Vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela

[chuppa]

Trenutno me očekuje glavna rasprava u parničnom postupku u kojem moja sestrična traži povrat dara radi namirenja nužnog dijela. Radi se o stanu kojeg je za života meni darovala baka koja je bila samo nositelj stanarskog prava. Pišem to jer sam u ostavinskom postupku dokazao da je stan u 100% iznosu platila moja majka. Razlog darovanja je i bio taj da moja majka otkupi stan a baka će ga zauzvrat prepisati na mene, pošto ona nije imala sredstva kojim bi ga otkupila.

Sutkinja na ostavini, je sestričnu poslala u parnični postupak, predloživši joj da pokuša osporavati kupoprodajni ili darovni ugovor.

Naslov tužbe je ispao sasvim nešto treće: Vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela, što ni jednom nije bilo tema na ostavini. Problem je što je po tom osnovu po čl. 84 Zakona o nasljeđivanju nastupila zastara, a tužiteljica je zahtjev predala s 231 dan zakašnjenja.

Objašnjenje sutkinje u pripremnom ročištu je bilo, da takav zahtjev tužiteljica nije ni trebala dati u službenom obliku, pa mi je malo nejasno zbog čega se onda zove "Zahtjev" i zašto je "tužba" za koju smatram da je u zastari, jedino mjesto gdje je tužiteljica to artikulirano tražila.

Moja primjedba je unesena u zapisnik, ali u pozivu na ročiše, tužba ima isti razlog.

Tužiteljica je u tužbi našvrljala stranicu teksta o svojim moralnim vrednotama i o tome kako ima pravo na nužni dio, međutim nije predočila ni jedan dokaz koji bi imao veze sa predmetnim stanom. Kako smo ušli u 6 godinu suđenja i parničenja sve sam više uvjeren da postupkom više upravlja njezin odvjetnik, nego sud koji odugovlači riješenje.

[KronicnaStranka]

Vaš opis je višestruko nejasan.

 

Tko je ostavitelj iza kojega se vodi ostavinski postupak - baka ili majka?

 

Tko je bio zapisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik stana u trenutku smrti ostavitelja?

 

Kako ste u ostavinskom postupku mogli dokazati da je stan platila vaša majka kad se u ostavinskom postupku ne izvode dokazi, nego se u slučaju nesuglasnosti nasljednika ili nepostojanja odgovarajuće dokumentacije stranke upućuju u odgovarajuće postupke?

 

Kako vam je baka mogla darovati nešto za što sami tvrdite da je pripadalo majci? Ako je majka bila stvarni vlasnik stana, onda darovni ugovor očito nije valjan jer vam je stan darovala osoba koja nije bila vlasnik.

 

Da li je ostavinski postupak završen ili je samo prekinut?

 

Ako vaša sestra nije u ostavinskom postupku tražila nužni dio, zbog čega je upućena u parnicu? Što je u ostavinskom postupku osporavala odnosno tražila? Napisali ste o čemu se u ostavinskom postupku nije razgovaralo, a niste o čemu se jest razgovaralo.

 

Ako vašom sestrom "upravlja odvjetnik", kako ju to odvjetnik zastupa ako je ona sama "švrljala" tužbu?

[Matrix]

K.S.vasa pitanja su itekako na mjestu,samo malu sitnicu da sugerisem koja nece bitno mijenjati stvar,u pitanju je sestricna a ne sestra,nista posebno,usput onako za informaciju.

[chuppa]

Ostavitelj iza kojeg se vodi postupak je moja baka. U zemljišnim knjigama se kao vlasnik stana vodim ja od 1992 godine. Baka je umrla 2008. godine i živjela je u tom stanu samnom do smrti.

Dakle, baka je bila nositelj stanarskog prava i svojoj kćerki, a mojoj majci je ponudila da ona otkupi stan.

Kao prodavatelj i kupac se navode HEP i baka, međutim uplata o kupoprodaji je napravljena preko deviznog računa moje majke. Istovremeno je pravna služba HEP-a sačinila i darovni ugovor kojim baka stan prenosi na mene uz doživotno korištenja istog.

Znam da je baka napravila grešku što stan prvo nije prepisala na kćer, što je sada zakompliciralo cijelu stvar, s obzirom da je moja majka umrla 16 godina prije bake i samo dvije godine nakon kupnje stana.

Ja smatram da po članku 5 Zakona o nasljeđivanju predmetni stan ne može biti predmet ostavine, jer nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili se stekne na posebnom pravnom temelju.

Sestrična je od prvog ročišta na ostavini bila upoznata s dokumentacijom koju sam priložio, u kojoj se vidi da je stan u 100% iznosu platila moja majka, no u tužbi je te sve dokaze izostavila i navela da je spor nastao oko toga što je darovnim ugovorom baka stan darovala meni, a ona po tom osnovu traži 1/4.

Na ostavini ja nisam osporavao pravo na njezin nužni dio, osim da stan ne može biti predmet ostavine. S obzirom da sestrična na ostavini nije ponudila nikakvu odgovarajuću dokumentaciju i sama sutkinja joj je objasnila da će izgubiti ako je pošalje u parnicu.

Ja sad neznam hoće li se u parnici dokazivati udio moje majke u kupljenom stanu ili bi trebao ponovo pokrenuti ostavinski postupak u kojem bi se o stanu raspravljalo kao o naknadno pronađenoj imovini moje majke.

[Matrix]

Ostavinski sud nece iznositi takve zakljucke i strankama govoriti njihove mogucnosti oko uspjeha ili neuspjeha u buducoj parnici.

Naprotiv,koliko se iz svega moze zakljuciti,sestricna i netrazi da predmetni stan bude ostavinska masa iza umrle bake,vec namirenje svog dijela iz imovine koja je darovana,pa se opravdano postavlja pitanje,zbog cega nebi uspjela u parnici,gdje moze bez ikakvih poteskoca dokazati postavljeni tuzbeni zahtjev.

[KronicnaStranka]

Prvo neke napomene u odnosu na formalna pitanja.

 

Ako je u ostavinskom postupku vaša sestrična zatražila nužni dio, onda to implicira svu imovinu koja se po zakonu uračunava u ostavinu pri određivanju nužnog dijela, dakle i darove. Prema tome, nije zakasnila sa svojim zahtjevom.

 

U parnicu je upućena zato što ste niste mogli složiti oko sastava ostavine, što je preduvjet za izračunavanje vrijednosti nužnog dijela. Budući da joj niste sporili pravo na nužni dio, nego sastav ostavine, logično je da je tužila za ono što je sporno, a to je stan. Ujedno, ako se - nakon uračunavanja stana u ostavinu - ispostavi da druga imovina nije dovoljna da bi njoj pripao nužni dio, ima pravo tražiti povrat dara u onoj mjeri u kojoj je potrebno da bi se postigla vrijednost nužnog dijela.

 

Što se tiče predmeta spora, vidim dvije mogućnosti: ili je baka bila vlasnik stana, pa je darovanje bilo valjano i u tom slučaju sestrična ima pravo tražiti uračunavanje toga stana u ostavinu, ili darovanje nije bilo valjano jer baka nije bila vlasnik darovanoga pa vi niste vlasnik stana. (To što ga onda slučajno nasljeđujete iza majke je druga stvar.)

 

Nalazite se u malo neobičnoj poziciji jer biste trebali dokazivati da niste vlasnik nakon što se već 20 godina smatrate zemljišnoknjižnim vlasnikom, a da biste mogli postati vlasnik po drugom pravnom temelju.

 

Kakav bi mogao biti ishod te priče ne znam, ali mi se čini najvjerojatnijim da bi se činjenica da je majka uplatila cijeli iznos za stan koji je upisan kao bakino vlasništvo, i to sa znanjem majke, trebala interpretirati kao darovanje majke baki. Takav način darovanja srodnicima nije neuobičajen. U tom slučaju je baka postala i stvarni vlasnik, naročito ako je bila upisana u zemljišne knjige, njezino darovanje vama je valjano, a to ujedno znači da se stan uračunava u ostavinu pri određivanju nužnog dijela.

 

No, to je samo moje osobno razmišljanje, ne mogu se pozvati na neke konkretne odredbe zakona ili primjer iz sudske prakse. Naime, koliko god ja vama osobno vjerovao da se u biti radi o darovanju vaše majke vama, a ne bake, s obzirom na činjenicu da ste već 20 godina upisani u zemljišne knjige priča funkcionira i ako se pretpostavi da ste samo našli maštovit način da zaobiđete obavezu uračunavanja dara u ostavinu.