209.ZOO

[stivic]

Imali itko kakvih podataka o komentaru, člancima, sudskoj praksi, bilo čemu (slamku spasa makar) u vezi sa člankom 209. ZOO.

[Slow]

evo, jedina presuda sa vrhovnog suda vezana za ovaj članak (za koju pretpostavljam da ti, nažalost, neće pomoći)

 

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

Broj: Rev 1409/01-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić, kao predsjednice vijeća, te Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić-Špoljarić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz S., M. H. O., zastupanog po punomoćniku M. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grad Zagreb, zastupanog po nadležnom Državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-4144/96 od 11. svibnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-2628/93 od 21. veljače 1996. godine, u sjednici održanoj 09. prosinca 2003. godine,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-4144/96 od 11. svibnja 1999. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-2628/93 od 21. veljače 1996. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu mu 123.956,00 kn s pripadajućom kamatom, te tužitelj ujedno obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak od 4.100,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

 

Revizija nije osnovana.

 

Osim paušalnog pozivanja na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident konkretno ne upire u čemu bi se sastojala ta povreda, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

 

Ne stoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mu 123.956,00 kn na ime naknade vrijednosti oduzete mu nekretnine označene kao kčbr. 2151/2 i 2050/2 zk.ul. 1145 k.o. Gornje Vrapče, površine 128 čhv. Tužitelj naime smatra da mu je nekretnina nezakonito oduzeta, a kako naturalna restitucija više nije moguća, potražuje novčanu naknadu.

 

Prema stanju u spisu proizlazi:

 

- da je rješenjem Narodnog odbora Općine Susedgrad, Odjel za financije br. 03/2-4114/2-61 od 11. srpnja 1961. godine građevinsko zemljište oznake kčbr. 2051/2 i 2050/2 zk.ul. 1445 k.o. Gornje Vrapče upisano na ime vlasnosti tužitelja, po zakonu i bez naknade prešle u vlasništvo općenarodne imovine,

 

- da je temeljem rješenja Narodnog odbora Općine Susedgrad Odjel za financije br. 03/2-4114/1-61 od 27. prosinca 1961. godine predmetne nekretnine date na korištenje uz naknadu u svrhu izgradnje obiteljske kuće M. R..

 

Obzirom na prednje navedeno, te činjenicu da je tužba kojom tužitelj potražuje utuženu naknadu podnesena 11. svibnja 1993. godine, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je potraživanje tužitelja zastarjelo, te odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pritom se pravilno pozivaju na odredbe Zakona o zastari potraživanja ("Službeni list FNRJ", br. 40/53, 57/54) kao zakona važećeg u razdoblju oduzimanja nekretnina tužitelju (taj Zakon bio je na snazi od 09. rujna 1953. do 01. listopada 1978. godine) i baš čl. 19. tog Zakona, a kojim je bilo određeno da potraživanje naknade štete zastarjeva u subjektivnom roku od tri godine (teče od saznanja za štetu i štetnika) odnosno u objektivnom roku od deset godina od kada je šteta nastala.

 

Naime, obzirom na datum donošenja rješenja o oduzimanju nekretnina tužitelju, a čime mu je nastala šteta (srpanj 1961. godine), te datum podnošenja tužbe (11. svibnja 1993. godine), očito je da su znatno prije utuženja protekli svi zastarni rokovi.

 

Obzirom na vrijeme nastanka utužene štete (1961. godina), te činjenicu da je Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) stupio na snagu znatno kasnije (01. listopada 1978. godine), pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da se zahtjev tužitelja ne može ocjenjivati primjenom odredbe čl. 209. ZOO-a. No, sve da i nije tako, u situaciji kada je oduzimanje nekretnina tužitelju izvršeno temeljem konačnog rješenja nadležnog upravnog tijela, a temeljem odredbi tada važećih propisa (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalizaciji privatnih poduzeća i Uputstva za prijenos vlasništva nacionaliziranih nekretnina stranih državljana) ne može se govoriti o stjecanju bez osnova na strani tuženika i s tog aspekta ocjenjivati zahtjev tužitelja.

 

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 09. prosinca 2003. godine

 

Predsjednik vijeća:

Vjera Delić, v.r.

 

Pogledao sam i u Crnićevu Naknadu štete (izdanje iz 93.). Tamo također nema ništa.

 

Sretno!

 

 

 

 

[stivic]

Hvala puno na pomoći. Već ju pronađoh. Nažalost nije mi mogla pomoći.