Novi Obiteljski zakon ili "smokvin list"

[Gringo]

Roditelji,

 

Kao što znate u tijeku je "javna rasprava" oko Nacrta prijedloga novog ObZ-a.

Nakon Okruglog stola održanog 06.09. u Kabinetu ministrice možemo reći sljedeće:

u pripremi je zakon koji će ako bude usvojen, prema mišljenju mnogih, dugoročno nanijeti veliku štetu djeci, obiteljima, roditeljima, invalidima ...., svima onima na koje se bude primjenjivao.

 

Kraću analizu tijeka javne rasprave pročitajte ovdje:

http://blog.vecernji.hr/ravnopravno-roditeljstvo/2013/09/06/smokvin-list/

 

A sada donosimo u cjelosti očitovanje profesora Pravnih fakulteta u Zagrebu, Rijeci i Splitu:

 

Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar

Prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac

Doc. dr. sc. Irena Majstorović

Katedra za obiteljsko pravo

Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Prof. dr. sc. Dijana Jakovac-Lozić

Katedra za obiteljsko pravo

Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu

Prof. dr. sc. Nenad Hlača

Katedra za obiteljsko pravo

Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

 

OČITOVANJE NA NACRT PRIJEDLOGA OBITELJSKOGA ZAKONA

Dana 8. kolovoza 2013. godine Ministarstvo socijalne politike i mladih objavilo je

na svojim mrežnim stranicama Nacrt Prijedloga Obiteljskog zakona, s pozivom

javnosti na očitovanje unutar roka od mjesec dana. Premda je neobično da se o tako

važnom zakonu javnost poziva na davanje primjedaba usred godišnjih odmora, što

bi moglo biti znakovito, smatramo svojom profesionalnom i moralnom dužnošću da

se osvrnemo na nekoliko činjenica u vezi s predloženim Nacrtom.

1. Donošenje novih zakona često puta nije uzrokovano potrebom, nego

političkim hirom, pa se tako i u ovome slučaju dogodilo da je Ministarstvo socijalne

politike i mladih nepotrebno krenulo u opsežan posao, zanemarivši činjenicu da

često mijenjanje propisa ne koristi nikome, a ponajmanje praktičarima (sucima,

odvjetnicima, socijalnim radnicima). Postojećim Obiteljskim zakonom praksa je

uglavnom bila zadovoljna, a bile su potrebne samo manje izmjene. O tome govori i

istraživanje provedeno prije nekoliko godina (u tadašnjem Ministarstvu obitelji,

branitelja i međugeneracijske solidarnosti) među svim sucima i centrima za socijalnu

skrb. Time je Ministarstvo pokazalo da ni najmanje ne respektira potrebe i gledišta

prakse, ali da niti ne poznaje stvarno stanje.

Republika Hrvatska unosi u Europsku uniju vrijednosti svoje obiteljskopravne

stečevine, pa se postavlja pitanje treba li ih u ovome trenutku narušavati (primjerice

odredbom o ovlasti suda da odlučuje o mjerama za održavanje na životu ili

nepostojanjem odredaba o pomoći instituciji braka) ili ojačati?

Predloženi nacrt vrvi nomotehničkim pogrješkama, pravnim nelogičnostima i

apsurdnim nepoznavanjem značenja i dosega pojedinih obiteljskopravnih instituta i

njihovog međuodnosa.Panegirici pojedinih novinara (u dnevnom tisku) svakako ne

mogu biti relevantni za procjenu kvalitete bilo kojeg zakona, pa tako niti ovoga.

2. Cilj zakonodavca moraju biti jasni i jednostavni propisi. U ovome slučaju,

štogod se moglo – zakompliciralo se, štogod je bilo moguće mijenjati – mijenjalo se,

štogod se autorima uratka nije dopalo – izbacilo se. Ukratko, kontinuitet pravnog

propisa nije bio ni na kraj razmišljanja predlagatelju zakona. Smatrao je, vjerojatno,

što više normi – to bolji zakon (Nacrt sadrži 555 članaka, umjesto postojećih 369).

2

3. Nomotehnika (umijeće pisanja propisa) bitna je vještina, jer popis dobrih želja

uslijed neimanja ove vještine, pretvara se u katastrofalan propis koji nitko neće

razumjeti, suci će biti obezglavljeni, stranke oštećene. Tako osjetljiva materija kao što

je obiteljsko pravo zahtijeva isključivo stručni pristup i mnogo znanja i iskustva, pa i

onoga iz nomotehnike. U protivnome, imamo nacrt zakona u kojem se ne zna što je

pisac htio reći, osim što je htio ostaviti svoj autogram.

4. Prijedlogu Nacrta zakona kojeg smo temeljito proučili, ali ne smatramo

oportunim da dajemo konkretne sugestije i primjedbe, a radi informiranja svekolike

javnosti, prigovaramo na načelnoj razini smatrajući da nisu uopće usuglašeni

temeljni razlozi zbog kojih bi trebalo ići u postupak donošenja novog zakona.

Primjedbe su sljedeće:

a) obiteljskim zakonom rješavaju se pretežito statusna pitanja članova obitelji, pa

je novopredloženi redoslijed instituta neumjestan (začudno: imovinski odnosi

bračnih drugova na početku Nacrta, no ne i uzdržavanje);

b) ne poznaje se smisao, značenje i doseg pojedinih instituta (npr. osnove

prestanka braka i posljedice prestanka braka) te implikacije i dalekosežnost pravnih

normi (npr. u pojedinim, sad izmijenjenim pravima djece);

c)u svojem neznanju predlagatelj je propustio zamijetiti neke pravne praznine

postojećeg zakona (npr. kod utvrđivanja očinstva) i nadopuniti ih odgovarajućim

odredbama

d) ne koristi se prilika za poboljšanje nekih instituta (npr. institut bračnog

ugovora; temeljita, a primjerena reforma skrbništva);

e) pojedini instituti jednostavno su izbrisani premda imaju svoju svrhu (npr.

priznanje majčinstva);

f) pisac zakona nije svjestan koje će troškove i konfuziju stvoriti neki instituti (npr.

zabrana potpunoga lišenja poslovne sposobnosti);

g) „revolucionarne“ promjene (npr. mjere za zaštitu prava i interesa djece i

medijacija) ne mogu zaživjeti bez odgovarajuće podrške u društvu za koju evidentno

nema novca;

h) nomotehnički nekorektno citiraju se neki drugi propisi, a mnogi su pojmovi

neusklađeni s hrvatskim pravnim nazivljem (npr. „vrjednija imovinska prava“);

i) dobrodošao institut medijacije (uz upitnost promjene naziva) površno je

obrađen i zahtijevao bi poseban propis, a na koji bi Obiteljski zakon tek trebao

uputiti;

j) pojedini instituti nepotrebno su prebačeni iz materijalnopravnih u

procesnopravne odredbe stvarajući tako posvemašnju zbrku.

Smatramo, dakle, da je postojeći Obiteljski zakon trebalo samo poboljšati, a

nipošto ulaziti u posao kojem ovaj predlagatelj nije dorastao. Konfuzija koju bi

ovakav zakon izazvao samo bi potpirila vatru o navodno nesposobnim sucima i

nevještim odvjetnicima, a u stvarnosti bi zakonodavac svoju nesposobnost prebacio

na izvršnu vlast i pravosuđe. Pored toga, Nacrt u ovakvome obliku nije smio ići u

javnu raspravu, jer je nedorađen (primjerice nedostaje obrazloženje za dvjestotinjak

postupovnih odredaba).

Pisanje zakona zahtjevan je i kompleksan posao koji nikada i ni pod kojim

uvjetima ne smije popustiti utjecaju ideologije na nj, te bi trebalo temeljitije poznavati

Hegelov zakon dijalektike po kojem kvantitativne promjene imaju smisla samo ako

donose i pomak u kvaliteti.

Zagreb / Split / Rijeka, 4. rujna 2013.

[bovu]

3. Nomotehnika (umijeće pisanja propisa) bitna je vještina, jer popis dobrih želja

uslijed neimanja ove vještine, pretvara se u katastrofalan propis koji nitko neće

razumjeti, suci će biti obezglavljeni, stranke oštećene.

---------------------------------------------

takva je cijela ova vlada, na čelu sa .....

[Gringo]

Današnji Novi list smogao hrabrosti i objavio očitovanje 5 pravnih stručnjaka sa Pravnih fakulteta u Zagrebu, Rijeci, Splitu:

 

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Pravni-strucnjaci-Obiteljski-zakon-pun-je-ideologije-i-konfuzije

 

Kakva je to javna rasprava u kojoj je jedino moguće iznositi hvalospjeve!?

[G-man]

Kakva je to javna rasprava u kojoj je jedino moguće iznositi hvalospjeve!?

 

Takva u kojoj se želi prikazati kako je dosadašnji zakonski model totalni promašaj, a novi prijedlog Zakona "kopernikanski obrat", nešto neviđeno dosada na ovim prostorima, savršeno i bez mana.

 

Uostalom, kao i sa svakim novim prijedlogom zakona. Zanimljiv podatak jeste u tome što je i aktualni zakon (izvorno) došao iz "kovačnice" iste političke opcije.