ugovori; kupoprodajni vs. o dozivotnom uzdrzavanju

[ka_booh]

Otac je kupio kucu od susjeda (u daljnjem tekstu; "susjed"). Godine 1996. kupio je 2/3 kuce, a potom 2001. preostalu trecinu kuce. Prve 2/3 kupio je od samog susjeda kao vlasnika (nije sporno), medutim, preostalu (spornu!) trecinu kupio je od „susjedovog“ sina kao nasljednika temeljem pravomoćnosti rjesenja o nasljedivanju, kojom je isti odreden kao nasljednik (nasljednikom je proglasena i supruga pokojnika koja se istog odrekla u korist njihovog sina), te je temeljem rjesenja bio (ex lege) upisan u zemljisne knjige kao vlasnik. Drugih plombi ili ubiljezbi za istu kucu nije bilo.

 

Taj isti "susjed" sa svojom suprugom nije zivio vise od 20 godina, ipak, razveli se nisu, odn. do prestanka braka nije ni doslo, ona je do njegove smrti (1999) bila njegova zakonita supruga.

 

Pocetkom 90tih, "susjedu" je u svojstvu najmoprimca (neprijavljena kao najmoprimac, naravno) u stan dosla jedna zena (kasnije tuzena), koja je s vremenom usla s njim u neki odnos, ajmo ga nazvati zajednicom - u sudskom postupku nazivala se njegovom izvanbracnom suprugom, a tako ju je nazivala i sutkinja.

 

Ista (kasnije tuzena) sklopila je sa pokojnim "susjedom" ugovor o dozivotnom uzdrzavanju (prosinac 1996. godine), medutim, nije ga zabiljezila u zemljsine knjige, sto je kasnije opravdala neznanjem, a na upit suda zasto to nije ucinila izjavila je; "Iz razloga koje ne mogu objasniti. Bila sam pod stresom". Nije bila niti na ostavinskoj raspravi, jer je kako kaze nitko nije pozvao, a ni za to nije znala (makar je znakovito da je znala platiti porez na ugovor o d. uzdrzavanju tjedan dana nakon njegove smrti).

 

Mi smo u meduvremenu kupili kucu, zemljisne knjige bile su jasne i ciste, te smo postali (bar smo tako mislili) vlasnici 1/1. I prije same kupnje rekli smo "tuzenoj" da planiramo kupiti preostali dio kuce, na sto nas "tuzena" nije obavijestila o ugovoru o d. uzdrzavanju. Naime, da je rekla, mi bi iznos kupovine najnormalnije dali njoj, a ne nasljedniku, dakle, mi nismo imali nikakav motiv za prijevaru.

 

Kasnije, nakon kupnje, tuzena je rekla za ugovor i bilo je jasno da ce se morat pokrenut sudski spor, sto smo i ucinili. God.2003. pokrenuli smo tuzbu za predaju kuce u posjed, uz iseljenje tuzene. Na koju je tuzena odgovorila protutuzbom kojom osporava navode tuzbe te navodi ugovor o d. uzdrzavanju kao osnovu vlasnistva.

 

U postupku smo se pozivali na; vlasnistvo naseg prednika, valjanost ugovora o kupopordaji, te na dobru vjeru. Isto tako, naveli smo da tuzena nema vlasnistvo, buduci da je za stjecanje vlasnistva na nekretninama potreban kumulativno i titulus i modus. Nadalje, naveli smo da tuzena ne moze temeljem ugovora o dozivotnom uzdrzavanju ustati sa tuzbom protiv nas, jer mi nismo njezini sukontrahenti vec samo protiv generalnog sukcesora pokojnog susjeda, odn. naseg prednika.

 

Tuzena je kao svjedoka predlozila jednu od susjeda koja je izjavila da je supruzi tuzitelja (kupca) jos prije kupnje rekla kako tuzena ima ugovor o dozivotnom uzdrzavanju, sto je supruga na sudu nazvala neistinitim, te navela da s njom nije nikada vodila takav razgovor. Međutim, sud je izjavu te svjedokinje uzeo kao istinit te osporio bonae fidei kupca.

 

p.s. nekretnina nije bila u drustvenom vlasnistvu, to navodim jer je relevantno za bonae fidei.

 

Pitanja;

1. Sto ocekivati od ovog spora?

2. Kako u praksi prolazi odredba Zakona o vlasnistvu da tuzitelj nije duzan istrazivati izvanknjizno stanje, te da se nikome ne moze osporiti bonae fidei samo zato sto nije istrazivao izvanknjizno stanje?

3. Da li je tuzba tuzene-protutuziteljice za vlasnistvo moguca buduci da mi nismo sukontrahenti?

4. Da li tuzenu moze ispricati pravno neznanje za neupisivanje ugovora o dozivotnom uzdrzavanju u zemljisne knjige?

5. Da li iskaz jedne svjedokinje moze osporiti bonae fidei?

6. Sto govori o sutkinji cinjenica da tuzenu naziva izvanbracnom suprugom, makar je pokojni bio formalno u braku sa drugom zenom? Da li je to laicizam i nestrucnost i potencijalna opasnost za nas? Sto o sutkinji govori cinjenica da osporava bonae fidei temeljem iskaza jednog svjedoka (koji je prijateljica tuzene)?

7. Da li se „pametnije“ upustiti u spor protiv prednika, te ga tuziti u smislu pravnih mana stvari? Postoje li rokovi za takvu tuzbu? Nisam potpuno siguran, mislim da sam u ugovoru o kupoprodaji vidio cak iskljucenje odgovornosti prodavatelja za pravne mane – da li je takvo sto uopce moguce ugovorom iskljuciti?

8. Kako ovakvi slucajevi zavrsavaju u praksi?

9. Da li je moguce da se dogodi scenarij da mi ne uspijemo dobiti vlasnistvo, te cak niti ostvariti povrat kupovine uvecan za zatezne kamate?

 

Znam da sam postavio izuzetan broj pitanja, nadam se da nisam pretjerao ) A nadam se i da ce slucaj, obzirom na brojnost pravnih elemenata koje sadrzi izazvati kvalitetnu diskusiju te mnogima dati odgovore na (nazalost) vrlo ucestale zemljisnoknjizne probleme.

Unaprijed hvala i lijep pozdrav

[bovu]

ako postoji legalan zakoniti brak koji nije razveden postoji i zakonita supruga ako je živa.

nemože postojati i izvanbračna supruga i to bi bila bigamija

na tu činjenicu upozoriti sud.

vi ste kupili nekretninu od zakonitih vlasnika koji su pretpostavljam imali uredan vlasnički list prije prodaje iz kojeg de vidi da su oni vlasnici nekretnine koju prodaju.

tj.nakon ostavinske su upisali nekretninu na svoje ime.

 

vlasnik nekretnine je onaj ko prvi izvrši upis vlasništva u gruntovnici a temeljem vjerodostojne isprave.

 

da je u gruntovnici napravljena zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju nebi bili moguče provesri ostavinsku raspravu za istu nekretninu.

 

provjerite da nije potpis korisnika uzdržavanja krivotvoren kao i cijeli ugovor ,koji je možda napravljen nakon smrti bivšeg vlasnika sporne nekretnine.

 

lov u mutnom je najbolji ako bude uspješan.

[ka_booh]

Tesko da mozemo ulaziti u valjanost njezinog ugovora, iako i sami osobno smatramo da on ne odrazava stvarnu volju pokojnika, buduci da je isti bio notorni alkoholicar, a ista vrlo lukava, te smo i sami masu puta (prije kupnje, naravno) urigirali da je on ne izbaci iz kuce, ali nazalost to nije relevantno.

 

Jednako kao sto nije relevantno da je upravo ugovor o dozivotnom uzdrzavanju sredstvo koje je omogucilo citavu hrpu ilegalnosti i prijevara, poput ove ili pak slucajevi kada patronazna sestra sklopi takav ugovor sa starom senilnom bakom i slicno,..

 

Kako se provodi vjestanje potpisa u ovom slucaju - da li je to odvojeni postupak, ili samo dokazni prijedlog u postojecem postupku?

 

Mi ne bi pokretali, osim ako je nuzno nove pstupke. Naime, drzali bi se postojecih pravnh elemenata, pa molim misljenja i odgovore o tome ako je moguce.

 

Hvala