Posljedice ništetnosti ug. o kreditu: ZZK i prijeboj

[Mineane]

Ovo će u nadolazećem razdoblju vjerojatno biti zanimljiva tema, pa kao laik pitam:

tko kome i koliko, pogotovo glede obračuna zatezne kamate za nepoštenog stjecatelja.

Recimo da je utvrđeno kako je cijeli ugovor o kreditu ništetan, i sad ide ZOO i posljedice ništetnosti.

Svatko vraća sve što je primio, a nepošteni stjecatelj (banka, naravno) treba platiti i zatezne kamate.

 

Potrošač banci svakako treba vratiti iznos kredita, to nije upitno.

Banka treba vratiti sve primljeno i platiti zatezne kamate, ali na što?

Odnosno, ako potrošač traži isplatu, a banka potom traži prijeboj, kada se vrši prijeboj?

Nađoh dva oprečna pristupa zateznim kamatama i prijeboju potraživanja:

(1)  Prijeboj se vrši odmah, rata po rata, otplaćujući primljenu glavnicu kredita.
     
     Potrošač duguje glavnicu kredita (npr. 500) kojega je u cijelosti otplatio (npr. 900).
     
     Uplaćene rate se računaju kao otplata glavnice kredita (npr. uplata 5 po 5, itd.).
 
     Nakon što se nakupi do iznosa kredita (500), prebijajući uplate do iznosa glavnice,

     banka mora vratiti sve plaćeno preko toga (400) i na to platiti zatezne kamate (xxx).

(2)  Prvo obračun: što je sve banka primila, i zatezne kamate na primljeno od časa primitka.

     Potrošač duguje glavnicu kredita (npr. 500) kojega je u cijelosti otplatio (npr. 900).

     Uplaćene rate su -- jedna po jedna -- temelj za obračun zateznih kamata od časa uplate

     (npr. uplata 5 plus zatezne kamate na to, pa uplata drugih 5 plus zatezne kamate na to, itd.).

     Kada se izračuna što banka duguje za sve te uplate (900) plus zatezne kamate (xxx),

     tek onda se vrši prijeboj,

     i od onoga što banka duguje (900 + xxx) oduzima se iznos glavnice kredita (500),

     pa ostatak banka mora platiti potrošaču.

Za slučaj pod (1) ima neka revizija i tu se ZZK računaju samo na iznos preplaćen preko iznosa glavnice kredita.

Za slučaj pod (2) ima članak I.M. i tu se ZZK računaju na iznos svega uplaćenog, rata po rata, od časa uplate.

Naravno, ukupan iznos je za potrošača puno veći pod (2) nego pod (1).

Nadam se da je ovo razumljivo.

[Mineane]

U međuvremenu razgovor s dvojicom odvjetnika nažalost nije doveo do jednoglasnog zaključka.

Čini se da je glavno pitanje u kojem času se utvrđuje tražbina, a potom (ako je potrebno) vrši prijeboj.

 

Konkretan slučaj.  Ugovor o kreditu (40) iz 2002. godine. Kredit vraćen 2003. godine (45).

2021. ima prvostupanjska za ništetnost ugovora.  Žalba. Recimo da 2023. bude pravomoćna.

 

Potom će se utvrđivati da "svaka strana vraća što je primila, a nepošteni plaća plodove / kamatu".

Kredit je vraćen. Ja banci nemam što vratiti.  (Ovo je drugačije ako kredit nije vraćen, naravno.)

 

No, što banka meni vraća? Opet dvije opcije:

(1) banka vraća sve primljeno + kamate na sve primljeno, ili

(2) banka vraća sve plaćeno preko iznosa glavnice + kamate na to.

 

Ovo je malo kraća verzija izvornog pitanja za one TL;DR čitatelje.   

 

[Mineane]

Evo pronađoh neke presude i revizije gdje je utvrđeno da je u ovom slučaju banka nepošteni stjecatelj (zapravo, "da se ne može smatrati poštenim stjecateljem", ili tako nekako), pa da je dužna vratiti sve što je primila sa ZZK od časa primitka.

 

Ne znam da li onda ovu temu treba zaključati ili što već.

 

Pozdrav svima!