Službeni laptop oštećen u potresu

[Harambašica]

Dobila sam na korištenje službeni laptop, navodno nov, prije dvije godine i par mjeseci. U svibnju 2020. prijavila sam informatičaru da se je na jednom mjestu odvojio plastični okvir oko ekrana. Naprosto se malo zadignuo i nije mogao poklopiti, no sve je na njemu radilo i funkcioniralo. Rečeno mi je da jamstvo ne vrijedi.  Nastavila sam se dalje služiti s njim takvim otklopljenim. Bilo je malo nespretno nositi ga u rukama, u tramvaju i autobusu, ali normalno je radio na stolu kad ga negdje donesem. 

Zbog korone nam je određen rad od kuće, koja se meni nalazi u Petrinji, prilično blizu epicentra potresa od 29. prosinca, gdje sam se u vrijeme potresa i zatekla.  Imam i neke druge štete, srećom, ne velike. Laptop, koji je, kao i uvijek, bio otklopljen, sav se je strgao, doslovno je ekran samo legao i odvojio se za pet centimetara od tipkovnice. Drži ih jedan kabel da se skroz ne odvoje, sve drugo je popucalo. Upalim ga, ili kraće vrijeme radi pa prestane, ili se odmah zaplavi i ugasi. Ekran se više ne diže, stalno leži, oboren. 

Prijavila sam informatičaru 9. siječnja kako stoje svari no niti nakon četiri tjedna nije reagirao niti mi dao koji eksterni hard disk ili USB da probam spasiti materijale, kamo li upotrebljiv laptop. Preostalo mi je da ponovno sve prijavim voditelju pravne službe, koji mu je nadležan. Nakon tjedan dana dobila sam odgovor da laptop nije oštećen u potresu, nego ranije. Poslane su mi slike koje sam u svibnju poslala informatičaru, iako sam ja njemu proslijedila i slike poslije potresa iz kojih je bjelodano da to nisu ista oštećenja. Ispadam lažov koji nešto krivo prijavljuje. A govorim notornu istinu, zlopatim se pola godine s otklopljenim računalom, no bar je bilo u funkciji i koristilo se. Sad više nije upotrebljivo. 

Ravnatelj mi je vrlo nesklon, za njegovu ženu sam ja "zrak". Ne postojim inače, svugdje me se zaobilazi i izbjegava, radim na radnom mjestu debelo ispod svojih kvalifikacija, čak mi se ni uredski materijal ne dodjeljuje, jedino sam imala ovaj laptop. Potres (i strah i bol i nemoć) je razlog zbog kojega još nisam započela štrajk glađu zbog svega što trpim, no sad sam stvarno šokirana. Razočaralo me je već i to što me nitko nije nazvao pitati jesam li živa ili dobro, invalid sam, dosta bolesna i loša zdravlja. Zvali su me dobronamjerni ljudi koje jedva poznajem, ali iz uprave ustanove nitko. S druge strane, stvarno nemam na čemu raditi, već tjednima, a rokovi cure. Posudila mi je jedna osoba, privremeno, svoj stari, iako nema programe i na njemu je skoro pa nemoguće raditi. Svoje vlastito računalo uopće ne posjedujem, to je meni, oduvijek bio velik luksuz. 

Iznad pravnika je ravnatelj, iznad njega Upravno vijeće i Ministarstvo.  Bio je oštećen, ali normalno je radio, sad je neupotrebljiv. To je, kako ja vidim, bitna razlika. Prihvaća li se to? Što očekivati? 

Može li se išta učiniti?

Hvala. 

 

[Ruby_Danderfluff]

Poslodavac Vam je dužan osigurati sredstva za rad, kako god da su nastala oštećenja. Ako poslodavac misli da ste Vi oštetili laptop, neka pokrene zaseban postupak radi naknade štete od Vas, ali novi laptop, da biste mogli obavljati rad, mora Vam osigurati.

[Harambašica]

Hvala Vam. 

Nakon naknadnih prigovora rečeno je da vratim stari laptop uz pisano obrazloženje pa ću dobiti novi. Iako mi, naravno, nije dodijeljen hard disk da prebacim materijale. Zanima me, za ubuduće, mogu li odbiti primiti laptop koji nema datum u jamstvenom listu? 

Što je s rokovima? Već duže vrijeme ne mogu raditi a imam neke rokove koji brzo istječu, a koje ravnatelj, da hoće, iako u mom slučaju sigurno neće htjeti, može bez problema prolongirati. Javila sam 9. siječnja da nemam na čemu raditi. 

Na računalu u zgradi ustanove mogu raditi samo ponedjeljkom zbog epidemioloških mjera. One se u mom slučaju sad vjerojatno mogu ublažiti, ali što je s proteklim vremenom, mjesec dana duže je dovoljno da sve obavim, ali što ako mi ne dopuste s obrazloženjem da rok istječe 28. veljače bez obzira što sam ja bila duže vrijeme spriječena djelovati? Riječ je o rukopisu knjige, iako državni natječaj ne bude prije travnja - svibnja, nama je unutar institucije uveden rok do 28. veljače za predaju rukopisa. Mene o tom roku, naravno, nitko nije obavijestio, nego saznajem slučajno. Inače se meni ništa ne govori, primjerice, kad je bio zagrebački potres, zbog radova na obnovi, svima je rečeno da ne dolaze na posao, samo sam ja dolazila. Malobrojni koji sa mnom uopće komuniciraju, su bili sigurni da je i meni dojavljeno. Takva podmetanja mi stalno rade. 

Ovo se lako može riješiti, ljudski, ali neće. Atmosfera mi je vrlo nesklona i mrzilačka, i sve se čini da dignem ruku na sebe ili dam otkaz.

 

 

 

 

[Blanka74]

, Harambašica je napisao:

Hvala Vam. 

Nakon naknadnih prigovora rečeno je da vratim stari laptop uz pisano obrazloženje pa ću dobiti novi. Iako mi, naravno, nije dodijeljen hard disk da prebacim materijale. Zanima me, za ubuduće, mogu li odbiti primiti laptop koji nema datum u jamstvenom listu? 

Što je s rokovima? Već duže vrijeme ne mogu raditi a imam neke rokove koji brzo istječu, a koje ravnatelj, da hoće, iako u mom slučaju sigurno neće htjeti, može bez problema prolongirati. Javila sam 9. siječnja da nemam na čemu raditi. 

Na računalu u zgradi ustanove mogu raditi samo ponedjeljkom zbog epidemioloških mjera. One se u mom slučaju sad vjerojatno mogu ublažiti, ali što je s proteklim vremenom, mjesec dana duže je dovoljno da sve obavim, ali što ako mi ne dopuste s obrazloženjem da rok istječe 28. veljače bez obzira što sam ja bila duže vrijeme spriječena djelovati? Riječ je o rukopisu knjige, iako državni natječaj ne bude prije travnja - svibnja, nama je unutar institucije uveden rok do 28. veljače za predaju rukopisa. Mene o tom roku, naravno, nitko nije obavijestio, nego saznajem slučajno. Inače se meni ništa ne govori, primjerice, kad je bio zagrebački potres, zbog radova na obnovi, svima je rečeno da ne dolaze na posao, samo sam ja dolazila. Malobrojni koji sa mnom uopće komuniciraju, su bili sigurni da je i meni dojavljeno. Takva podmetanja mi stalno rade. 

Ovo se lako može riješiti, ljudski, ali neće. Atmosfera mi je vrlo nesklona i mrzilačka, i sve se čini da dignem ruku na sebe ili dam otkaz.

 

 

 

 

Nemojte dizati ruku na sebe ni davati otkaz,Vas nitko nije vrijedan.Poslodavci su šljam,kao i moj,koji je mislio da ću zbog namještenog otkaza odustati i prihvatiti ga.Nisam odustala,izgubila sam spor na Općinskom sudu zbog šljama istog od tog poslodavca i zbog lažnih svjedoka.Ma koliko i meni cijela situacija teško pada,financijski,psihički,ja se borim dalje,ne odustajem i borit ću se sve dok ne istjeram pravdu na čistac.Držite se..Šta reći,osim hrabro,izdignite se iznad svih njih.

 

Lp