Jad i bijeda

[severus]

Osobno mi je poznat sličan slučaj, molim sve koji bi mogli odgovoriti na temu da slobodno pišu;

 

Osoba je mlada, visokoobrazovana, nalazi se u bizarnoj obiteljskoj situaciji;

 

Osoba živi u malom slavonskom gradiću u svojoj nuklearnoj obitelji koju sačinjavaju oba roditelja i treći član, također potomak. Žive u izrazito lošim materijalnim i socijalnim uvjetima, uvelike zbog psihološkog i fizičkog stanja ostalih članova. Žive u jako lošoj,trošnoj staroj kući te tijekom zimskih perioda imaju dodatnih problema sa zdravljem ( kuća ih ubija, doslovce ). Jedan roditelj je osoba s mentalnim invaliditetom, s određenom teškom dijagnozom, inače također visokoobrazovana osoba koja 20 godina ne radi u struci kako zbog svog stanja, tako i zbog ratnih događanja koja su joj, među ostalim, pogoršala kliničku sliku, uglavnom je nesvjesna i ne obrađuje stvari koje se događaju oko nje, osoba nema ni lipa osobnog prihoda otkako ne radi. Drugi član je osoba koja također ima problema sa zdravljem, zbog dugogodišnjeg pušenja odstranjen je dio pluća, osoba je ipak nastavila pušiti, sada ima recidiv s kojim se nekako nosi, 7 godina je u invalidskoj mirovini i to je jedini prihod obitelji. Treća osoba je s intelektualnim invaliditetom ( ograničena sposobnost kongitivnog kapaciteta ), od malena problematičnog ponašanja, na ovo su se nasložile daljnje psihoze te je klinička slika sada i teža. Ova osoba je u prošlosti bila žrtva nasilja ( nikada nije procesuirano ), već 10 godina ova osoba je nasilnik, žrtve su ostali članovi obitelji, radi se o vrlo agresivnom fizičkom nasilju koje je izrazitog intenziteta i kontinuirano traje te se može očekivati nastavak, uglavnom je usmjereno na ženske članove obitelji, prekida se jedino u slučaju pojavljivanja muške osobe ( prijatelja, stranca ) koji pristanu posredovati, iako nerado, radi sprečavanja većeg zla. Drugi muški član obitelji je također bio sklon fizičkom nasilju nad ženskim članovima obitelji, ali je zbog pogoršanja fizičkog zdravlja unatrag godinu dana osoba preslaba za ispoljavanje ovog tipa nasilja te se zadržava na verbalnom i psihičkom nasilju. Prvom nasilniku je zbog psihičkog stanja oduzeta poslovna sposobnost, za skrbnika je postavljen drugi član obitelji i otac, iako fizički lošeg stanja, alkoholičar i nasilnik te potpuno nezainteresiran za obavljanje ove dužnosti što se vidi u daljnjem zanemarivanju stanja i nebrizi i o osnovnom, npr. redovitom davanju lijekova štićeniku. Dakle, svi osim jedne osobe imaju invaliditet i teže dijagnoze, na što se veže nesposobnost za rad, na što se veže izrazito siromaštvo, uz to fizičko nasilje potpomognuto alkoholom, oba nasilnika kontinuirano piju iako su na propisanoj stalnoj terapiji, radije prestanu piti terapiju nego da prestanu piti. Sve državne službe su upoznate sa situacijom, ne poduzima se mnogo, zapravo vrlo malo. Susjedi stalno sugeriraju osobi A da trećeg člana obitelji, fizičkog nasilnika, smjesti u neki dom ili drugo okruženje gdje neće moći vršiti nasilje nad drugima, osoba je pričala s ovlaštenima u Centru za socijalnu skrb, oni su pokazali isprintane molbe za smještaj u domove i odbijenice, bez povratnica, razlozi nemaju smisla. U međuvremenu su nasilnika uključili u rad jedne udruge vezane svojim radom uz osobe s intelektualnim invaliditetom što nije mnogo pomoglo stanju u obitelji, također mu je promijenjena dijagnoza, iako se ništa naročito nije promijenilo u njegovom ponašanju, propisana mu je druga terapija iako ni od prve nije bilo koristi u prvom redu zato što osoba isto neredovito pije odnosno ne pije terapiju jer pije alkohol, od skrbnika nikakve koristi. Osoba ne želi biti službeni skrbnik nekom tko je psihotičan i agresivan prema njoj ( dosada se doduše uglavnom ona brinula o obiteljskim stvarima ) i smatra da će u slučaju promjene skrbnika biti imenovana neka osoba iz Centra tek toliko radi naknade i ništa više neće biti od toga. Dakle, imamo dva nasilnika u obitelji vrlo lošeg materijalnog i socijalnog stanja, oba su alkoholičari iako je jedan imenovan skrbnikom drugom, a u stvarnosti nema nikakvog utjecaja, niti ga želi spriječiti u kojoj od neželjenih aktivnosti ( alkoholiziranje, prebijanje ženskih članova obitelji ) jer je i sam sudjelovao u sličnom. Sve s blagoslovom d. službi. Zadnje što je osoba A učinila jest da je pobacala sve pivske boce na što je došlo do verbalnog nasilja / divljanja od strane nasilnika( bilo bi i fizičko da osoba nije pobjegla kod rodbine, osoba to često čini u posljednje vrijeme otkako je shvatila da od policije, suda, Centra za socijalnu skrb, udruga i sl. nema koristi. Nasilnik do daljnjeg ne pije lijekove, dovukao je nove pivske boce. Osobu je strah za vlastiti život i život majke, želi riješiti slučaj, a ne pobjeći.

Sva klasična rješenja su uglavnom isprobana.

 

Ima li tko konstruktivno mišljenje, može li se ikako utjecati na rad državnih službi jer se nasilnik MORA odstraniti iz sredine, a ovi u czss pokušavaju sve jadne načine da to izbjegnu, iako su druge metode jednostavno bezuspješne? Kako ga smjestiti u dom, uz sve navedeno?

[severus]

Dižem temu jer smatram da je dovoljno aktualna da bi se o tome moglo raspravljati.

 

Na koji način, u goreopisanom slučaju npr., odstraniti nasilnika?

[Draganec]

severus je napisao:

Dižem temu jer smatram da je dovoljno aktualna da bi se o tome moglo raspravljati.

 

Na koji način, u goreopisanom slučaju npr., odstraniti nasilnika?

 

Da, jako dirljivo i zanimljivo za raspravu.

 

Moje mišljenje:

 

1. Visoko obrazovana osoba.

 

Ima pravo na invalidsku mirovinu zbog prof.ili opće nesposobnosti za rad (ako je završila fakultet odnosno višu ili visoku str.spremu)Dovoljna je i 1 god.staža i starosti čini mi se 30 god.

Javiti se najbližem HZMO-u te preko svog liječnika opće prakse uputiti istog na komisiju.

Pročitajte Zakon o invalidskoj mirovini (tko i kako ima pravo na istu)

 

2.Što se tiče duševnih bolesnika.

 

Pročitajte Zakon o postupanju i zadržavanju kao i liječenju duševnih bolesnika.(postoje ustanove za iste ako nema skrbnika)

 

3.Odstranjivanje nasilnika ili alkoholičara iz kuće.

 

Prilikom nasilja u obitelji pozovu se OSO (policija).Isti (ako postoji mogučnost i daljnjeg nasilja) odvode i zadržavaju osobu do otrežnjenja,proslijede osobu i prijavu Sudu za prekršaje koji odlučuje o kazni.Može biti novčana kazna,zatvor do 60 dana čini mi se,a može biti i prisilno liječenje od ovisnosti koje može trajati ne duže od 3 god. itd.....Zakon o nasilju u obitelji pročitajte.

 

4.Vi koji ste potaknuli raspravu mišljenja sam da ste u sve ovo dobro upoznati i obzirom da znate o kome se radi i gdije,trebali ste kao građanin odraditi svoj dio pismenim putem na adrese nadležnih tijela i ako treba u "glavu" na vrh u ZG nadležnim tijelima iz razloga što se ovlaštene strukture u Lokalnoj upravi i Samoupravi ne drže slova Zakona koliko sam shvatio Vašim pismenom.

 

5.Odgovorno izjavljujem da je Zakon za sve jednak i smatram da nadležna tijela Policija i Socijalna skrb (ako su postupali i obavješteni) nisu postupili mimo Zakona i ovlasti.

[severus]

Pozdrav,

 

eto, drago mi je da se ipak netko javio, unatoč na početku pomalo zajedljivom tonu.

 

Sve što ste gore napisali stoji i pokušano je odnosno, radi se na određenim slučajevima koje ste izdvojili u svom komentaru, problem je što su praksa i teorija različite stvari.

"1. Visoko obrazovana osoba.

 

Ima pravo na invalidsku mirovinu zbog prof.ili opće nesposobnosti za rad (ako je završila fakultet odnosno višu ili visoku str.spremu)Dovoljna je i 1 god.staža i starosti čini mi se 30 god.

Javiti se najbližem HZMO-u te preko svog liječnika opće prakse uputiti istog na komisiju.

Pročitajte Zakon o invalidskoj mirovini (tko i kako ima pravo na istu)"

 

1. Visokoobrazovana osoba svakako ima pravo na mirovinu i to nakon 1 godine provedene u osiguranju, slažem se s Vama, s ovim se složio i njezin liječnik. Problem je nastao kad je liječnik, nakon što je dao uputnicu za specijalistu, a po primitku nalaza i mišljenja, nonšalantno isti vratio s obra "ne zna hoće li to biti plaćeno" ( valjda misli na obradu pacijentice, jer što bi drugo trebalo biti plaćeno????). Također, postoji nalaz i mišljenje o općoj nesposobnosti za rad otprije 18 godina, kad je osoba bila prvi put vještačena za potrebe tadašnjeg socijalnog, netom po izlasku iz sustava osiguranja zbog ratnih okolnosti. otada, osoba niti radi, niti prima mirovinu, ne vodi se ni u jednom sustavu u smislu radnog odnosa i prava vezanih uz isti, uključujući i hzz. Tada je utvrđena opća nesposobnost za rad i stanje se nije promijenilo.

 

2: Svaki put kod izbijanja nasilja u većem omjeru, dakle kad je došlo do fizičke reakcije, bila je pozvana policija na intervenciju, pojedinci bi bili odvedeni u postaju na triježnjenje/ psihijatriju na infuziju, to bi trajalo 1 dan, nakon toga bi bili vraćeni natrag u kućno okruženje. Također su bile podnešene prekršajne prijave i donešeni su prekršajni nalozi i presude, ali što to njima znači? Novca nemaju ( jer su sve kazne izrečene u prvom redu na novčanu svotu ), a s obzirom da postoje dodatni elementi na strani nasilnika ( psihička i fizička bolest), nije im izrečena drugačija kazna. zakon koji citirate ne postoji, postoji zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama po kojem bi trebali biti smješteni u odgovarajuće institucije do čega nije dolazilo. Postojala je i mogućnost da se zadrže na odjelu do 15 dana, a u drugoj ustanovi do 3 mjeseca, ali je ovo posljednje bilo odbijano od strane psihijatrice koja je izvršila pregled po dolasku, s obrazloženjem da nema potrebe za istim (???) Neslužbeno, ispričavaju se nedostatkom prostora (???)

 

Moram napomenuti da je ovo zaista mali grad s izrazito provincijskim mentalitetom.

 

U ovom primjeru, osoba A se ne doživljava kao bolesna osoba ( a još manje kao osoba s mentalniminvaliditetom, naročito kod laika ), kojoj bi trebalo pomoći, već kao netko "proklet", s kim se ne razgovara na ulici već se zaobilazi i usput pokrivaju oči.

Na teško zdravstveno stanje se nadovezuju predrasude zajednice kao u najboljoj srednjovjekovnoj maniri, na ovo se nadovezuje izbjegavanje i nepružanje adekvatne pomoći ( uz potencijalnu korupciju), no ovo se nadovezuje teška materijalna situacija. začarani krug.

 

Trebam primijetiti da se zastoj u rješavanju generira uglavnom u zdravstvenoj sferi, u prvom primjeru kod liječnika o.p., u drugom kod specijalista.

Opet, uzmite u obzir malu sredinu i način na koji bi se reagiralo da se "urgira" kod viših instanci, odnosno strah da ovo neće dovesti do komplikacija drugačije vrste, po principu " ne talasaj, već uzmi što daju, bez obzira na zajamčena prava".

[Draganec]

Poštovani SEVERUS!

 

Ako ste voljni i imate vremena,a vidim da ste prilično potkovani mjerama i radnjama koje bi trebale biti poduzete po Zakonu i upoznati ste kompletno o problemima navedene obitelji,odnosno pojedinaca u kojoj sredini žive,ipak smatram da treba zakucati na prava vrata uz svu potrebitu dokumentaciju,argumentirano i ako treba prozvati javno u medije osobu koja ne postupi sukladno Vašim traženjima.

Samo se dobro "potkujte"Zakonima i radnjama tko je što trebao poduzeti,a nije,ili je ona izreka "brigo moja pređi na drugoga".

Samo kad jedan dobije po prstima bit će odmah reda i discipline kao i provođenja Zakona na vrijeme.

 

To je to poštovani Severus i sretno!

[severus]

draganec, zahvaljujem na sudjelovanju u diskusiji te predloženim sugestijama. Nadam se da, ukoliko budu potrebna daljnja razmatranja, budete i dalje sudjelovati na threadu.

 

Lp

[severus]

Evo dogodile su se neke promjene pa molim sve koji su upućeni u postupanje prema zzods i postupanje prema zzno da se jave.

Osoba je prošli tjedan imala psihotični ispad te je smještena u psihijatrijsku ustanovu. Odvedena je postupanjem po čl. 24. zzods, s tim da je sama pristala otići u ustanovu odnosno pristanak je dao i zz ( prema riječima: "vodite ga onamo" te prešutno odlaskom u posjetu radi donošenja potrepština"). Psihijatrica je upisala pristanak iako u ovom slučaju isti i nije bio potreban, jer je situacija koja je prethodila odgovarala slučaju glave V zakona.

Tko bi trebao poduzeti daljnje korake od službenih tijela, županijski sud po sucu pojedincu radi nastavka smještaja u psih. dok se ne riješi situacija s drugim zbrinjavanjem nasilne i bolesne osobe?

Konkretna info je dobivena od strane psih. koji inače liječi bolesnika ( susjed ), prema kojem zahtjev za prisilnim zadržavanjem piše policija, dok su oni rekli da bi to trebala podnijeti žrtva ( iako bi sama činjenica poziva trebala biti dovoljna ). Osoba trenutno boravi u psih.ustanovi gdje je filaju malo jačim lijekovima kako njih ondje ne bi uznemiravala i da ne bi bilo potrebe da i oni provode postupke po zzods.

Činjenica je da osoba izvan psih. ustanove boravi u izuzetno lošim uvjetima kako je ranije opisano. Također, ovakvo stanje traje već 10 godina (!!!!). Postoji hrpetina zapisnika o prisutnosti alkohola u krvi bolesnika, te drugih dokumenata o ponašanju ove osobe, može se pratiti do 2002.g. Smatram da bi je trebalo zadržati u psih. ustanovi dok se ne premjesti u drugu ustanovu trajnijeg smještaja, kako to postići?

[severus]

S obzirom da je majka također osoba s duševnim smetnjama, nju bi trebalo posebno zaštititi u ovim uvjetima, prema čl. 5.st.2. zzods, zar ne? Otac je također teško bolestan.

Također, produženje smještaja može trajati i produžava se po potrebi sve dok Centar za socijalnu skrb ne postupi prema čl. 42. zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, budući da su svi ondje navedeni uvjeti u potpunosti zadovoljeni.

[severus]

zar se nitko neće uključiti u daljnju raspravu o ovoj temi? Smatram da je ovaj zakon još poprilično neistraženo područje, barem u ovakvom slučaju.

 

Evo, ovo su moja razmišljanja;

 

Smatram da psih. ne bi mogao u ovakvom slučaju donijeti odluku o otpustu, budući da bi se o ovom trebalo odlučivati rješenjem nadležnog suda - županijski sud po sucu pojedincu.

Sve osobe u zdravstvenim ustanovama su ionako pod jačim medikamentima te su po prirodi ove stvari mirne.

 

također, budući da se protiv osobe vodio prekršajni postupak, trebalo bi primijeniti odredbe glave VII.

Razgovaralo se i s osobnim liječnikom ove osobe, dr.med.spec.psih., i on smatra da bi smještaj određen prema ranijem rješenju trebao trajati do pronalaska adekvatnog smeštaja prema čl. 45.,barem u ovakvim okolnostima slučaja kakve su sad.

U biti, postoji li koncenzus između medicinske struke i pravnika po ovom pitanju, posebno u dijelu drugog odlomka?

[severus]

Poštovani,

 

evo nastavka priče, ako tko smatra da ima dobar prijedlog, neka slobodno piše, ako ne, svejedno je korisno da se ova priča objavi, barem zbog uvida javnosti i događanja;

 

štićenik je imao još jedan napad u 7.mj. ove g. pri čemu je odveden u psih. ustanovu tem. čl. 24. zzods. Ondje je boravio 2 mjeseca i otpušten je nedavno s još jednom dodanom dijagnozom psych., tako da ih sad ima 4 vezane uz duševno zdravlje, 2 uz stanje / inv. i 2 ( psych., sch. ) uz d. bolest. Trenutno je smješten u sklopu org. stanovanja koje vodi jedna udruga za osobe s posebnim potrebama, živi i boravi s još nekoliko štićenika i domaćicom. Sve ovo unatoč činjenici ovakvih dijagnoza te činjenici da je prethodno proveo 2 mjeseca u zatvorenom režimu ustanove ( psih.odjel, jednom im je i pobjegao i došao kući iz inst. ). Štićenik sam luta gradom bez pratnje, dolazi kući sam bez prethodne najave unatoč svemu što se ranije događalo ( nasilje u obitelji uvelike potpaljeno njegovom bolešću prema svim drugim članovima obitelji o čemu postoje pisani dok.), odlazi u posjete osobama s kojima je ranije znao piti ( postoji sklonost alkoholu koja je evidentirana u zapisnicima, uključujući i medicinska mišljenja). Također treba napomenuti da je odmah postojala zadrška prema ovakvom tipu smještaja i od strane pojedinih dr.med. budući da je ovaj tip smještaja preotvoren za njegovo stanje koje nije ograničeno samo na nedovoljnu duševnu razvijenost već postoje i dg. duševne bolesti te elementi traume. Sa svim su upoznate socijalne radnice, posi, liječnici i druga tijela. Tako npr. štićenik dolazi doma, sjedne pored oca koji ima ca pulm i teško je pokretan, te zapali cigaretu i puši jer nije u stanju shvatiti kako ovo utječe na zdravlje bolesnika pored, te postoji i strah kod drugih čl. obitelji da se opet ne ponovi kakvo nasilje. Pitanje je, zašto je štićenik u ovakvom stanju bio otpušten u tako slobodan režim koji nije prilagođen njegovoj situaciji, zašto i dalje hoda gradom slobodno kao da se ništa nije dogodilo, bez ikakve pratnje? zašto činjenica da netko počini nasilje u obitelji, u stanju bolesti, ne znači ništa jer se bolest uzima kao isprika, te se smješta u potpuno slobodan otvoren režim bez potrebnog nadzora?