Prekršen ugovor o doživotnom uzdržavanju i ostavinska raprava

[nikolo]

Poštovani,

molim Vas za pomoć koliko god je to moguće.

 

Naime, prije malo više od mjesec dana preminuo mi je otac koji je bio rastavljen od moje majke i nije živio s nama preko 10 godina.

Prije par godina sklopio je ugovor o doživotnom uzdržavanju po kojem njegovim uzdržavateljima pripada gotovo sva njegova imovina. Gotovo sva jer postoji i bankovni račun za koji sam ja JEDINI opunomoćenik. U ugovoru o uzdržavanu je izričito navedeno da: "novac sa tog računa ostaje njemu na slobodno korištenje" i malo dalje stoji da: se ugovor raskida u slučaju neizvršavanja ugovornih obveza!"

 

KLJUČNI DIO

Nakon njegove smrti sa računa je dan za danom skidano po 2000 kuna sa bankomata preko njegove kartica koju ja nemam, već pretpostavljam - njegovi uzdržavatelji. Skinuto je oko 16000 kuna i na računu više nema ništa.

 

Mogu li ikako vratit taj novac, te može li dokazivanje da su uzdržavatelji ukrali taj novac s računa poslužiti kao osnova za raskid ugovora o uzdržavanju?

 

Za tjedan dana zakazana je ostavisnka raprava na kojoj, pošto su ostavinu prijavljivali uzdržavatelji, se vjerojatno bankovni račun niti ne spominje kao ostavina.

 

Molim Vas za bilo kakav savjet, što mi je činiti, kome se obratiti, jer sam sam u ovome a nebih htio ostati bez svega - ipak sam u zakonski prvi nasljednik.

 

Hvala

[bovu]

ako očeva imovina potječe iz braka sa vašom majkom to je bračna stečevina (ako ista nije prije podjeljena).

neka majka osporava ugovor zbog povrede bračne stečevine.

ako je imovina bračna stečevina ona je izvanknjižni vlasnik 1/2 svih nekretnina sa kojima niko osim nje ne može raspolagati.

nestanak novca s bankomata teško dokazati a i po ugovoru o doživotnom uzdržavanju pripada njima.

ostavite novac (osim ako i on nije bračna stečevina)a pokušajte osporavati ugovor zbog povrede bračne stečevine.

novac neka se ubroj plaću davatelja uzdržavanja.

na ostavinskoj vi navedite račun i njegovo pražnjenje.

pošto račun nije bio predmet ugovora on ide u ostavinsku nasljednicima.

protiv davatelja uzdržavanja podnesite prijavu Općinskom državnom odvjetništvu.

[nikolo]

Nažalost samo mali dio te imovine je bračna stečevina, ali pretpostavljam da je i malo dovoljno za osporavanje ugovora.

 

Ali mene posebno zanima stvar sa nestankom novca, ipak je on meni kao jedinom punomoćeniku bio jedino legitimno nasljedstvo i sad sam ostao bez toga. Samo da ponovim u ugovoru stoji da novac ostaje ocu na raspolaganje, prema tome ne pripada uzdržavateljima.

Zanima me dakle može li se na ostavinskoj raspravi na temelju utvrđenog otuđenog novca blokirati rasprava, tj. mogu li svojim nepristankom kočiti proces sve dok mi se ne vrati novac (ili dok ne ostvarimo neku nagodbu)?

 

I dali da pokrećem prijavu Općinskom državnom odvjetništvu neovisno o ostavinskoj rapravi ili da ga pokušam vratit preko ostavinske rasprave? Koliko ja razumijem to su dva odvojena procesa.

 

I na kraju, pošto sam odnedavno bez studentskih prava i prijavljen na Zavodu za zapošljavanje imam pravo na "imenovanje punomoćenika za zastupanje bez prava na nagradu". Pošto sam u nezavidnoj financijskoj situaciji to mi se čini kao dobar izbor, ali molim Vas cijenjene forumaše da me savjetujete po tom pitanju, kakva je praksa i kakva su iskustva kada se vas zastupa odvjetnik bez prava na naknadu?

[Persevera]

quote/Nažalost samo mali dio te imovine je bračna stečevina, ali pretpostavljam da je i malo dovoljno za osporavanje ugovora./

Nije vazno koliko je novaca majka ulozila vec da je to steceno dok su formalno bili u braku.

(rekli ste da otac s vama nije zivio zadnjih 10 godina).

[bovu]

tim prije zbog navedenih razloga podnesi prijavu u ODO.

ako ODO utvrdi osnovanost pokretanja postupka i pokrenu postupak te ako davatelji uzdržavanja budu krivi tada tužbom traži povrat otuđenog novca uvečano za zakonske kamate.

ako ODO ocijeni da nema elemenata za pokretanje postupka tada ti ne vrijedi ni tužbom tražiti povrat novca (skupo i upitan ishod)

zastupanje odvjetnika ovisi o uplačenoj svotici za zastupanje

što je veča zastupanje bolje.

[Persevera]

quote/I dali da pokrećem prijavu Općinskom državnom odvjetništvu neovisno o ostavinskoj raspravi ili da ga pokušam vratit preko ostavinske rasprave? Koliko ja razumijem to su dva odvojena procesa./

Da, dva su odvojena postupka.

 

Vi osobno na ostavinskoj recite sto se dogodilo s novcem, dokazite da je novac podignut (izvodom iz banke), donesite potvrdu da nemate karticu (zakljucak je da su uzdrzavatelji uzeli karticu)...

Sami srocite prijavu Drzavnom odvjetnistvu, bez odvjetnika, informirajte se...

 

Vama ne treba odvjetnik za ove radnje, majci treba (dobili ste upute po kojoj osnovi treba traziti svoj dio).

[nikolo]

Puno hvala veterani!

Tako nešto sam i pretpostavljao da treba napraviti samo su mi trebale konkretne smjernice koje ste mi vi dali. Određene dokumente (dokaze) sam već prikupio i sad ih mislim predat ODU.

Ako mi još nešto zatreba se javim. Još jednom puno hvala na pomoći, stvarno ste korisni.

[Persevera]

Sto se tice zastupanja po odvjetniku, bitno je da se upoznate sto je vise moguce s radnjama koje je potrebno poduzimati, kako biste razumjeli sto odvjetnik radi i da mozete odlucivati kojim putem ici.

 

Ovo bez obzira da li je odvjetnik placen ili odredjen na osnovi socijalnog statusa (i ovaj je placen, samo ne iz vaseg dzepa direktno...). Ako ga vi ne placate, to ne znaci da cete sjediti prekrizenih ruku dok on nesto upropastava tako da to vise nitko ne moze popraviti (npr. ne dodje na rociste a nije nikoga obavijestio, sudac zakljuci spor i donese presudu a on vas o tome ne obavijesti jer je nemaran; vi nista o tome ne znate jer sud ne obavjestava vas vec samo njega).

 

Kao da idete kod zubara i on "samo" od vas trazi da placate i drzite otvorena usta a sto ce on raditi to se vas ne tice.

 

 

I pravnicima se dogodi da previde "detalj" kao sto je npr. vrijednost predmeta spora, VPS, (po njoj se odredjuju honorari odvjetnika i sudska instanca do koje se moze ici...) sto dovede do toga da u jednom trenutku nemaju vise mogucnosti poduzimati neke pravne radnje (pravo na reviziju, itd... nemogucnost izlaska pred Vrhovni..., pa u konacnici nemogucnost odlaska u Strasbourg...)

 

Dakle, ima odvjetnika koji vole da im stranke znaju sto manje (pa ih jako iritira postavljanje pitanja, kazu da oni nisu tu da daju poduku iz prava) a ima i onih koji vole kad zelite biti upuceni, kad znate cijeniti ono sto rade jer razumijete koji je je problem i izazov...