istovremeno, pokusajte razgovarati s odvjetnikom o svemu ... za slucaj da se odlucite na tuzbu, bilo zbog mobbinga, bilo zbog drugih stvari ...

 

Cinjenica je da cete, u slucaju pokretanja tuzbe, neke stvari morati moci dokazati, zato Vam je odvjetnik tu, da Vas dalje vodi, sto i kako.

 

Moje misljenje je da prvo pokusate nekako popraviti ocito poljuljane medjusobne odnose ... netko mora napraviti prvi korak.

 

Ako tako ne ide, promijenite poslodavca ... prvo si osigurajte drugo radno mjesto, vodite racuna o event. otkaznim rokovima ...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Moje zanimanje nije tako često, već tražim posao usporedo par mjeseci.

Poslodavac je jedan sat tiranin koj te vodi do ruba agonije, drugi sat se ponaša kao da se ništa nije dogodilo i da smo najbliži prijatelji.

Nema puno ljudi koji bi rekli lijepo o njemu, posebno ne bivših radnika, ali možda iz straha nitko se nije odlučio na taj korak.

Ja želim imati tu opciju kao zadnje oružje ako me potpuno pokuša z.....sa svojim igrama. Razmišljao sam da mu u tom slučaju zaprijetim da ću sve dati u medije, što bi mu uništilo posao posebno zato jer gradi posao na imidžu profesionalne osobe, a sve je samo ne to. Naravno ne bi išao na to niti na sud nego bi nagodbom izvukao ono što me pripada od njega. Koliko je to moguće?

Što se tiče prijateljskog razgovora to sam obavio dosta puta i uvijek bi okrenuo priču na moje mane koje samo on vidi.

Pokušati ću ostati na radnom mjestu i izvući ono najbolje za sebe, svakako bi mi pomogla spoznaja da imam i to oružje u ruci.

Da li mi možete preporučiti kojeg odvjetnika za to?

Puno hvala na podršci.

 

p.s. Uvijek sam se čudio onim gospođama u supermarketima koje trpe svakakva sr.... za malu lovu. Sad i ja shvaćam kako je biti u škripcu.

Sve za proklete novce.

 

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 2 mjeseci kasnije...

Radim 20 godina kao odgojitelj u vrtiću u jednom manjem gradu. 1991. sam otišla na porodiljski. Po povratku s porodiljskog zatekla sam novu ravnateljicu inače kolegicu iz kolektiva. S obzirom da sam Hrvatica udana za Srbina koji je radio kao građansko lice u vojarni u gradu, te je padom vojarne završio u Bosni, odmah se pokazalo da ću biti laka meta. Suprug se uz sva nastojanja uspio legalno vratiti tek 1998.g. U tom periodu sam stalno bila prozivana kao nepoželjna osoba koja svojim postojanjem narušava ugled ustanove u gradu, osnivač (grad) je preko ravnateljice tražio podatke o mojem ponašanju i radu. Što se tiče rada nisu mi nikada mogli ništa prigovoriti, ali su me zato tražili putovnicu na uvid da vide kuda se krećem, prigovarali mi s kim se družim, kako provodim slobodne dane, kuda idem na godišnji, a s obzirom da sam nakon tri godine potpune razdvojenosti uspjela organizirati susret svoje troje djece s ocem, prijetilo mi se otkazom.Premda sam se vrlo loše osjećala u cijeloj situaciji, trpjela sam jer sam ovisna o toj plaći kojom podižem svoju djecu. Spletom okolnosti u kolektiv 1994. g. dolazi kolegica rodom iz Užica i pošto je bila jedini kandidat sa potrebnom spremom primljena je na određeno vrijeme, koje je nizom ugovora o radu trajalo neprestano nešto preko 4 godine.Tada dobiva otkaz i više nikada nije dobila posao. Sve kolegice koje su paralelno s njom radile, a došle nakon nje dobile su stalni posao, čak i one koje su lani diplomirale. Izgubivši svaku nadu da će dobiti posao, ona je pred godinu dana pokrenula spor za nadoknadu štete zbog diskriminacije pri zapošljavanju po nacionalnoj osnovi. Ja sam bila jedan od svjedoka. Nakon mog svjedočenja ravnateljica me na skupu zaposlenika proziva čitajući iz svojeg rokovnika dijelove mog iskaza na sudu, te me osuđuje zbog toga i navodi sve moje "privilegije"koje sam imala već samim tim što sam ostala raditi, a ona je imala naputak da mi da otkaz. Tu sam emotivno potpuno pukla, te završila na bolovanju (od 14.12 2006.) i liječim se od depresije. Žalila sam se u ustanovi za povredu dostojanstva, no pošto nemamo imenovanu osobu za rješavanje takvih pritužbi, upravno vijeće je preporučilo razgovor s ravnateljicom.U međuvremenu je donešena prvostupanjska presuda po kojoj kolegica ima pravo na naknadu štete zbog dokazane diskriminacije.Zakon o radu se u našoj ustanovi krši na veliko, ali ravnateljica je još uvijek podobna za posao koji obavlja.Kako se zaštiti?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija