Prvi korak ka rastavi?

[Angie_]

 

Cijenjeni forumasi,prvi put sam tu,pa se ne snalazim bas naj bolje,ali molim za pomoc.U braku sam 11 godina,sve je funkcioniralo,moglo bih se reći ok brak(izostavljam psihičko maltretiranje zbog ljubomore),unazad 3 godine...bila sam po prvi put pretucena,nikog nisam zvala,nikome se obracala,sutila sam zbog dijeteta..Moji su roditelji u inozemstvu,zbog toga mi je sve ovo tesko jer moram sve sama...Ovo ljeto dobijem jos malo batina...zbog tv-a,i to sam presutjela.Sada mi je svega dosta,ne mogu dalje.on se sad pokusava popraviti,jer su moji roditelji saznali....Pitala sam ga za sporazumni...ne zeli,kaze da ce razvlaciti po sudu koliko god bude mogao...Sad me zanima....da cekam jos malo (zivjet s njim),ili da odmah pokrenem tuzbu? Mogu li se preseliti kod bake...hoce li to znaciti da sam napustila obitelj? On mi nece dati dijete sve dok sud ne odluci sto s njim...vjerujem da bih mogla dobiti dijete,imam stalan posao...stan bi unajmila u medjuvremenu.Sto mi predlazete? Da prije svega nadjem stan,odselim se,nekako pokupim dijete ili? Htijela bi da to sve prođe što je moguce mirnije....Da li tebam u CZSS reci da sam fizicki zlostavljana,za koje nemam dokaza,koliko ce to utjecati na sve?Unaprijed hvala na odgovoru!

[anaid]

Draga Angie,

uvijek kada pročitam sličnu priču imam potrebu javiti se jer mi se vraćaju slike.... Proživjela sam maltretiranje, strah, udarce, prijetnje, sakupljanje hrabrosti i konačno oslobođenje. Prije već više od sedam godina odlučila sam se otići iz višegodišnjeg pakla i mogu najiskrenije reci da mi je još i danas prva misao kad se ujutro probudim zahvala za slobodu i mir koji sada imam.

Ni najmanje mi nije namjera da ikoga nagovaram na rastavu (tko je vidio moje postove, ja sam ona koja uvijek preporuća odlazak na obiteljsku terapiju), ali kad čujem da netko u braku dobiva batine, onda mislim da je jedini dobar i normalan savijet da se iz tog braka ode. Uvijek kažem - onaj tko sam nikad nije bio žrtva nasilja u svom domu nema pravo nikome savjetovati da u takvom braku ostane, a onaj tko je i sam doživio nasilje, to sigurno nikad neće savjetovati.

Danas je društvo, ipak, donekle senzibilizirano za taj problem, pa se svakako javi institucijama koje su za to nadležne (policiji, centru...) i iako ima šanse da naletiš na neku budalu koja će ti reći: Odite doma i riješite to s mužem .... nemoj se pokolebati i traži zaštitu.

Kako će dalje ići i kako će se razvijati situacija, teško je bilo kome reći. No, sigurno je da kad jednom doneseš odluku koja će za tebe biti dobra, onda je se drži i neće ti biti teško izdržati sve što slijedi i što može iskrsnuti. Ako kreneš u razvod, svaki put kad ti bude teško ili te bude strah, samo se sjeti da je sve to manje od onog straha kad je oko dva u noći iznad tvoje glave jedna prijeteća šaka u zraku ....

Držim fige!

[Angie_]

Hvala na odgovoru i potpori,samo mi još očito treba malo hrabrosti,najviše zbog svog dijeteta....i idemo!

[norafora]

dijete ne ostvaljajte, samo muža, i to hitno. ako vas premlati, odite kod doktora, recite što se desilo, a on će, valjda, zvati policiju jer se to valjda prijavljuje. uzet ćete nalaze, naravno.

dijete nikada ne ide tati već skoro u 90%slučajeva mami. i nema on tu šta pametovati. iskreno, niste samo vi u pitanju već i dijete, ono preko vas doživljava nasilje jer to sve gleda i sluša. dijete također kopira ponašanje od roditelja- želite li da misli da ste kukavica i da je tata bio u pravu?

[Angie_]

ali....moje dijete je u skoli,ne mogu samo tako otići,sto trebam-da napusti skolu? Jednostavno mislim da mi to nije način,ne zbog mene,već zbog dijeteta.Trenutno pokušavam naći način da s njim fino popričam.da se probamo dogovoriti kao ljudi,za sada nisam imala nekog uspijeha...pokušat ću još 1-2 puta i ako tada ne pristane na sporazumni,podižem tužbu pa kud puklo da puklo! Btw...hvala na odgovoru!