Odvjetnik izdao nevažeću ispravu

[Mojeimejeluna]

Prije ca. 10 godina smo napravili zamjenu stanova unutar uže obitelji. Po svijetu odvjetnika/javnog bilježnika načinjeni su ugovori o darivanju svih sudionika (bez bračnih drugova) koje smo vlastoručno potpisali a odvjetnik ih ovjerio te upisao vlasništva u katastar i gruntovnicu. Nedavno sam saznao da takvi ugovori nemaju zakonskog uporišta obzirom da se ne radi o javno-bilježničkim ispravama, odnosno solemniziranim ugovorima već je odvjetnik "tek" ovjerio naše potpise (ali ne i sadržaj, odnosno pristanak nas kao stranaka), iako su naši zahtjevi i namjere tada bili jasno komunicirani? Dali od odvjetnika mogu naknadno zatražiti ispravak tj. izdavanje novih solemniziranih ugovora, odnosno javnobilježničkih isprava? Dali je odvjetnik obavezan to napraviti i bez nadoknade obzirom da je osobno prouzročio štetu, odnosno izdao nevažeće dokumente za koje mu je isplaćena nadoknada. Što mogu poduzeti ukoliko odvjetnik odbije ispraviti načinjenu pogrešku, odnosno zatraži dodatnu nadoknadu?

 

Hvala!

[ivistipe]

Ako je stanje u gruntovnici i katastru upisano tako kako ste vi međusobno dogovorili i zamjeniku nemate razloga za brigu.

[Mojeimejeluna]

Zahvaljujem na odgovoru. Sasvim sigurno nije mi u interesu komplicirati. Moj upit temelji se na konstataciji jednog drugog odvjetnika kojeg sam konzultirao te činjenici da postoji utemeljena pretpostavka da bi jedna od strana naknadno htjela osporavati ondašnje ugovore. U tom slučaju, dakle u slučaju mogućeg spora, on se poziva na Članak 482 Zakona o obaveznim odnosima koji u drugom stavku navodi: "Ugovor o darivanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerene (solemnizirane) isprave.". Po njemu su ti ugovori nevažeći  te u skladu s tim mogu biti osporeni. Navodi da je to i dio aktualne sudske prakse.  Što se tiče kvalitete odvjetničke usluge: ne bi trebalo biti upitno dali "kupac" određene usluge polaže pravo na kvalitetnu, odnosno maksimalno moguću zakonsku zaštitu. Pogotovo zbog činjenice da je naš zahtjev tada naš bio jasno postavljen. Dakle, ukoliko bi se radilo o usluzi s "greškom" koja je nastala "omaškom" dotičnog odvjetnika, ne prepoznajem logiku koja bi ga eskulpirala od odgovornosti niti bih moga razumjeti njegovo pravo na polaganje dodatne naknade za njen ispravak.

[ivistipe]

Pa dali su stranke ušle u posjed darovanih nekretnina?

A što se tiče krivnje i omaške odvjetnika ona je moguća, ali sada nakon toliko godina protiv njega ne možete ništa jer eventualna njegova krivnja je već davno u zastari.

[Mojeimejeluna]

Ne, praktično nismo ušli u posijed, kako je on tada ugovorima definiran. Stanovi su preraspodijeljeni, no svatko je nastavio živjeti u istom stanu kao I prije. Tek nakon smrti roditelja, koji u jednom od njih imaju pravo doživotnog uživanja, oni bi trebali biti i praktično zamijenjeni među nama sinovima. Upravo ta činjenica i jest povod mog upita, u smislu prevencije, dok su roditelji još prisutni. Nije mi namjera tužiti se s odvjetnikom već želim znati dali je on svoj dio napravio "aljkavo" ili ne. Zahvaljujem.

[ivistipe]

Moguće da je to odvjetnik loše odradio, ali sada nakon toliko godina protiv njega ne možete ništa. 

[Mojeimejeluna]

Dakle, smatrate da je zaštita vlastitog interesa, u ovom slučaju, nedostatna? Imate li konkretnu preporuku kako se preventivno pravno dodatno osigurati o mogućeg neželjenog ishoda? S ovim bi zaključio i zahvalio se još jednom na Vašeg mišljenju.