molim pomoć

[opstanak]

bila sam 10 godina u braku koji je bio sve samo ne brak.

zlostavljana sam psihički kao i fizički.posto je moj partner bio puno stariji od mene naučio me da ga slušam i da radim ono sto je za njega najbolje..neću vas upoznavati sa detaljima jer se bojim da me ne prepozna u ovom postu koji je vapaj za pomoć....dovoljno je reci da sam primala i fizičke i psihičke batine i da sam bila kažnjena svaki put kad sam se "nedolično" ponašala.uz pomoć prijatelja uspjela sam se odhrvati ovom podčinjenom odnosu ali jos uvijek nosim rane iz nedavno raskinulog zajedničkog zivljenja,bez obzira koliko se trudim nači osobu u sebi neovisnu o njegovim naredbama i stajalištima...problem je u tome sto imamo dosta zajedničke imovine.a njemu je najbitnjije izvuči iz svega sto vise materijalnog dobrobiti za sebe..imamo dvoje djece,jedno je staro 2 godine,drugo 7 godina...nekretnine koje smo stekli omogucili su moj matrijalmo situirani roditelji koji su mi poklonili nekretnine a onda je moj "zakoniti" s njima dalje raspolagao...ja sam naravno naučena šutjeti i činiti sto muz hoće pa sam na to pristala.u toj raspodjeli ja sam bila odlucna zbog svoje djece i trazila samo ono sto je moje...sad on trazi od mene da potpisem sporazum kod javnog biljeznika s kojim se slazem da njega trebam pitati kad cu se i dali cu se sa svojom djecom preseljavati kod roditelja ili u neki drugi grad.tim mi uvjetuje da ce se odreci nekih nekretnina koje su ionako moje jer su mi ih dali moji roditelji..sto se tiče djece stanje je ovakvo:on zahtjeva da ja budem prisutna prilikom njegovog druzenja s djecom jer se njemu neda skrbiti oko njih,navikao je da to ja radim...al svejdedno zeli provoditi vrijeme s djecom u mom stanu i u mom prisutstvu...ja na to naravno ne pristajem...planiram se preseliti u grad gdje zive moji roditelji jer su djeca jos mala i potrebna mi je pomoć.on ne nudi nikakvu konkretnu pomoić al ne slaze se s tim da se preselim kod roditelja.moje pitanje:ne zivimo zajedno oko 3 mj,nismo jos sluzbeno rastavljeni,on ne plaća alimentaciju,ne pomaze fizicki oko djece...sve je na meni...ima li on pravo traziti djecu natrag ako se preseli mu drugi gradi?napominjem nismo rastavlejni još,zlostavljao me godinama sto sam i prijavila policiji...

oprostite mi ako je ovaj post zbrčkan..takav je i moj zivot...trudim se izboriti za sebe i svoju djecu...hvala na svakom savjetu!

[snowdrop]

Imate dvoje malodobne zajednicke djece, dakle, morat cete proci postupak posredovanja pred czss,cak i u slucaju sporazumnog zahtjeva za razvod braka. Moje je misljenje da se vac sada javite nadleznom czss i ispricate im svoje probleme i pitate za eventualni savijet,to Vam samo moze koristiti u daljnjem postupku.

Sto se tice alimentacije, djeca ce vjerujem biti dana Vama na cuvanje i odgoj a bivsi suprug ce placati alimentaciju i imati pravo na susrete i druzenja s njima (nacin,cak i mjesto i vrijeme moze odrediti sud...na temelju izvjesca o posredovanju koji ce dobiti od czss-a). Nikako nemojte potpisivati nista sto Vam nudi. Tako mozete samo nastetiti sebi i djeci i nasjesti na manipulaciju. E sad, sto se tice imovine, darovanje ne spada u bracnu stecevinu.To nije bracna stecevina ako je i darovano za vrijeme trajanja braka. Zatim, on nema pravo "traziti djecu natrag" ako se Vi preselite u drugi grad. On bi to eventualno mogao uciniti ako je to u isteresu djece, ali u ovom slucaju interes djece je maknuti se od takvog roditelja. Uz to, kazete da ste zlostavljanje prijavili policiji. Nadam se da cete sto brze izaci iz ove situacije,uz sve te argumente i naravno odvjetnika, kao bi izbjegli daljnje manipulacije i nesigurnost.

[darla_]

zar stvarno zrtve fizickog zlostavljanja ( od strane svojih supruznika) moraju proci posredovanje u centru?

ocigledno je da su odnosi trajno naruseni, postoji prijava policiji.

[newbie]

Ni jedno nije lišeno poslovne sposobnosti, boravište nije nepoznato dulje od 6 mjeseci, niti je tko u inozemstvu da bi posredovanje bilo preskočivo. Posredovatelj će napisati stručno mišljenje o teško i trajno poremećenim bračnim odnosima... Uostalom, nije neophodno da se većim dijelom postupka lamentira nad pitanjem jesu li baš tako teško i je li to baš trajno ili možda i nije.