prava djeteta i naši sudovi

[otaczadijete]

Prilikom brakorazvodne parnice tražio sam da se petogodišnje dijete pita koliko često se želi viđati s ocem, ali sutkinja to jednostavno nije htjela učiniti iako sam se pozvao na Konvenciju o pravima djeteta. Osim toga, zapisnik koji je bio napisan na raspravi je napisan tako da su izmijenjene moje riječi i dogovor koji se u sudnici postigao. Ja sam zapisnik potpisao bez da sam ga čitao, a poslije kad sam shvatio što je učinjeno priložio sam nakon dva dna pritužbu na nepotpunost zapisnika koja je odbijena. Nakon toga sam se žalio županijskom sudu na nepravednost presude jer mi je dodijeljeno samo 6 dana u cijelom mjesecu kad mogu viđati dijete iako za to nema nikakva razloga (nisam manijak, zlostavljač ili bilo što slično, a osim toga dijete me želi viđati svaki dan kao i ja njega). Presuđeno je tako jer se željelo maksimalno izaći u susret traženjima moje žene iako ona na sudu nije znala objasniti zašto traži da se ja tako malo viđam s djetetom.

 

Županijski sud je potvrdio presudu općinskog suda uz obrazloženje da smo se žena i ja tako dogovorili na raspravi. Recimo da jesmo iako to nije istina jer je u zapisnik zapisano ono što ja nikad nisam rekao, a ono što je stvarno dogovoreno nije zapisano (najvjerojatnije jer se ženina odvjetnica poznaje sa sutkinjom pa su zajedno skovale plan da ženi izađu u susret u svim traženjima).

 

U Konvenciji o pravima djeteta piše sljedeće:

 

• Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu

kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje

donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj.

• Djeci se mora omogućiti da aktivno sudjeluju u rješavanju svih pitanja koja utječu

na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Ona imaju pravo izreći

svoja gledišta koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.

 

članak 2.

 

1. Države stranke poštivat će i osigurati svakom djetetu na svom području prava

navedena u ovoj Konvenciji bez ikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim

roditeljima ili zakonskim skrbnicima glede njihove rase, boje kože, spola, jezika,

vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnoga, etničkoga ili socijalnog

podrijetla, imovine, teškoća u razvoju, obiteljskog podrijetla ili kakve druge okolnosti.

2. Države stranke poduzet će sve potrebne mjere za zaštitu djeteta od svih oblika

diskriminacije ili kažnjavanja koji polaze od položaja, djelatnosti, izraženog mišljenja

ili uvjerenja roditelja, zakonskih skrbnika ili članova obitelji.

 

 

Ja postavljam sljedeće pitanja:

 

I.) Da li sud smije djetetu uskratiti ono što je najbolje za njega samo zato jer su se roditelji navodno na sudu tako dogovorili?

Prema svim svjetskim relevantnim znanstvenim istraživanjima dokazano je da je za dijete najbolje podijeljeno skrbništvo, tj. ono u kojem se može vremenski podjednako družiti s oba roditelja (u mom slučaju to nije moguće, moje dijete se sa mnom druži 10 puta manje nego s majkom). Dakle sud u ovom slučaju direktno krši Konvenciju o pravima djeteta jer konvencija izričito nalaže sljedeće:

 

• Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu

kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje

donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj.

 

Iz navedenog ja zaključujem da je sud postupio protuzakonito jer je na temelju dogovora roditelja zanemario djetetova prava.

 

II.) Smije li sud odbaciti znanstvena istraživanja i savjete znanstvenika koji su kompetentni za konkretno područje, a istovremeno dati prednost intuiciji sudaca ili socijalnih radnica koje desetljećima nisu pročitale ni napisale ni jedan znanstveni članak o djeci rastavljanih roditelja i njihovom skrbništvu?

 

Osim toga, dijete je diskriminirano u odnosu na svu ostalu djecu koja imaju pravo svog oca vidjeti svaki dan, a takve djece ima na milione diljem svijeta. Time je narušena druga stavka iz članka 2. konvencije o pravima djeteta koju ponovo citiram:

 

2. Države stranke poduzet će sve potrebne mjere za zaštitu djeteta od svih oblika

diskriminacije ili kažnjavanja koji polaze od položaja, djelatnosti, izraženog mišljenja

ili uvjerenja roditelja, zakonskih skrbnika ili članova obitelji.

 

U ovom slučaju sud nije poduzeo sve mjere da zaštiti dijete od diskriminacije i kažnjavanja (dijete trpi psihičku bol jer ne može viđati oca koliko bi željelo, a diskriminirano je u odnosu na svu drugu djecu koja oca mogu vidjeti kad god požele). Sud se priklonio uvjerenju roditelja (zapravo majke, no pošto je zapisnik perfidno sročen onda se čini iz zapisnika da je to bila i želja oca iako nije bila i to se vidi iz svih žalbi prije i kasnije podnesenih istom sudu). No, čak i kad bi bila želja roditelja da dijete jednog roditelja viđa deset puta manje nego drugog to prema konvenciji nije dopušteno nego bi se od takvog štetnog uvjerenja dijete trebalo zaštititi (da li sam u pravu?).

 

S obzirom da je Konvencija o pravima djeteta pravni dokument koji se na sudu mora poštovati i uzimati u obzir prilikom donošenja presuda ja postavljam još dva pitanja:

 

III.) Da li je moj način razmišljanja ispravan i da li zbog svega navedenog ima smisla podnijeti žalbu (tužbu) na vrhovni sud?

IV.) ako to ima smisla kako se ta žalba (tužba) podnosi i u kojem roku se najkasnije može podnijeti od donošenja presude županijskog suda?

[fikus]

Vrlo je pohvalno da želite biti više sa svojim djetetom, ali Sud Vam ne može biti arbitar u Vašem htijenju i Vaših prava da svoje dijete viđate prema sudskoj praksi. Moj primjer je istovjetan. Ja svoje dijete viđam TRI PUTA TJEDNO PO ČETRI SATA, a sin mi je star 4 godine i osam mjeseci! Pokušao sam jednom urgirati koji vikend preko suda, ali mi je rečeno da je za ovako malo dijete dovoljno vrijeme da provede sa svojim ocem i da to mogu dobiti tek kada dijete krene u školu. Ako Vam je bivša normalna osoba, tada ćete se međusobno dogovoriti o modalitetima susreta i druženja mimo odluke i Rješenja Suda koje će biti itekako korisno za dijete, ali to ne možete očekivati da Vam to Sud odredi, jer i oni vode računa o raspoloživom vremenu majke i želje majke da provede sa svojim djetetom.

Moj savjet je da budite strpljivi i da provedete sa svojim djetetom što kvalitetnije susrete za to raspoloživo vrijeme koje Vam je Sud propisao i da ne gnjavite Sud sa tužbama i obraćanjem Županijskom Sudu, jer možete imati kontra efekte u slučaju pokretanja Sudskog spora za recimo uskračivanja prava za susrete i druženja sa Vašim djetetom od Vaše bivše supruge ili za podnošenje Zahtjeva za proširenje prava na susrete i druženja sa djetetom kada to zaista bude trebalo, a to je kada dijete krene u školu. Raskorak između pojma pravde i prava je ogromna, ali ipak dostižna, pozdrav

[Gringo]

Ja bi se samo djelomično složio sa fikusom u onom dijelu kad kaže da budte strpljivi, da provedete sa svojim djetetom što kvalitetnije susrete koje je sud odredio, da plaćate alimentaciju i dodao bi da učinite sve u okviru zakona kako bi ostvarili prije svega uskraćeno djetetovo pravo na oba roditelja, Vas. Sva najnovija istraživanja idu u smjeru toga da su za dijete iznimno bitna oba roditelja, posebno se tu apostrofira uloga oca. Najbolji primjer toga je kako je riješeno u zemljama Skandinavije.

Ne ustručavajte se proći sve instance našeg sudstva, ako treba i do međunarodnog suda jer nečinjenjem ništa idete na ruku upravo onima koji svojim štetnim odlukama krše prava prije svega vašeg djeteta.

Zavisno od vaše financijske situacije, savjetovao bi vam sljedeće, nađite odvjetnika koji ne živi u gradu gdje se vodi spor.

[newbie]

U ovakvim razmišljenjima izbacite riječ "skrbništvo", iako je vrlo jasan kontekst u kojem je rabite. Naime, u prijepiskama ili razgovorima na relaciji uredi/službe/ustanove bi mogli dobiti jednostavan odgovor kako roditelji roditeljsku skrb imaju i prije i poslije razvoda, a dijete se samo povjerava jednome od njih na zajednički život slijedom činjenice da mu roditelji više ne žive zajedno.

 

1x radnim danom par sati + svaki drugi vikend je najuobičajenija omanja dinamika, a nepoznanica nisu ni 2x radnim danom, svaki drugi vikend, praznici više od 2 tjedna, te svaki drugi državni praznik i blagdan.

 

Paralela izvedena u 2. postu teme baš i ne stoji. Naime, pred 2g u ovo doba je iznošen problem dvogodišnjeg rata oko viđanja djeteta od 2g 8mj, koja je radi roditeljskih konflikata i inertnosti czss-a trebalo realizirati višekratnim natjeravanjem czss-a da se pomakne, a potom prisiliti majku da dijete dovede na 2 sata, itd. Usporedivo sa 5g svakodnevice u kojoj postoji značajno veća mogućnost za uspostavu kompletnijeg odnosa dijete-roditelj baš i nije.

 

Dinamika susreta i druženja ne znači da je to maksimum koji se prijeći ne smije ni slučajno, već se na taj način zaštićuje ono najneophodnije i pravo je djeteta. Zabrana majke ili vaše nehtijenje realizirati otvorilo bi mogućnost kaznenoj u bilo kojem od ta dva primjera.

 

Dakle...

1. Majka ne zna zašto je predložila dinamiku kakvu je, ali se uklapa u već korištene sheme.

2. Vi se, prema zapisniku koji ste na sudu vlastoručno potpisali, sa time slažete.

3. CZSSovo mišljenje je vjerojatno u tim okvirima također.

4. Djeca nerjetko bivaju ne upitana za mišljenje, naročito ona mlađa. No, ne radi se samo o Konvenciji već i o Obiteljskom zakonu. Dijete ima pravo na primjeren način biti upoznato (...itd) i izraziti mišljenje koje se uzima u obzir u skladu sa dobi i zrelosti. Ako petogodišnje dijete nije zrelo da bi njegovo mišljenje bilo uzimano u obzir u pogledu svih odluka, mišljenje koliko bi željelo biti s roditeljem s kojim je dijelilo svakodnevicu te kakav odnos s njim ima (naročito ako želi nešto više a zapreka u odnosu sa roditeljem nema) a sve uz primjerenu i prikladnu pomoć stručne osobe, podatak je na koji bi trebalo obratiti dužnu pozornost.

razvod-> posredovanje-> czss-> psiholog-> obrada djeteta?

[fikus]

newbie je napisao:

 

Paralela izvedena u 2. postu teme baš i ne stoji. Naime, pred 2g u ovo doba je iznošen problem dvogodišnjeg rata oko viđanja djeteta od 2g 8mj, koja je radi roditeljskih konflikata i inertnosti czss-a trebalo realizirati višekratnim natjeravanjem czss-a da se pomakne, a potom prisiliti majku da dijete dovede na 2 sata, itd. Usporedivo sa 5g svakodnevice u kojoj postoji značajno veća mogućnost za uspostavu kompletnijeg odnosa dijete-roditelj baš i nije.

 

 

To je bila situacija kada nije postojalo pravomoćno sudsko Rješenje o pravu djeteta na susrete i druženja sa ocem. Kada je to rješenje stiglo i kada su definirani modaliteti druženja i susreta, tada je ipak, moje mišljenje, da treba biti, ajmo reći razuman u dinamici ponovnih zahtjeva za susrete i druženja sa djetetom. Ako je to tako, kao što ti kažeš newbie, odmah letim na Općinski sud u Samobor i pišem novi Zahtjev za proširenje prava na susrete i druženja sa svojim sinom tražeći vikende i praznike. Jedan Zahtjev sam pisao prije godinu dana i Općinski Sud mi je dao samo još jedan dan u tjednu, jer je bivša bila odlučna u svojoj odluci, angažirajući čak i svog odvjetnika, da dijete NE MOŽE prespavljivati kod oca vikendom, bez obzira što je otac kupio novi stan i garažu - primjerena socio-ekonomska situacija (to za Sud nije previše važan argument - čini mi se). Pa stoga držim da bi to mogao biti Sizifov posao s obzirom na stav Općinskog Suda, a Bogami mi se neda sa rogatim bosti i zamjeravati se Sudu nekakvim žalbama Županijskom sudu koja neće polučiti nikakvog efekta, već povratni tornado koji bi mi se mogao obrušiti na ionako malo prava koje sam dobio od istog Suda u pogledu roditeljskog odnosa sa svojim švrčićem. Najbitnije je da ga viđam i da sam s njime, a ostalo će kad-tad doći na svoje-moje mišljenje!

[newbie]

Dakle...

- od 8 mjeseci starosti djeteta do skoro 3g neredovitog viđanja a potom pritisak da se realizira barem 2h tjedno, a potom tek 2x toliko.

- proširenje na 3x toliko, uz kontinuirane konflikte i zatišje tek na kraju

Rekoh samo da to nije usporediva situacija sa 5g zajedničke svakodnevice s djetetom jer ostavlja prostora za "dijete je još malo i nije naviklo".

[Gringo]

Fikus koliko sam pratio tvoje postove ne postoji niti jedan opravdani razlog zašto tvoj sin (koliko se sjećam ima već blizu 4 god.) nebi mogao prespavati kod tebe. Problem je što nadležna institucija, u ovom slučaju sud, ne stavlja dijete i djetetov interes u centar, na prvo mjesto, pa čak taj sud kad je riječ o ovakvoj vrsti problema stavlja se na stranu majke ne uvažavajući čak i mišljenje stručnjaka.

Ako si pratio moje postove, psiholog je u slučaju mog djeteta na jasan i nedvosmislen način napisao da je u interesu djeteta promjena načina susreta sa ocem, na način da se ti susreti prošire tako da bi dijete spavalo kod mene.

No taj isti sud kad je trebao donijeti odluku 03.06. na neobjašnjiv način je ne donosi, preotvara novi predmet i zakazuje novu raspravu na kojoj će saslušavati psihologa.

Iako u zapisniku sa glavne rasprave 21.05. stoji da stranke nemaju primjedbe na mišljenje nadležnog CZSS.

Ja sam sa svoje strane učinio sve i činim u okviru zakona kako bi onemogućio ovakvo šarlatanstvo, a to uključuje i žalbu Županijskom sudu i još nekim uredima. A ako ni to ne bude dovoljno onda tamo negdje u 9. mjesecu ću ponovo u medije pa makar opet zaradio koju tužbu.

Tvoje dijete ima pravo da spava kod svog oca i to je najmanje što mu se treba osigurati već u ovoj dobi kad je riječ o susretima sa ocem.

[fikus]

Ma naravno da ne postoji Gringo! To je sasvim velika nebuloza ovih birokratskih ambrozija, koje se još i ovdje javljaju, prolijevajući "mudrost" na ovom portalu. Ali kako stvari stoje, sve se neumitno primiće svom kraju i kako je krah svih javnih službi neizbježan, tada je i ovaj način susreta i viđenja sa djetetom "Božiji poklon", jer u ovoj anarhiji, bivša može donijeti svaku odluku nekažnjeno, a da joj nitko ništa ne može, jer si potpuno nezaštićen. Svakakve gluposti se ovdje pišu, sudovi dosuđuju nebuloze, ovdje se prosipa demagogija o nekakvim potrebama i pravima djeteta, a sve je u rasulu. Sretan sam da uopće viđam svoga sina i ponekad me ćopi zebnja da bivša ne skuži da je ovdje opći kaos i anarhija i da mi apsolutno ne zabrani susrete sa svojim sinom, kao što je to uspješno činila dvije godine. Kada bi se to uistinu desilo, vjerojatno bi to bio definitivan gubitak djeteta, jer ne postoji način u ovoj anarhiji ništa uraditi, niti preko sudova, niti preko centra, niti preko bilo kojeg pravosudnog sustava, koji je zapravo žarište strašne korupcije i totalnog sumraka moralnih principa i etike.

 

Zato je moj princip, a i preporuka svim očevima da se, ako ti je bivša normalna osoba, dogovorite o modalitetima susreta i druženja mimo suda, ali ako to nije, onda je preporuka psihoze straha i tvoje nepredvidivosti koje bi se trebala bojati. Ove floskule i gluposti razno-raznih pahuljica, snjeguljica, ivica i marica, apstrahirati kao nevažno, dosadno i izvan realnosti, pozdrav

[newbie]

@fikus,

obzirom da je izraz "birokratska ambrozija" tvoj sinonim za osobe koje rade u czss-u i obzirom da si spomenutu korisnicu već prozvao kao takvu a ona se izjasnila da na takvom radnom mjestu ne radi, molim ubuduće se suzdržati ispada takve vrste.

 

Hvala.

[pahuljicazg]

Ove floskule i gluposti razno-raznih pahuljica, snjeguljica, ivica i marica, apstrahirati kao nevažno, dosadno i izvan realnosti, pozdrav

 

fikuse, nadam se da ste svjesni da su sve Vaše poruke pohranjene i u svakom trenutku dostupne korisnicima Legalisa, pa me nemojte tjerati da linkanjem na Vaše kapitalne savjetodavne bisere, opće životne stavove, nezrela cendranja po potrebi, te komentare ostalih korisnika, kao i opomene moderatora, pokažem ljudima koliko ste zapravo izvrsno pogodili svoj nadimak.

 

pozdrav i pusa