Razlikovanje dobra i zla, istinitog i neistinitog, ljudskog i neljudskog....

[bigfoot]

...se ne postiže etikom, logikom, zdravim razumom, iskustvom i obrazovanjem.....

 

Samo i jedino poznavanjem specifičnih postupaka, ponašanja i odbrambenih mehanizama osoba koje imaju poremećaje osobnosti navedene u axis II, DSM -IV, osobodito onih teških i opasnih poput graničnog i antisocijalnog.

 

Prošireni opis poremećaja, odnosno tipičan životni "skript" osobe s poremećajem je jedini kriterij svima koji odlučuju o postupcima druge osobe, a ovdje odvjetnicima, tužiteljima i sudcima za donošenje ispravnih odluka u svom životu i u svojoj profesiji.

 

Naime, duboko prožimajući obrazac ponašanja postupaka i pogrešnih odbrambenih mehanizama, tj. poremećaj osobnosti izaziva velik i ogroman disstres za osobu koja ga ima i ona zbog toga po pravilu, bolje reči po zakonitosti ima:

1. češće sukobe s zakonom

2. češći neuspjeh u braku i medjuljudskim odnosima

3. više problema u profesiji

4. veču sklonost nastanku drugih tjelesnih ili psihičkih bolesti

 

I onaj tko tvrdi da se ovakav stav odnosi na mali broj " moguće poremećenih" , da svatko " ima nešto" i da je život puno kompliciraniji....nije u pravu.

 

Čitava civilizacija, sav naš kulturni, pravni...i svaki drugi poredak i pogled na svijet i druge osobe, pa i društvo i društvena događanja u cjelini....zasnovan je na parcijalnom i neistinitom pogledu na postupke poremećenih osoba.......

 

Svaka kreativna misao, svaka odluka, osim onih instiktivnih , bioloških, određena je našim iskustvom i stavom prema doživljaju postupaka i doživljavanju poremećenih osoba.

 

Takve odluke i nas čine dobrima i zlima, upravo onoliko koliko smo svjesni ispravnog odnosa prema skupini ljudi ( oko 15 - 20 % tzv. "normalnih") koji imaju poremećeno funkcioniranje limbičkog dijela mozga.

 

Da umanjim apstrakciju, 3 -5 % ljudi imaju poremećeno funkcioniranje jednog drugog, manje bitnog dijela mozga - tzv. kore i prema njima svi imamo ispravan stav - oni su psihotičari, ..zar ne.

 

i još nešto, neuroze više ne postoje, anksiozno- depresivni sindrom je vreća koja ne postoji , a u koju se sve trpa....a ono pravo, a ono određujuće, a ono istinito ( poremećaji osobnosti ) se gura pod tepih..

Jasno, brojna su etičke, civilizacijske i društvene dvojbe koje to objašnjavaju...ali, dok ne skupimo snage i s znanjem i razumijevanjem počnemo razlikovati teške i opasne poremećaje osobnosti i one druge......ništa od istine, a ništa i od prava i pravde.....

 

I još...- PTSP -ovcima ; ( stečeni poremećaj osobnosti )....onih oko 2000 koji su se ubili, nisu to učinili zbog nemogučnosti ostvarivanja prava na osnovu stečenog invaliditeta, nego zbog karakteristika samog poremećaja....

 

Da smo ih razumijeli i poznavali PTSP mogli smo im pomoći...i njima i njihovim bližnjima...Ovako...tragedija.