Bez CZSS- može li?

[syrinx]

Da li je i na koji način moguće pokrenuti postupak na sudu za promjenom odn. izmjenom sadržaja pravomoćne presude od 2004. bez sudjelovanja CZSS-a..?

Naime radi se o promjeni termina vidjanja moje maloljetne kćeri ..Obzirom da je došlo do promijenjenih okolnosti.(pohađanje škole,pohađanje vannastavnih aktivnosti i obaveza ) tražila bi promjenu na papiru. Mogućnost dogovora sa bivšim , otpada jer se radi o osobi koja u principu odbija svaku vrstu dogovaranja te zahtijeva da vidja dijete onda kad on može, ne uzimajući u obzir potrebu planiranja vremena unaprijed (kako mojeg vlastitog,kao majke tako i djetetovog.) te bez imalo obzira prema djetetovim obavezama a i željama,pozivajući se isključivo na svoje pravo kao oca. Obzirom da pribjegava i raznim načinima maltretiranja i ugnjetavanja ukoliko ja , kao majka ne udovoljim njegovim željama, a da ne govorim emocionalnim ucjenama i uvaljivanjima grižnje savjesti djetetu tipa " tata će biti jako tužan ako nećeš se snjim vidjeti" uvidjela sam da mi je sud jedina šansa da taj problem riješim.S Centrom imam samo negativna iskustva i apsolutno bih ako je moguće htjela preskočiti tu formalnost, koja je na žalost samo to. Formalnost. Takodjer molim odgovor ako netko zna na koji način sud regulira dinamiku vidjanja školskog djeteta.

[canis]

Pokreće se izvanparnični sudski postupak u kojem je potrebno dokazati da su nastupile bitno izmjenjene okolnosti u odnosu na dio pravomoćne sudske presude koji se odnosi na susrete i druženja s roditeljem koji ne živi s djetetom.

Pri novom određivanju susreta s djetetom sud će uzeti u obzir sve činjenice kao što je dob djeteta,njegove aktivnosti i raspored istih,kao i ostale relevantne činjenice kako bi donio rješenje po kojem će se u budućnosti odvijati susreti i druženja.

Uvijek kad se radi o malodobnom djetetu i njegovim pravima sud će zatražiti obradu i mišljenje nadležnog CZSS.Sud nije obvezan prihvatiti mišljenje i preporuke CZSS,ali u praksi to najčešće čini.

''Dinamiku' susreta i druženja određuje sud prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, pri tome se vodeći isključivo pravima i dobrobiti malodobnog djeteta.

[Ane]

Buduci da su pokrenute dvije iste teme od strane istog korisnike, spajam ih u jednu.

 

Molim vas, procitajte pravila foruma i nemojte duplati teme. Hvala

 

Ane

 

 

Gringo

Aktivan

 

 

 

Pristupio: 12/7/2007

Broj objava: 29

 

Re: tužno dječje lice

 

Gospođo dali vi potičete svoje dijete da se druži sa svojim biološkim ocem?

Pored vannastavnih aktivnosti za dijete je važno da bude sa svojim ocem isto kao i sa vama, naravno ako otac nije alkoholičar, narkoman, zlostavljač.

 

8:13 27/11/2007

syrinx

Novak

 

 

 

Pristupio: 26/11/2007

Broj objava: 2

 

tužno dječje lice

 

Ovo može a i ne mora biti pravno pitanje.Ja ću ga svejedno objaviti. Što činiti kad dijete ne želi posjetiti oca, nazvati oca , provesti s njim vrijeme? Što kad ima druge neke želje? Poštuju li se želje djeteta ? Pita li se ono uopće? Je li to prevelika odgovornost za njega? Do koje mjere dijete može sudjelovati u nekim odlukama glede viđanja oca koji ne živi snjim? Što činiti kad na djetetovom licu ugledate tugu i spušten pogled ? .. a ima samo 8

 

22:48 26/11/2007

 

 

[syrinx]

Ane je napisao:

Buduci da su pokrenute dvije iste teme od strane istog korisnike, spajam ih u jednu.

 

Molim vas, procitajte pravila foruma i nemojte duplati teme. Hvala

 

Ane

 

 

Gringo

Aktivan

 

 

 

Pristupio: 12/7/2007

Broj objava: 29

 

Re: tužno dječje lice

 

Gospođo dali vi potičete svoje dijete da se druži sa svojim biološkim ocem?

Pored vannastavnih aktivnosti za dijete je važno da bude sa svojim ocem isto kao i sa vama, naravno ako otac nije alkoholičar, narkoman, zlostavljač.

 

8:13 27/11/2007

syrinx

Novak

 

 

 

Pristupio: 26/11/2007

Broj objava: 2

 

tužno dječje lice

 

Ovo može a i ne mora biti pravno pitanje.Ja ću ga svejedno objaviti. Što činiti kad dijete ne želi posjetiti oca, nazvati oca , provesti s njim vrijeme? Što kad ima druge neke želje? Poštuju li se želje djeteta ? Pita li se ono uopće? Je li to prevelika odgovornost za njega? Do koje mjere dijete može sudjelovati u nekim odlukama glede viđanja oca koji ne živi snjim? Što činiti kad na djetetovom licu ugledate tugu i spušten pogled ? .. a ima samo 8

 

22:48 26/11/2007

 

Odgovor Gringu....

 

 

Pošt. Gringo.....

Gosp. otac je upoznat sa svim izvannastavnim aktivnostima svoga djeteta, te u vrijeme kad se o njima odlučivalo nije imao nikakvih zamjerki....dapače. Nastojim ....i tu podvlačim tu riječ.....uključiti ga u odlučivanje oko djetetovog školovanja, aktivnosti, odgoja...na što on kao zajednički skrbnik, na kraju krajeva i ima potpuno i legitimno pravo. Međutim, često i prečesto sam se suočila s njegove strane sa nemogučnošću donošenja konkretnog i jasnog mišljenja oko pojedinih stvari , a kamoli odlučivanja. Pritisnuta neminovnom potrebom da se odluka donese to sam činila u većini slučajeva ja donekle i ohrabrena njegovim riječima tipa : "Ma ti odluči..ne znam ..."

Nije teško pretpostaviti da se radi o osobi koja nije u stanju ili je to u stanju vrlo teško, izraziti mišljenje, koje bi se,ako bi ipak bilo izrečeno, blago rečeno barem tri četiri puta promijenilo u jedan dan.

 

Radi se o osobi koja ne želi donijeti niti jednu odluku na koju će otvoreno , nedvosmisleno i sigurno staviti svoj potpis.

 

Radi se o osobi koja smatra da je njegovo pravo neprikosnoveno....viđanje onda kada on to može bez dogovora unaprijed. Nako vrijeme je čak i to funkcioniralo samo da bi dijete vidjelo oca...međutim sve ima svoje granice pa tako i ovo.Kada se nečija dobra volja počinje iskorištavati nema povratka. A kamoli kad se počinje služiti i telefonskim maltretiranjima, prijetnjama ukoliko želje nisu ispunjene. Kada se čak i dijete počne u to smeće uvaljivati izjavama poput "tata će biti tužan ako se nećemo vidjeti" i uvaljivati mu grižnju savjesti...onda znam da je dosta. Papir očito ipak sve samoživosti i kukavičluke dovede u red.Jer tu ime stoji zapisano crno na bijelo. I to je ono što boli.

 

A ja postavljam pitanje: Kako se to potiču viđanja sa ocem? I zašto bi? Zar nije čudno da se viđanje sa ocem mora poticati? Zar nije normalno da to bude prirodna i spontana potreba a nadasve želja djeteta? A ne nagovor i moranje? E to je ono što mene boli . Jer i prečesto sam na poticaj i rečenicu ."Tata je zvao...hoćeš mu se javiti ?" ...dobila odgovor ." Paaaa ne znam....neću..."...A na izjavu ." Sutra tata dolazi po tebe.." odgovor tipa...: " A zašto ja svaki vikend moram biti sa tatom?". Šta na to reći?

 

 

[Gringo]

A ja postavljam pitanje: Kako se to potiču viđanja sa ocem? I zašto bi? Zar nije čudno da se viđanje sa ocem mora poticati?

 

Ne želim polemizirati s vama jer nisam upoznat sa vašom situacijom, vašeg djeteta i bivšeg supruga.

Srećom da postoji CZSS i sud (uz sve već poznate zamjerke) koji će saslušati obje strane i donijeti, nadam se, odluku u interesu djeteta. Moje pitanje bilo je, prije svega, usmjereno na to da vi kao majka krenete od sebe i zapitate se: " Dali sam učinila sve u interesu djeteta?"