Zagubljeno rješenje o nasljeđivanju

[Padova]

Dragi moji, nadam se vašoj pomoći.

Naime, htio bih doći do rješenja o nasljeđivanju iz 1941. godine, međutim niti sam ga na vlastitu molbu dobio iz arhiva, niti iz ostavinske pisarnice.

Testament je zasigurno napisan od strane moga pra-pradjeda i ja sumnjam da je došlo do određenih makinacija na štetu njegovoga sina a moga pradjeda koji je ubijen 1945. i nakon čije smrti se vidjelo da je on naslijedio od svoga oca, iako mu je bio najdraži sin, četvrtine,osmine,četrdesetosmine,njegova sestra nevjerovatno male dijelove, a nećak moga pradjeda veliku većinu od svega.Dakle,od troje nasljednika samo jedan dobija ravnomjerne, ogromne dijelove, a ostalo dvoje djece promjenjive omjere od svega-kćerka nevjerovatno male dijelove, zanemarive.Ako uspijemo doći do rješenja o nasljeđivanju i ako ono ukazuje na drukčije odnose, što nam je činiti?

Unaprijed hvala!

[čudo]

Je li 1941. godina, godina smrti ili godina u kojoj je bila Ostavinska rasprava?

Osobno sam imao primjer, kada sam u Državnom arhivu tražio sve vezano za ostavinu mog pokojnog pradjeda, a umro je 1920. godine, ali u Državnom arhivu pod tom godinom nisu ništa imali.

Slučajnim pregledavanjem obiteljske dokumentacije, pronalazim poziv za Ostavinsku raspravu iza smrti mog pradjeda , njegovoj supruzi, mojoj prabaki, ali Ostavinska je bila zakazana tek 1925.

Poziv u Državni arhiv, nađeno, i sve imam kući.

Ako niste sigurni da je ostavinska bila 1941. treba istraživati dalje po godinama.

[KronicnaStranka]

Ako je rješenje o nasljeđivanju provedeno u zemljišnim knjigama onda se osim u ostavinskoj pisarnici može tražiti i iz zbirke isprava u z.k. odjelu, odnosno iz odgovarajućeg dijela državnog arhiva.

 

Međutim, ako računate na to da nešto promijenite, davno su vam istekli svi rokovi zastare. Doduše, ne znam kakvi su bili rokovi zastare u ranijim zakonima o nasljeđivanju ali malo je vjerojatno da su se značajnije mijenjali.

 

Usput, to da kćerka dobije samo mali dio nasljedstva, ili čak ništa, nije u to doba, naročito u nekim krajevima, bilo neuobičajeno (točnije: bilo je uobičajeno), posebno ako se udala i pri udaji dobila miraz.

 

U zadnjih 70 godina promijenilo se više toga nego u davnijoj prošlosti u nekoliko stoljeća pa primjenjivanje današnjih kriterija na ta vremena nije dobro i dovodi do promašenih zaključaka.

[Padova]

Ako je rješenje o nasljeđivanju provedeno u zemljišnim knjigama onda se osim u ostavinskoj pisarnici može tražiti i iz zbirke isprava u z.k. odjelu, odnosno iz odgovarajućeg dijela državnog arhiva.

 

Međutim, ako računate na to da nešto promijenite, davno su vam istekli svi rokovi zastare. Doduše, ne znam kakvi su bili rokovi zastare u ranijim zakonima o nasljeđivanju ali malo je vjerojatno da su se značajnije mijenjali.

 

Usput, to da kćerka dobije samo mali dio nasljedstva, ili čak ništa, nije u to doba, naročito u nekim krajevima, bilo neuobičajeno (točnije: bilo je uobičajeno), posebno ako se udala i pri udaji dobila miraz.

 

U zadnjih 70 godina promijenilo se više toga nego u davnijoj prošlosti u nekoliko stoljeća pa primjenjivanje današnjih kriterija na ta vremena nije dobro i dovodi do promašenih zaključaka.

 

Zastara ili ne, nisam siguran, ali niti za povrat imovine ona još ne postoji,budući znam da mnogi još uvijek potražuju konfiscirane nekretnine nakon WW2.

Međutim, znam da su poneki dolazili do određene imovine tako što su saznali da su im preci negdje nešto posjedovali.Dobro, ovdje je riječ o naknadno pronađenoj imovini.

U našem slučaju mislim da se radi o manipuliranju pravnim sustavom u to vrijeme što je po meni kazneno djelou koje je bilo inkorporirano više strana. Pradjed, koji je bio u jednakom pravnom slijedu kao i njegov brat, kao što napisah, ubijen je a netko je tu tragediju čini se dobro naplatio.

Ma na stranu i ove pretpostavke, ali ne mogu vjerovati da nitko ne može pronaći ostavinsko rješenje iza nekoga za kojega se zna da je provedena ostavinska rasprava, a da taj ima ime i prezime i zna se kada je umro.

K tome, umjesto toga dobijam nebulozne dokumente koji su se pojavili desetljećima poslije i veze nemaju s provedenim postupkom.

[Padova]

Nisam siguran ali mislim da sam greškom obrisao temu.

Ne znam za godinu u kojoj se održala rasprava ali mislim da temeljem podataka sud to može provjeriti.

[G-man]

...budući znam da mnogi još uvijek potražuju konfiscirane nekretnine nakon WW2.

 

Ali po jednoj drugoj pravnoj osnovi. Koja, uzgred rečeno, više ne postoji.

 

U našem slučaju mislim da se radi o manipuliranju pravnim sustavom u to vrijeme što je po meni kazneno djelou koje je bilo inkorporirano više strana. Pradjed, koji je bio u jednakom pravnom slijedu kao i njegov brat, kao što napisah, ubijen je a netko je tu tragediju čini se dobro naplatio.

 

Čak i kad bi se radilo o teškom ubojstvu - nastupila je zastara kaznenog progona.

 

Ma na stranu i ove pretpostavke, ali ne mogu vjerovati da nitko ne može pronaći ostavinsko rješenje iza nekoga za kojega se zna da je provedena ostavinska rasprava, a da taj ima ime i prezime i zna se kada je umro.

 

KS vam je dao dobar savjet gdje pokušati.

[KronicnaStranka]

Obitelji koje imaju imovinu obično imaju i neki oblik obiteljske arhive tj. čuvaju dokumente (iako je vjerojatno vrlo malo takvih koje čuvaju dokumente od pradjedova).

 

S obzirom na to, ako dokumente nemaju oni koji su najviše za njih zainteresirani tj. vlasnici te imovine odnosno oni koji smatraju da im vlasništvo pripada, onda nije previše korektno ljutiti se na druge (pa niti na državu) da ne čuvaju dobro takve dokumente za njih. Država se brine za zemljišne knjige i slijed vlasništva u zemljišnim knjigama, a postavljanje pitanja valjanosti tih upisa ionako zastarijeva, inače bi z.k. izgubile smisao kad bi svatko mogao potegnuti pitanje upisa od prije 50 ili 100 godina.

[Padova]

U ovom slučaju su se razmjeri vlasništva mijenjali na štetu živućih pa se nešto od toga naknadnim upisivanjem iskorigiralo.Problem je nastao kada se sve svelo na troje vlasnika u istome slijedu, od kojih je jedan upisan na ogromne dijelove,drugi na nekakve a treći na gotovo nikakve a ne možemo ustanoviti temeljem čega,tj. arhiv se trudi pronaći dokument ali kaže da je isti sud zatražio 1984.godine,bio ga dužan vratiti a nije.Sud dokument ne može pronaći, a bilo bi dovoljno ući u povijesni slijed, iako ni to nije pretpostavka ispravnosti upisa.

Mislim da postavljanje valjanosti upisa ne zastarijeva, jer što ako se Šime vrati iz daleka pa na svome zatekne one koji su ga možda svojevremeno proglasili mrtvim?

[KronicnaStranka]

Povijesni slijed treba prvenstveno tražiti u povijesnom dijelu z.k. uloška. Iz svih vaših poruka do sada nije jasno da li ste tražili spise ostavinskih postupaka ili dokumente iz z.k. odjela ili oboje. Negdje zemljišne knjige idu i preko stoljeća unatrag (formirane su u Austro-Ugarskoj), drugdje manje zato što su kasnije osnovane ili su u međuvremenu stradale pa su podaci izgubljeni, ali iz vaših podataka nikako nije jasno do kojeg datuma sežu zapisi u povijesnom dijelu predmetnog z.k. uloška.

 

Također je nejasno da li današnje posjedovno stanje odgovara zemljišnoknjižnom, jer ako ne odgovara onda mogu postojati načini da se to ispravi i bez kopanja po starim spisima.

 

Naravno da postavljanje pitanja valjanosti upisa zastarijeva po različitim temeljima, a dopustit ćete da je proglašavanje mrtvim živog čovjeka (što je moguće samo sudskim putem i uopće nije tako jednostavno) vrlo specifična situacija, a osim toga ovdje se ne radi o tome.

[Padova]

Tražili smo oboje.

Spis ostavine kako sam rekao ne možemo dobiti jer niti arhiv niti ostavinska pisarnica suda ne znaju gdje je, to jest arhiv potvrđuje da je spis sačuvan te da je bio do 1984. godine u njihovom posjedu, da ga je sud zbog nečega od njih zatražio, obvezao se da će ga u arhiv vratiti ali to nikada nije učinio.

Sud još uvijek ne može pronaći spis.