Izvlašćenje jednog djeteta iz nasljeđivanja

[anonimno]

Sa svojim 28-godišnjim sinom (koji je rođen u izvanbračnoj zajednici i kojeg sam priznao) sam prije par godina potpisao darovni ugovor u kojemu mu darujem u potpunosti kuću svojega oca (njegovg djeda). U ugovoru stoji članak da se "on tim darom smatra u potpunosti namirenim te se odriče prava na zakonsko nasljeđivanje moje imovine nakon moje smrti, kao i da se odriče nužnog dijela iz ostavinske mase". Odvjetnik mi je onda rekao da je to neosporivo, zakonito, da u potpunosti štiti moju želju te mi je i lijepe novce za to uzeo u čemu ne vidim problem ako je usitinu tako.

 

Ugovor sam napravio jer danas imam još 2 djeteta iz sadašnjeg, prvog braka te sam želio "razdvojiti" sina i sadašnju obitelj u pogledu nasljeđivanja. Njemu sam već prije smrti dao ono što mislim da mu pripada i neka s tim slobodno raspolaže.

 

Kroz tih par godina odnosi između njega i mene su se pogoršali, ne pozdravlja me na ulici, nije me pozvao na vjenčanje itd. Dobio je što sam mu dao i sad mu više ne trebam.

 

Čitajući ovdje kako se darovni ugovori i oporuke mogu osporavati tužbama malo sam se i ja pobojao je li ovaj darovni ugovor koji sam sa sinom sklopio štiti moju ženu i djecu te ih ne bi htio ostaviti u situaciji da im on nakon moje smrti bane i traži neki svoj dio.

[anonimno]

taj ugovor je nevaljan zato jer se nitko ne može ubuduće odreći svojega nasljedstva, veže ga eventualno moralna obveza da ga ispoštuje.

postoji ugovor o raspodjeli imovine prije smrti ostavitelja-ako ste to sklopili- ali se s tim ugovorom moraju suglasiti svi nasljednici, jer ako oni to ne učine on ima učinak prema njima kao darovni ugovor i mogu ga pobijati, a darivani može vratiti dar, a ugovor se odnosi samo na onu imovinu koju ste u tom trenu imali, a ne i na buduću

u svakom slučaju vaš prvi sin ako traži svoj nužni dio ta nekretnina će mu se uračunavati u nužni dio kao dar, pa ako je njena vrijednost manja od nužnog djela mogao bi tražiti još

 

[anonimno]

Kažete da je ugovor nevaljan? Jel to znači daje kao oni lihvarski ugovri, ovjeren i potpisan, a zapravo ne znači ništa?

 

Postoji li onda način da to ikako izreguliram kako sam htio? Malo mi je suludo da MORAM ostaviti sinu nešta, a ne želim pošto sam mu već dao te ne mislim da zaslužuje više.

 

Imam oporuku odavno no pošto sam vidio da se one gotovo redovito tužbama osporavaju mislio sam da je ovo što sam napravio kroz taj darovni ugovor dosta, a ono ćorak.

 

Znam da su ovo s moralnog stajališta nepopularna pitanja no mogu li ga nekom izjavom razbaštitniti ili možda ga se oporučno odreći i tako ga isključiti iz nasljedstva? Malo sam već lud jer ispada da bih se brže-bolje trebao rasteretiti od imovine da bih je u trenutku smrti imao što manje. Jasno mi je da ću morati ići kod odvjetnika po savjet, no i jedan mi je eto tvrdio da je taj darovni ugovor zakonit.

[anonimno]

Ne znam zašto bi bio nevaljan jer se tu zapravo ne radi o odricanju od nasljedstva jer je sin namiren za života. On izjavom samo potvrđuje da neće imati daljnjih nasljednopravnih potraživanja. To je standardna praksa da jedan nužni nasljednik bude namiren za života ugovorom o darovanju. Spavajte mirno, pustite ove koji paušalno bubaju jer je istina da je načelno odricanje od nasljedstva ništavo, ali nije točno da raspolaganjem za života ne možete nasljedniike namiriti. Ako bi on nakon vaše smrti u ostavinskom postupku tražio svoj nužni dio, onaj koji bi mu to osporavao bi to lako dokazao.

[anonimno]

Ako imate dovoljno povjerenja u svoju suprugu zar ne bi bilo jednostavnije da ono što mislite ostaviti njoj i djeci koju imate s njom, prepišete na njeno ime i imena djece.

[Bumbarko]

Ne znam zašto bi bio nevaljan jer se tu zapravo ne radi o odricanju od nasljedstva jer je sin namiren za života. On izjavom samo potvrđuje da neće imati daljnjih nasljednopravnih potraživanja. To je standardna praksa da jedan nužni nasljednik bude namiren za života ugovorom o darovanju. Spavajte mirno, pustite ove koji paušalno bubaju jer je istina da je načelno odricanje od nasljedstva ništavo, ali nije točno da raspolaganjem za života ne možete nasljedniike namiriti. Ako bi on nakon vaše smrti u ostavinskom postupku tražio svoj nužni dio, onaj koji bi mu to osporavao bi to lako dokazao.

 

 

IImate li kao potvrdu svojih tvrdnji kakav zakonski članak? Eto silom prilika sam kroz zadnjih par dana Zakon o nasljeđivanju te ondje vidim da netko može izgubiti pravo nasljeđivanja samo ako se ozbiljnije ogriješi o zakone ili mene kao nasljednodavca ubije/pokuša ubiti. Ovakav moj slučaj sa odricanjem se ne spominje.

 

Pa nije valjda da ja ne mogu poslije smrti rasoplagati sa svojom imovinom kako hoću? Gledamo ove američke filmove gdje batler, ljubavnica ili ljubimac?! oporučno nasljeđuje ljude, a po ovom našem zakonu ja moram nekome nešto prisilno ostaviti samo jer je slučajno moj rod.

 

Ovo grubo zvuči no moj sin je drage volje prije par godina pristao na moj prijedlog tim više jer ne mora muku mučiti sa kreditima za stambeno zbrinjavanje no ljudi se mijenjaju, a ja sam htio to izvesti na pravno valjan način.

[Bumbarko]

Ako imate dovoljno povjerenja u svoju suprugu zar ne bi bilo jednostavnije da ono što mislite ostaviti njoj i djeci koju imate s njom, prepišete na njeno ime i imena djece.

 

Prebaciti nekretnine na ženu mi nije problem. Napravio bih onaj famozni ugovor o doživotnom uzdržavanju s njom koji se malo bolje "drži" od darovnih ugovora no opet bi me javni bilježnik oderao na toj famoznoj solemnizaciji. I onaj prvi savjet sam dosta platio pa mi se ne ulazi samo tako u troškove.

 

Taj bi ugovor ionako riješio samo nekretnine, a što je sa pokretninama, štednjom, dionicama, udjelima u fondovima.

 

Želim ženu i djecu poštediti bilo kakvih hipotetskih pravnih bitki nakon svoje smrti jednog dana koje bi mogle uslijediti ako ja po smrti budem imao ikakvu imovinu koja bi se mogla dijeliti, a zapravo ja ne mogu biti gol i bos, bit prijavljen na svjetioniku na Palgruži kao Robinson Crusoe.