Pitanje za G-Mana - Unaprijed hvala

[Ive 13]

Da li se pojedinac može zaposliti na Ugovor o radu na neodređeno kod više tvrtki i ako da pod kojim uvjetima.

Pošto se radi o poslu diplomiranog pravnika zanima me i da li taj djelatnik može zastupati navedene tvrtke pred sudovima i državnim organima i ako da pod kojim uvjetima.

Znam da je pitanje pomalo bleskasto i unaprijed se izvinjavam,ali.....

Unaprijed hvala.

[Matrix]

Dok cekate odgovor moderatora,mozete procitati tekst pod linkom

http://www.google.com/gwt/x?hl=hr&u=http://danas.net.hr/novac/osjecaninu-zakon-o-radu-ne-dozvoljava-da-radi-na-dva-posla-ne-moze-raditi-ni-na-ugovor-o-djelu&q=Dva+ugovora+o+radu&sa=X&ei=Sd7jUp-GNofhoASxiYCYCQ&ved=0CDEQFjAD

[G-man]

Da li se pojedinac može zaposliti na Ugovor o radu na neodređeno kod više tvrtki i ako da pod kojim uvjetima.

 

Prema trenutno važećem Zakonu o radu (a imajte na umu da se uskoro sprema donošenje novog ZR-a, koji bi trebao stupiti na snagu sa 01/07/2014), po mom mišljenju, moguće je isključivo ako su ispunjeni uvjeti iz čl. 43. st. 6. i 7. Zakona o radu. Pogledajte i ovdje - http://www.mrms.hr/pitanje/clanak-43-puno-i-nepuno-radno-vrijeme/

 

Znači - moguće je, ali se ugovori moraju sklopiti na nepuno radno vrijeme i paziti da ukupno radno vrijeme ne premaši puno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Je li to prihvatljivo potencijalnim poslodavcima - vi sami najbolje znate. A što će novi ZR po tom pitanju reći - vidjet ćemo.

 

Pošto se radi o poslu diplomiranog pravnika zanima me i da li taj djelatnik može zastupati navedene tvrtke pred sudovima i državnim organima i ako da pod kojim uvjetima.

 

Može kao punomoćnik, sukladno čl. 89a st. 2. ZPP-a. Međutim, imajte na umu da ukoliko vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 50.000,00 kuna - tada da biste mogli biti punomoćnik poslodavca koji je pravna osoba, morate imati položen pravosudni ispit.

[KronicnaStranka]

Iz osobnog iskustva znam da se možete zaposliti kod dva (a ne vidim razloga da to ne bude i više) poslodavca. Međutim, tu ima nekoliko caka.

 

Samo jedan od poslodavaca može obračunavati u plaći vaš osobni odbitak, što znači da ćete drugom poslodavcu (čak i ako kod svakog poslodavca radite pola radnog vremena) biti puno skuplji (ili će vam - ako vam plaća isti bruto - plaćati dosta manji neto od prvog poslodavca). (Ovo ne znači da sa svakim poslodavcem morate ugovoriti istu satnicu, štoviše ne morate niti obavljati istu vrstu posla.)

 

Nadalje, svaki poslodavac će vam obračunavati porez prema poreznoj osnovici za plaću koju vam on isplaćuje. Ako radite kod više poslodavaca, na kraju godine dužni ste podnijeti poreznu prijavu, pa ako ispadne da ste ukupnom godišnjom poreznom osnovicom ušli u viši porezni razred, morat ćete platiti razliku poreza. Ako bi slučajno oba uzimala u obračun osobni odbitak (što se događa jer nemaju svi knjigovođe iskustva s takvim obračunom), razlika u porezu koju biste morali platiti bi mogla biti poprilična. Zato je jako važno da ove detalje jasno dogovoriti s drugim poslodavcem jer će vam nakon porezne prijave biti kasno.

 

Poslodavac mora voditi evidenciju o vašem radnom vremenu što znači da teoretski (tj. za slučaj inspekcije) morate biti na radnom mjestu kod njega u određeno vrijeme svaki radni dan. Ako su poslodavci na različitim mjestima, to može u praksi biti nemoguće.

 

Ako trebate ići na službeni put za jednog poslodavca pa ne možete taj dan raditi kod drugoga, situacija se počne komplicirati do besvijesti. Ako još i na službenom putu, nedajbože, doživite nezgodu .... bolje o tome niti ne misliti.

 

Itd.

 

Navedeni problemi ne proizlaze samo iz odredbi Zakona o radu nego i iz neusklađenosti poreznih propisa sa Zakonom o radu i, još više, potrebama poslodavca i zaposlenika.

 

Takvi problemi se u nekim zemljama rješavaju zajedničkim zapošljavanjem koje je bitno drugačije od rada sa dijelom radnog vremena po tome što poslodavci mogu dijeliti sve zajedničke troškove tako zaposlenog radnika međusobnim ugovorom i koristiti ga fleksibilno prema potrebama. (Dakle, ne "dijele" ga nego im je on "zajednička investicija", "joint venture".)

 

Koliko znam, ni novi zakon o radu neće ukloniti te bedastoće, a pitanje je kad će se poreznici uskladiti s potrebama. Figurativno, umjesto da se olakša zapošljavanje, ide se na olakšavanje deranja zaposlenika. Logično je da poslodavac traži mogućnost da optereti radnika produljenim radnim vremenom preko svake mjere kad ne može zaposliti nekoga s ograničenim radnim vremenom uz primjereni trošak i bez nevjerojatnih administrativnih komplikacija.

[rubens]

Možda je intencija svega otoga otežavanja da jedan pravnik nije zaposlen u 6 td?

[KronicnaStranka]

Mislim da glupost nema intencije.

 

Ako ipak ima, onda je intencija svega toga da se ljude prilagodi administraciji, a ne obratno.

 

Inače, takvo zajedničko zapošljavanje je idealno upravo za stručnjake koje neka firma treba imati na raspolaganju ali si ne može priuštiti da ih valjano plaća za puno radno vrijeme, a zbog samog oblika rada (intelektualna djelatnost) fizičko mjesto obavljanja samog rada nije bitno.

[rubens]

Ma apslolutno se slažem s tobom, i ne pada mi ni na kraj pameti na bilo koji način ono braniti takvu vrstu nemogućnosti rada (tko voli nek izvoli), iz prakse znam za slučaj gdje kolega radi ono po 4 sata dnevno u dvije nazovimo to firme, i problema nema, nikakvog, no sve više od toga smatram da bi bilo previše, naime takvi poslodavci te povremene potrebe mogu bez problema ostvariti znamo već na koji način, a rad radnika na bilo kojim intelektualnim poslovima koji bi bio za više od dva poslodavaca mi je ono nekako ..........jel se tako nešto može obavljati kvalitetno?

[KronicnaStranka]

Vjerojatno bi s više od dvije firme bilo problema, ali ne toliko za posloprimca koliko za poslodavce a o tome oni odlučuju pa zašto onda ograničavati zakonom. To ipak ovisi o vrsti djelatnosti, intelektualne poslove sam spomenuo kao primjer jer znam za takav slučaj. Npr. zašto jednog komercijalistu ne bi plaćale 3 firme umjesto dvije ako si nisu konkurencija pa nađu interes, a ciljaju na donekle iste kupce. Kod zajedničkog zapošljavanja nema striktne podjele po satnici.

 

To nije za povremene potrebe pojedinog poslodavca nego za stalne potrebe ali ne za puno radno vrijeme.

 

Točno je da se to i sada može riješiti na neki način, ali zaposlenicima može više odgovarati da se radi o stalnom radnom odnosu. (staž, kreditna sposobnost, manji rizik od potpunog gubitka posla, godišnji odmor, mogućnost bolovanja, čisti računi za putne troškove itd.)