KD "sramoćenje"

[zezica]

Poštovanje!

 

Zaposlena sam u državnoj službi. Meni poznata osoba je drž. odvjetništvu podnijela kaznenu prijavu protiv mene i još jedne osobe, a radi postupanja po anonimnoj prijavi podnesenoj našoj službi. Kasnije se ta osoba žalila kod nas da smo postupali van onoga što je bilo navedeno u anonimnoj prijavi (čime je dala do znanja da ju je ona pisala), jer je netko od nadležnih institucija koje su od strane naše službe bile izvještene o utvrđenom po anonimnoj prijavi došla kod nje, iz nekih razloga.

Da je protiv mene podnijela kaznenu prijavu znam tako što je istu proslijedila i mojoj službi, pa sam se ja na istu (unutar svog posla morala očitavati). Provedenim internim postupkom je utvrđeno da je sve odrađeno u skladu sa zakonom i našim ovlastima. od odvjetništva nisam još ništa primila.

E sad... Odvjetništvo mene kao prijavljenu osobu, koliko znam, nije uopće dužno izvijestiti ukoliko tu kaznenu prijavu odbace. Imam li ja pravo otići na DO i pitati je li podnesena kaznena prijava protiv mene i u kojem je postupku (s obzirom da sigurno znam da je podnesena)?

Isto me zanima jer želim tu osobu tužiti za KD "sramoćenja", pa mislim kako ne moogu tu privatnu tužbu pokrenuti dok se ne okonča postupak po njegovoj podnesenoj kaznenoj prijavi. Naime, sramoćenje karakteriziram time što je to dostavljeno i mom poslodavcu, ostati će negdje zabilježeno, i određeni ljudi na poslu znaju za to. Imam li elemenata za podnošenje privatne tužbe za to KD, te mogu li tražiti od Do da mi kaže za prijavu i da me izvijeste ukoliko obustave postupak odnosno istu odbace?

(Radi se o susjedu s kojim nitko u ulici ne priča skoro dvadeset godina, a on samo smišlja načine da nam svima nekako napakosti, pa tako sad i meni na ovaj način, pa mislim da je sad već toga dosta i da mu se netko treba suprotstaviti).

Unaprijed hvala.

[G-man]

Prema čl. 204. st. 6. ZKP-a - "podaci o istovjetnosti osobe protiv koje je podnesena kaznena prijava i podaci na temelju kojih se može zaključiti o istovjetnosti te osobe službena su tajna". Konačno, pa vi i znate da je podnesena kaznena prijava protiv vas, samo vas interesira u kojoj fazi je predmet. Postoji način da se dođe i do tog podatka u kraćem roku, naime, prema čl. 213. st. 4. i 5. ZKP-a - "ako je protiv osumnjičenika podnesena kaznena prijava ..., osumnjičenik može od državnog odvjetnika zahtijevati prvo ispitivanje u roku od 30 dana od dana podnošenja kaznene prijave... . Ako državni odvjetnik prihvati prijedlog osumnjičenika, ispitat će ga u tom roku. Ako državni odvjetnik nije ispitao osumnjičenika u roku iz stavka 4. ovog članka, osumnjičenik po isteku tog roka ima pravo razgledavanja spisa (državno-odvjetničkog)." A u spisu sve lijepo piše.

 

Međutim, ovdje postoji jedan problem - pitanje na koji način je državno odvjetništvo zaprimilo kaznenu prijavu dotičnog gospodina. "Normalne" kaznene prijave, koje podnosi primjerice, policija ili odvjetnik u ime oštećenog, uredno se zaprimaju i evidentiraju u upisnik kaznenih prijava te se na osnovu njih formira spis K-DO, i takve kaznene prijave smatraju se pod pojmom "kaznenih prijava" iz ovog prethodnog članka ZKP-a, koji sam vam naveo.

 

S druge strane, kaznene prijave, koje oštećenik ili građanin podnosi osobno, pogotovo kada je riječ o ovako "živopisnom" pojedincu kojeg ste spomenuli, ponekad izgledaju totalno nesuvislo i nebulozno, tako da po njima zamjenik jednostavno ne može da radi. Takve kaznene prijave (a imam osjećaj da je i ova takva), ne upisuju se upisnik kaznenih prijava, već se evidentiraju u upisniku raznih predmeta, i po njima se formira spis KR-DO. Smatram da je u ovom slučaju upravo tako, i tada ova "vaša" kaznena prijava neće potpasti pod primjenu čl. 213. st. 4. i 5. ZKP-a, tako da i da tražite prvo ispitivanje, do njega ni ne može doći, tako dugo dok je kaznena prijava u KR-DO spisu. Do toga bi moglo doći tek prevođenjem prijave u K-DO spis. Drugim riječima, nećete moći doći do tog podatka. I točno ste rekli, odbačaj kaznene prijave ne dostavlja se osumnjičeniku, već isključivo podnositelju kaznene prijave, te se o istome obavještava policija, ukoliko je ista provodila kakve radnje po predmetu.

 

Međutim, ja bih vam ovdje skrenuo pozornost na jednu drugu stvar. Šansa da uspijete s privatnom tužbom protiv dotičnog, a zbog kaznenog djela sramoćenja je vrlo, vrlo mala. Zašto? Iz jednostavnog razloga što ćete izuzetno teško dokazati subjektivni element - krivnju. Naime, navedeno djelo može se počiniti isključivo s namjerom (izravnom ili neizravnom), pa će u postupku biti potrebno dokazati (vi kao tužitelj ćete to biti dužni dokazati), kako je on postupao na opisani način, baš sa namjerom da našteti vašoj časti odnosno ugledu. A znate kako će se on vrlo jednostavno obraniti od takve vaše teze? Reći će kako je tako postupio, jer je opravdano posumnjao u vaš rad i postupanje (odnosno vašeg tijela), te da je samo izvršio svoju građansku dužnost i prijavio vas (prema čl. 204. st. 4. ZKP-a - "građani su dužni prijaviti kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti"). Konačno, navodim vam i čl. 148. st. 3. KZ-a, prema kojem "nema kaznenog djela sramoćenja, ako počinitelj dokaže istinitost činjeničnih tvrdnji koje je iznosio ili pronosio ili postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je, postupajući u dobroj vjeri, povjerovao u njihovu istinitost." Svakom sucu, u predmetu ovakve vrste, daaaaleko će lakše biti donijeti oslobađajuću presudu negoli osuđujuću.

 

Verbalne delikte građani često koriste i podnose privatne tužbe, ali isto tako vrlo veliki postotak njih završi s oslobađajućim presudama. Ovo vam pišem u dobroj namjeri, jer smatram da nećete uspjeti s privatnom tužbom. Jasno, odluka je vaša.

 

Ako možda pomišljate da bi dotičnog mogli prijaviti za kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. KZ-a, tu vam je situacija još i lošija, jer navedeno djelo se može počiniti isključivo sa izravnom namjerom, stoga će njegova obrana biti još i lakša od ove vezano uz sramoćenje.

 

Savjet - kazneni postupak zaboravite, a o parnici bi se već dalo pričati.

[zezica]

Hvala Vam na ovako brzom i detaljnom odgovoru.

I ja pretpostavljam da je ta prijava završila kao KR-DO spis, s obzirom na saržaj same prijave i nedostatak ikakvih dokaza kao priloga istoj. Naravno, ne može ih niti imati kad ja sa navedenim nemam ništa.

O KD "lažnog prijavljivanja kaznenog djela" nisam ni razmišljala, jer tu ne vidim baš nikakvu mogućnost. Ovo KD "Sramoćenje" mi je palo na pamet jer ne zahtjeva, po objašnjenu radne skupine, da počinitelj zna da su tvrdnje koje iznosi neistinite, odnosno on stvarno može u trenutku podnošenja prijave vjerovati da su istinite, za razliku od klevete gdje se mora dokazati da je znao da su te tvrdnje neistinite.

Naime, ja se ne bih niti upuštala u to sve skupa, ali čovjek sve oko sebe maltretira već desetljećima doslovno, u svim pogledima, i jednostavno tome nema kraja.

A u toj kaznenoj prijavi on navodi svoju sumnju da sam ja nešto "urigirala" unutar svoje službe, iako to nije tako niti sam ja imala kakva saznanja o tom konkretnom postupanju o kojem on priča, pa to ne može niti dokazati. Znači, radi se samo o njegovom vjerovanju, bez apsolutno ikakvih dokaza, niti navodi mogućnost postojanja ikakvih dokaza. Kod nas je proveden i interni postupak, kojim je utvrđeno da je sve odrađeno po pravilima i zakonu i da nije bilo nikakvih osobnin interesa ikojeg djelatnika, a koji zaključak je, čini mi se, i proslijeđen na državno odvjetništvo.

Naime, on u prijavi navodi kako smo počinili ukupno pet kaznenih djela, iako bi i laik vidio ta navedena djela nemaju veze s onim što je naveo u prijavi. Možda i mu moglo proći Kd zlouporabe položaja i ovlasti, da smo stvarno nešto mi tu radili kako on navodi, ali i tada bi to teško prošlo. A ostala nemaju veze s ničim,. Imam dojam da ih je stavljao samo po nazivima, koji su mu zvučali da bi ih mogao podvesti pod to (očito se nije konzultirao sa nikakvim odvjetnikom, jer bi mu oni tada objasnili da to ne može ići). Ja to samo vidiom još jedan argument tome zašto je podnosio tu prijavu (iz čiste zlobe).

Ali valjda se nešto može učiniti? Pa nije moguće da svatko može protiv svakooga podnijeti kaznenu prijavu, bez ikakvih dokaza, čak je i izmisliti, a da ne može snositi nikakve sankcije.

Ja stvarno želim nešto poduzeti, samo da vidi da nije baš pametno samo tako podnositi prijave jer nekom želi napakostiti. A i ja nisam jedina, takve i hrpu drugih stvari je napravio već mnogima, samo se ljudi ne žele upuštati u parnice.

Spomenuli ste parnicu... kakva bi se ovdje eventualno parnica mogla pokrenuti?

 

Unaprijed hvala!

[G-man]

Ovo KD "Sramoćenje" mi je palo na pamet jer ne zahtjeva, po objašnjenu radne skupine, da počinitelj zna da su tvrdnje koje iznosi neistinite, odnosno on stvarno može u trenutku podnošenja prijave vjerovati da su istinite, za razliku od klevete gdje se mora dokazati da je znao da su te tvrdnje neistinite.

 

Ovo je točno, ali nije baš tako jednostavno kako na prvi pogled djeluje. Evo razmišljanja suca VSRH Ranka Marijana o ovoj tematici - "Ukoliko promatramo novu odredbu kaznenog djela klevete i razloge koji isključuju protupravnost kod kaznenog djela sramoćenja, za zaključiti je kako će (u pravilu) i kod jednog i kod drugog kaznenog djela trebati

utvrditi postojanje neistinitih činjeničnih tvrdnji i namjeru počinitelja. Zato će u praksi biti teško utvrditi differentiu specificu ova dva kaznena djela, odnosno kada će se raditi o kaznenom djelu sramoćenja i zašto a kada o kaznenom djelu klevete i zašto.

Usprkos znatnim teškoćama, razliku će trebati utvrditi jer, za razliku od klevete, kod sramoćenja nije dopušteno dokazivanje istinitosti činjeničnih tvrdnji ili postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je počinitelj povjerovao u njihovu istinitost, ukoliko takve tvrdnje nije iznosio iz opravdanog razloga a postupao je pretežito s ciljem naškoditi časti ili ugledu drugoga (članak 148. Stavak 4. KZ/11). To znači da počinitelj, koji određene činjenične tvrdnje nije iznosio “iz opravdanog razloga” a postupao je s pretežitim ciljem naškoditi drugome, ne može dokazivati istinitost svojih tvrdnji pa će biti proglašen krivim i kada je iznosio ili pronosio istinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti časti ili ugledu drugoga. Kako ovakvo isključenje protupravnosti nije predviđeno kod kaznenog djela klevete, ostaje pred sudovima teško pitanje kako napraviti jasnu distinkciju između ova dva kaznena djela."

 

Ali valjda se nešto može učiniti? Pa nije moguće da svatko može protiv svakooga podnijeti kaznenu prijavu, bez ikakvih dokaza, čak je i izmisliti, a da ne može snositi nikakve sankcije.

 

Možete vi pokušati i sada sa privatnom tužbom, ali šanse su veće da nećete uspjeti nego da ćete uspjeti. Problem je dokazivanja subjektivnog elementa kaznenog djela. A ukoliko vam je u interesu da se njega samo malo preplaši, možete podnijeti prijavu za, već spomenuto, kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela, po kojoj prijavi će policija porazgovarati s njim, ali opet u kaznenom postupku, teško će doći do osude. Još teže negoli za sramoćenje.

 

Spomenuli ste parnicu... kakva bi se ovdje eventualno parnica mogla pokrenuti?

 

Mislio sam na naknadu neimovinske štete (povreda prava osobnosti). Međutim, ukoliko se odlučite na ovaj korak, morate znati kako ćete u postupku morati dokazati sve pretpostavke štete (štetnu radnju, štetnika, uzročno-posljedičnu vezu između radnje i nastale štete te u čemu se očituje nastala šteta). Svakako da bi vam osuda dotičnog gospodina u kaznenom postupku uvelike olakšala i pokretanje parnice za naknadu štete, jer je parnični sud vezan presudom kaznenog suda glede postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti.