Javnobilježnička ovjera ugovora

[sonja_k]

dobar dan!

imam pitanje - dali je nužno da ugovor bude javnobilježnički ovjeren da bi imao pravnu snagu?

ili je zakonom propisano koje vrste ugovora moraju biti ovjerene, a koje ne - npr. znam da ugovor o radu ne mora biti ovjeren, a kupoprodajni mora - otkuda to proizlazi?

 

i inače mi je zanimljiva ova tema, ali u konkretnom slučaju me zanima dali moram ovjeriti ugovor o posudbi novca? ako da, tko ovjerava potpis?

 

hvala, pozdrav!

[dipl_iur]

Sukladno važećem načelu neformalnosti u obveznim odnosima, može se općenito reći kako ugovori ne moraju ispunjavati uvjete forme, ukoliko forma nije (za pojedini ugovor) propisana zakonom. To znači da većina ugovora ne bi morala biti ni u pisanom obliku a da bi se radilo o njihovoj valjanosti.

 

Kod kupoprodajnog ugovora za nekretninu, zakon traži pisani oblik, a propisi zemljišnoknjižnog prava još i ovjeru potpisa kod javnog bilježnika, kako bi se dotična nekretnina mogla uknjižiti u z.k..

 

Inače, u pravnom prometu se preferira pisani oblik za ugovore i onda kad nije propisan. To iz razloga što je u slučaju spora između stranaka ugovornica uvelike olakšano dokazivanje sadržaja takvog ugovora. Ovjera potpisa uglavnom nije potrebna (osim kad je propisi izričito zahtjevaju).

[Deea]

Ovjeru potpisa na ugovorima koji se tiču nekretnina i uknjižbe u zemljišnim knjigma potrebna je radi Zakona o zemljišnim knjigama. Posebni zakoni određuju da je neke ugovore potrebno da ih javni bilježnik ovjeri neke bilježnik mora solemnizirati a za neke je nužno da ih javni bilježnik sastavi. Ovjerom ugovor ne dobiva "pravnu snagu" već samo potvrdu da je upravo ta osoba potpisala isti. Kod ugovora o posudbi novca ovisi da li takav ugovor ima ovršnu klauzulu što znači da će ga bilježnik solemnizirati ili sastaviti, ili je nema. Ako je nema tada na inzistiranje stranka vrši se ovjera potpisa obično dužnika ali nema zapreka da potpis ovjeri i vjerovik.