obiteljsko nasilje, verbalni napadi budućeg svekra, oduzimanje poslovne sposobnosti

[maybecrazy1]

Poštovani,

Prije cca. dva tjedna moj dečko je pozvao policiju nakon što je njegov otac došao u stan koji koristimo te izazvao verbalni okršaj uslijed kojeg je došlo i do fizičkog naguravanja između njih dvojice. Nakon policijske prijave i jednog i drugog za prekršaj iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji sud je odredio obostranu zabranu prilaska s rokom 3 mjeseca, a na način da otac ne smije dolaziti u naš stan a moj dečko u njegov. Od tada njih dvoje ne komuniciraju, no njegov otac je svoje ponašanje sada preusmjerio prema meni te me konstantno verbalno napada, na način da me vrijeđa (da sam ciganka, besposlena, zgubidan, da sam tu jer želim da me njegov sin uzdržava i sl.), laže o meni (rekao je policiji da mi u stanu uzgajamo marihuanu i da sam ga ja nagovarala da puši, wtf!?. inače moj dečko je bio osuđen za uživanje iako neznam kakve to veze ima samnom), uhodi me (evo danas se popeo na drvo da me slika na balkonu jer sam postavljala suncobran koji je kako on kaže njegov i ja ga ne smijem koristiti, neki dan nas je slikao jer smo mijenjali bravu nakon što smo shvatili da nam je ulazio u stan, hoda okolo s diktafonom i pokušava snimiti što pričamo), zabranjuje trećim osobama pristup do našeg stana (djeca iz susjedstva dodju u stan jer imamo dva psa s kojima se vole igrati, on im je to zabranio), zabranio mi je da se krećem po vrtu i tavanu i sl. Problem je što nemam dokaza za sve navedeno i on uvijek to radi kad nema nikoga u blizini i nikada ne dolazi u stan već priča ispod balkona ili ako me ulovi na ulasku-izlasku...Kuća u kojoj živimo ima dva stana te svatko živi u svom a vlasništvo je njega i njegove sestre ( ona nema prevelikog interesa za tom kućom čak je bilo govora i da bi nam prepisala svoj dio, iako se nikada nije ozbiljno o tome pričalo jer smo smatrali da nema potrebe i da nismo mi ti koji bi to trebali forsirati). Inače njegov otac je u prošlosti bio podvrgnut psihijatrijskom liječenju (neznam dijagnozu ni koliko je ozbiljna) i vidno je da ne funkcionira u "općeprihvaćenim okvirima". Kuća i dvorište zatrpani su stvarima, u njegovom stanu gotovo da nemožeš proci od stvari (po meni je to smeće ali to se njemu ne smije ni spomenuti) a i higijena prostora je upitna, ne brine o svom zdravlju te je odbio bolničko liječenje koje mu je doktor odredio, također niti ne razgovara s nama o tome iako smo se interesirali. On nema velike prihode te smo mu mi dulje vrijeme pomagali, plačali dio računa, povremeno kuhali, posjećivali ga u bolnici, dali koju kunu, sve u skladu s našim mogućnostima, no on to ne priznaje jer ima svoje fiks ideje kako bi mi njemu trebali pomagati, s druge strane suludo troši svoja primanja, npr. iz nekih njegovih principa ne želi plačati tv pretplatu zbog čega mu svaka tri mjeseca stiže ovrha sa svim pripadajućim troškovima, on se upušta u parnice iako sam sigurna da će ih izgubiti, ako mu daš sto kuna kupiti ce si cigarete i uplatiti loto umjesto kupiti hranu ili platiti račun, s tim da ni mi nismo u bajnoj financ. situaciji pa se npr. i sami odričemo cigareta te smo počeli kupovati duhan zbog ekonomičnosti. Po meni to nije razumno razmišljanje s njegove strane. Inače to je samo kap u moru događaja koji traju već desetljećima. Iako nikada nikoga nije izravno ugrozio, nije dobar ni sa kime. Ni susjedima ni vlastitom djecom, majka od mog dečka se razvela odavno zbog njegove "osobnosti" te nikada nije ništa tražila od njega (povrat uloženog u kuću i sl.)..On nikad nije uzdržavao svoju djecu u vidu alimentacije ili sl. Dakle zanima me sljedeće:

1. kakve bi mogle biti posljedice ako ga prijavim za ovakvo maltretiranje policiji? Znam da ako prekrši odluku suda ide na psihijatrijsko razmatranje no u ovom slučaju on nije prekršio ništa a isto tako ja nemam konkretnih dokaza za njegovo ponašanje.

2. Želimo pokrenuti postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti no neznamo da li imamo dovoljno opravdan razlog niti da li je to najbolje rješenje? isto tako povremeno radimo u inozemstvu i nismo stalno prisutni pa iako bi moj dečko želio biti skrbnik nezam je li to moguće s obzirom na dulja izbivanja i nestalnu prisutnost kod kuće, a i njegov otac bi se zasigurno tome usprotivio.

3. Da li nas sudskim putem može izbaciti iz stana iako nema opravdan razlog da to učini (nismo ga zlostavljali, zanemarivali ili sl.)? odnosno imamo li pravo posjeda?

4. ako odemo u inozemstvo npr. na 6 mjeseci i ostavimo stan zaključan pretpostavljam da će on silom ući unutra. Ako to učini kakve su posljedice za nas i za njega? kako zaštiti svoj posjed?

5. U principu smo izgubljeni u cjelokupnoj situaciji te neznamo uopće kako se postaviti. Mi želimo sačuvati djedovinu i spriječiti njezino propadanje no u ovim okolnostima čini se rizično krenuti obnavljati kuću (bolje reči završiti jer je nezavršena od 1968. g.) ili bilo što ulagati u nju? ili smo u krivu?

6. Na sudu me sutkinja definirala kao vanbračnog druga mog dečka stoga pretpostavljam da ovakvi napadi potpadaju pod obiteljsko nasilje?

Oprostite na opsežnosti no ovo je najkraće što je moglo. Dobrodošla su mišljenja i stručnjaka i ljudi sa sličnim iskustvima.

Unaprijed puno, puno hvala!

[bovu]

očekuješ odgovor a ne iznosiš bitne činjenice.

ko je vlasnik stana ?

[maybecrazy1]

stvar je nešto kompliciranija, naime njegov otac i očeva sestra nasljedili su od oca građevinsko zemljište u 1/2 dijela dok su samu kuću u cijelosti izgradili dečkov otac i majka kada su se oženili. zgrada nikada nije upisana u zemljišne knjige već je upisano samo vlasništvo nad tim zemljištem... možda bi bilo važno znati i da građevinska dozvola temeljem koje je kuća izgrađena također glasi na ostavitelja, dakle dečkovog djeda