Štrajk glađu

[memento_sa]

Zanimaju me vasi pogledi o pravnom aspektu "strajka gladju" u kontekstu pritvorenika i zatvorenika? Koliko mogu da primjetim niti hrvatsko, niti bosanskohercegovacko pravosudje se ne snalazi bas dobro sa ovim sve cescim fenomenom.

 

Iako se javljam iz Sarajeva, mislim da je tema univerzalnog karaktera, imajuci u vidu su i Bosna i Hrvatska ratificirale Evropsku konvenciju zastitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

 

Dakle, po mom misljenju dilema se javlja izmedju zahtjeva i obaveze drzave da intervenise i stiti zivot u smislu clana 2. Evr. konvencije, a na drugoj strani istovremeno da sprijeci zabranu mucenja i stiti pravo na fizicki integritet (ne intervenise) u smislu clana 3. Evr. konvencije.

 

Kako zadovoljiti ova dva kriterija, a da drzava ne prekrsi svoje obaveze iz Evr. konvencije.

 

Nadam se dobroj i argumentovanoj raspravi:)

 

Pozdrav iz Sarajeva.

[morskywuk]

Moderna diskusija o ovom pitanju započela je sa sufražetkinjama, ponovno aktualizirala sa Gandijevim slučajem, a kasnije se nastavila zbog širenja fenomena štrajka glađu kao oblika borbe za određene (prije svega) političke ciljeve (tipičan primjer je azil), ali i zbog nezadovoljstva radnim ili zatvorskim uvjetima.

Člankom 6. Tokijske deklaracije svjetskog liječničkog udruženja (1975.) daju se osnovne smjernice liječnicima za postupak sa zatvorenikom koji odbija hranu. Ukoliko liječnik smatra da zatvoreniku koji štrajka glađu nije smanjena sposobnost razumnog prosuđivanja, nego je štrajk posljedica dobrovoljne zatvorenikove odluke da štrajka glađu, liječnik ne smije primijeniti umjetno hranjenje takvog zatvorenika. Njegovu odluku mora potvrditi još jedan neovisni liječnik. Liječnik je dužan zatvoreniku objasniti posljedice odbijanja hrane po njegovo zdravlje.

Posebno je bitna Malteška deklaracija iz 1991. godine pa ću citirati najznačajnije stavove:

"U sukobu principa autonomije štrajkača glađu i liječnikove dužnosti da mu čini dobro i pomogne ukoliko svojim postupkom ugrožava svoj život, u ovome dokumentu prevaga je na autonomnoj odluci štrajkača. To znači da se štrajkača glađu ne smije prisilno hraniti. Ne smije ga se niti umjetno hraniti bez njegovog bilo eksplicitnog ili implicitnog dopuštenja. Štrajkač glađu definiran je kao duševno normalna osoba koja se izjasnila o svojoj odluci da štrajka glađu i odbila uzimanje hrane i/ili tekućine duže vrijeme. Štrajk glađu smatra se oblikom protesta ljudi koji ne posjeduju druga sredstva kojima bi skrenuli pozornost javnosti na svoje zahtjeve. Štrajkači glađu ne smatraju se osobama koje žele umrijeti, ali neki od njih mogu biti spremni na to ne bi li ostvarili svoje ciljeve."

Za razliku od Malteške deklaracije, Hernan Reys smatra da se odbijanje hrane kao reakcija na neku situaciju, neku frustraciju ili uslijed ljutnje ne može okvalificirati kao štrajk glađu, već da bi netko bio štrajkaš glađu treba dobrovoljno gladovati uz iznošenje razloga za gladovanje.

Evo, za kraj, još jedan citat:

"Ostaje nam na kraju još jedan slučaj za razmotriti, a to je slučaj manipulacije štrajkom glađu od strane zatvorenika. Ovaj primjer najbolje bi bilo opisati slučajem iz sudske prakse. Radilo se je o osuđenom ubojici troje djece iz Velike Britanije Ianu Bradyu koji je započeo štrajk glađu u zatvoru. U njegovom slučaju započeto je prisilno hranjenje, i njegova žalba zbog takvog postupka odbijena je na sudu u Velikoj Britaniji. Sudac je prilikom donošenja odluke u obzir uzeo mišljenje forenzičkog psihijatra koji je Bradyevo odbijanje hrane opisao kao „primjerom njegove psihopatologije na djelu“."

Kao što vidite, ključna uloga u ovakvim situacijama je liječnička. Nakon njegove odluke, pravosudno tijelo ima osnovu za postupanje. Donošenje ovakve odluke stavlja na liječnička leđa (i dušu) ogroman teret i svakako o ovome treba što više stručno razgovarati i razmatrati inozenu liječničku i sudsku praksu.

Naravno, da će u jednoj zamlji kakva je naša, pa dopustite i Vaša, u ovakvim stvarima biti mnogo lutanja i manipulacije, ali to je naše vječno pitanje stručnosti i povjerenja u istu (pri tome ne mislim samo i isključivo na pravnu ili psihijatrijsku struku).

Eto, osim što nabacah nekoliko tuđih pametnih zaključaka, nisam dao ništa novo, ali s obzirom da je tema davno otvorena pa da ne bi ispalo da štrajkamo ...