storno ostavinske rasprave?

[hrpravo]

Da li se ostavinska može stornirati? Kad smo išli prijavit smrt (brzo, zbog eventualnih dugova, da ne rastu kamate), su nas pitali za imovinu.Stan je vec prepisala na brata,to nisam znala, jedan auto ce ic sestri, drugi tati. Mislila sam da je još i grob, ali prava je vjerovatno izgubila neplaćanjem, znači da se ni to ne računa.

 

Znači da ostavinska ne treba? I tako cu samo imati troškove s vjerojatno ponovnom kupnjom groba, da mi ne diraju pokopanu baku, te s njenom nekretninom u drugoj državi, gdje su nam naručili hitnu sanaciju na naše troškove a nitko od braće neće s tim imat ništa, znači oped ja.

 

Mislila sam da se zbroje već primljeni darovi, sve što je kupovala bratu i sestrama, i da se doda ta propadajuća kuća s troškovima i ev. dugovi ili ovrhe, pa da svi podjelimo jednako plusove i minuse, ali ovako ispada da nema ništa osim dugova. Buduci da cu u drugoj državi isto platit ostavinsku jer tamo ima ta nekretnina, dali mogu besplatno (ili koliko košta) stornirat ostavinsku? Moji su ljuti na mene sto nisam rekla da to netrebamo, a ja sam mislila da je to normalno. Ali sad, kad je sestra pobrala novce iz maminog računa i dala ih tati, koji ce ih oped potrošit na njih 3, i tako nema smisla ostavinska. Kako to stornirat?

 

Što bi javni bilježnik uopće mogao saznat, dali dugove i ovrhe i dali bi mogao pregledat i prije ostavinske, i bez ostavinske, dali je platila jedan račun na banci (jer drukčije namožemo saznati, a poduzeću koje potražuje, ne vjerujemo)?

 

Hvala 100x

[KronicnaStranka]

A tko je umro?

 

Iza ostavitelja koji je imao nekretnine ostavinski postupak se vodi po službenoj dužnosti.

 

Ostavinu čini ono što je bilo ostaviteljevo u trenutku smrti, pa ako je netko nakon toga raspolagao novcem ostavitelja, može ga se tražiti da odgovarajući dio isplati drugim sunasljednicima.

 

Ako ste postupak već pokrenuli, ne možete ga stornirati ali se može utvrditi da ostavitelj nije ostavio imovine.

 

Kako će auto "ić sestri" bez rješenja o nasljeđivanju?

 

Potomci i supružnici ostavitelja su nužni nasljednici, a pri izračunavanju nužnog dijela uračunavaju se i darovi.

 

Nije stvar javnog bilježnika da istražuje imovinu i dugove ostavitelja, već je to posao nasljednika. Javni bilježnik može na zahtjev nasljednika od banaka tražiti podatke o stanju na računima ostavitelja.

 

Što se tiče dugova, to nije stvar povjerenja nego uvida u potvrde o plaćanju i pismenih ovjerenih izjava.

[hrpravo]

Hvala kroničnastranka. Umrla mama.

 

Iza ostavitelja koji je imao nekretnine ostavinski postupak se vodi po službenoj dužnosti.-mislila sam da ih ima, da nije darovala bratu, a mislila sam da ima i grob u kojem je baka, a zbog neplaćanja će baku iskopat a grob su već uzeli, tako tvrde, iako nije proteklo niti 10 godina od ukopa. Groblje tvrdi da je grob njihovo vlasništvo i da ne mogu platit niti dug za nazad (kako je po zakonu) da bar sačuvam nadgrobni kamen na kome pišu imena predaka. Kažu na groblju da nemogu ništa glede groblja naslijedit, da nisam nasljednik, jer nije bilo plaćano tada, a u zakonu o grobljima nema ništa što bi bilo puno nad odlukom o grobljima, osim da se prema pokojnicima mora odnositi s poštovanjem. Sad kažu da moram grob ponovno kupit za 20k kuna i više, jer mi ga ne mogu dati dok ne proteče 15 godina od ukopa, ali drugima smiju prodavat (u prodaji su mi rekli da je već u prodaji, da ako se potrudi, ga zadrže 3 dana od prodaje).

 

Ostavinu čini ono što je bilo ostaviteljevo u trenutku smrti, pa ako je netko nakon toga raspolagao novcem ostavitelja, može ga se tražiti da odgovarajući dio isplati drugim sunasljednicima.

 

A što nema sankcija ako netko diže novac od mrtvog, da sam znala da će to dić, nebi ni rekla na općini kad su pitali dali išta ima. To bi morao odlučit javni bilježnik, da netko nekome isplati, ovako bi se kad bi tražili isplaćivanja od brata, sestre..svi posvadili, kad bi netko kome je sve uskraćeno nešto tražio. Onda se ne završe nezavršene nekretnine, sve propada itd.

 

Kako će auto "ić sestri" bez rješenja o nasljeđivanju? Bila je miljenica, jer je išla u crkvu;) Na mene su bili ljuti, samo jer sam htjela, da se zabilježi da je dobila auto, kad se već ne mogu zabilježit ostali darovi.

 

Nama niti na banki niti na FINI nedaju te podatke o dugovima i imovini.

 

Što se tiče dugova, to nije stvar povjerenja nego uvida u potvrde o plaćanju i pismenih ovjerenih izjava - Što to znači?

 

Kako onda, ako doma nemam nikakvih uplatnica ni kuverti od groblja, vidim dali je mama stvarno dobila te uplatnice i bar opomenu ili ovrhu ili nešto za grob? Na FINI mi te podatke nedaju, na sudu na ovrhama mi kažu da je korisnik umro (kao da to neznam), na banci nedaju ispis niti ne žele provjeriti ako je u zadnjih 10 godina išlo na jedan račun što novca, da znamo dali smo dužni.

[KronicnaStranka]

Ne postoji vlasništvo groba, grob se koristi temeljem prava korištenja koje se može izgubiti ako se naknada ne plaća redovito. Detalje ne znam, možda vam odgovori netko tko se bolje razumije u te stvari.

 

Protiv onoga tko je neovlašteno raspolagao imovinom ostavitelja radi ostvarenja imovinske koristi može se podnijeti kaznena prijava, pa može biti i kažnjen. Javni bilježnik s tim nema ništa. On može zatražiti od banke podatke o računu i raspodijeliti sredstva prema stanju u trenutku smrti, a kako će nasljednici nakon toga doći do tih sredstva nije njegova briga. Ako se nasljednici oko toga ne slože, može ih uputiti u parnicu.

 

Nisam vas pitao zašto će auto "ić sestri" nego kako. Mislite da će u MUP-u izvršiti prijenos vlasništva automobila na sestru na temelju njezine izjave da je bila njegova miljenica ????

 

Jeste li od uprave groblja i banke podatke o dugovima i statusu groba zatražili pismenim putem (uz priloženi smrtni list)? Raspravljanje s činovnicima je gubljenje vremena. Što se tiče FINA-e, ne vidim što biste od njih mogli tražiti.

 

Osim toga, svaki nasljednik dužan je vratiti dugove do iznosa onoga što je naslijedio, pa ako dugovi postoje, to će biti problem onih koji nešto naslijede.

[Matrix]

Samo cu se nadovezat na prednu objavu.

Pravo korištenja se nasljeđuje u ostavinskom postupku iza osobe koja je u grobnoj evidenciji upisana kao korisnik grobnog mjesta.

Grob se smatra napuštenim ukoliko grobna naknada nije plaćana 10 godina. Istekom tog roka prestaje pravo korištenja i sva prava koja su upisana u grobnu evidenciju. Činjenica da je grob uređivan, održavan i/ili posjećen ne utječe na prestanak prava korištenja..

Po pitanju dugova,ni javni biljeznik a ni sud nisu ovlasteni da u ostavinskom postupku utvrdjuju dugove ostavitelja.

Valja naglasiti da kad ima više nasljednika iza ostavitelja, oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve(svi za jednog,jedan za sve)

[čudo]

Samo cu se nadovezat na prednu objavu.

Pravo korištenja se nasljeđuje u ostavinskom postupku iza osobe koja je u grobnoj evidenciji upisana kao korisnik grobnog mjesta.

 

Usput, možda pomogne.

 

Potvrdu, da je netko do trenutka smrti korisnik grobnog mjesta a koja se treba priložiti na ostavinskoj raspravi, izdaje tijelo dotične lokalne samouprave (na čijem se području grob nalazi), nadležno za upravljanje grobljem.

[hrpravo]

Pravo korištenja se nasljeđuje u ostavinskom postupku iza osobe koja je u grobnoj evidenciji upisana kao korisnik grobnog mjesta.

 

osim ako korisnik nije mrtav 50 godina? plaćali su nasljednici, a zadnjih 10 godina nemamo dokaza da je plaćano pa kaže groblje da je grob njihov.

Moram ponovno kupit pravo na grobno mjesto, da zaštitim mrtvog člana obitelji i sve žive, koji to još neznaju da postoji mogućnost da baku koja je po smrti htjela mir, prekopaju. Najviše zbog sebe, da ne završim na psihijatriji, gledala sam mrtve zakopane u zemlji nakon 15 godina, neki još imaju kožu a neki su kao živi, to je neljudski masakar dirat ih.

 

Kažu mi da mi prestaju osobna prava (kao čovjeku), da se poštuje želja bake, samo zato, jer netko od nasljednika nije plaćao naknadu, a korisnik iz dokumentacije je mrtav već 50 god. A to što su nakon korisnika umrli još i dva platitelja grobne naknade, koji su jedan za drugim nasljeđivali uplatnice, ali ne i dobili status korisnika, to njima nema veze.

 

Uplatnica je na moju, tada izgubljenu, od ljekova ludu ili pospanu, sada pokojnu mamu, ali ona nije plaćala 10 godina, tako bar na groblju kažu. Prije toga je bila uplatnica 10-20 godina na sada pokojnu baku, ona je plaćala redovito.

Prije toga je bila uplatnica na djeda, a oni ga još uvijek imaju kao korisnika, a bratić, istog imena kao njegov pokojni otac i kao djed, bratić koga je baka izopćila (jer je njegova obitelj prije izopćila nju), sada želi tim papirom dokazati da ima pravo na grob, a ja ne želim da se ostavinska po djedu provede, budući da 1) nije fer, jer je djed sve pustio baki, a baka moji mami, a i znam da će onda dobiti dio i 2djece njegove polusestre, znači da smo omjer 1:3 i da oni imaju veće pravo glasa glede groba i mogu komotno izbacit baku iz groba ili pomest ju u manju kutijicu, i dat nutra koga hoće samo da zarade, ili da prodaju grob i bace baku u kosturnicu među nepoznate posmrtne ostatke kao kup smeća. Svoj grob već imaju, a budući da su bili pol ure od bake i da joj nisu niš pomogli ni posjećivali ju, a ustupila im je novi stan za 20 godina dok je ona nemoćna smrzavala u nekoj selendri.., nisu bili na nju navezani i ne mogu osjećat to što osjećam ja. Mi smo baku dopeljali k nama dok je bila pokretna, pred 20 godina, a uzeli na čuvanje više od deset godina pred njenom smrću zbog starosti i nepokretnosti, jer ju oni nisu, a sad kad se na njenim kostima može zaradit, sad znaju tko je, sad su najednom unuci.

 

Baka ima pravo na dostojanstvo, na to da piše njeno ime na kamenu, jer to je želljela, govorila je da štedi za nadgrobni kamen, da se vidi tko je tamo. Bila je jako skromna, grozno me boli sve ovo i strašno me je sram, strepim što će biti i nadam se da me na groblju nisu prevarili kad su jučer rekli da ju još nemogu iskopat i da se ne žurim s molbom za dodjelu groba, jer su mi pred 3 dana rekli da je možda u postupku prodaje i da brzo napišem molbu, da će probat zadržat prodaju 3 dana.

 

Tada mi se je činilo da je još netko zainteresiran za grob, da pritišće i da mi žele, jer znam u kakvoj sam situaciji prodat brzo po čim višoj cijeni, jer su išli od 5000 kn na sve više, a rekli su da će još narast cijena.

 

Pored toga da moram ponovno kupit grobno mjesto, žele ovjerene dozvole svih 6 osoba, da mi dozvoljavaju da sam ja korisnik jer je njihova baka unutra. Sad budi pametan. Još mi ni neće reć koliko su zakonske zatezne kamate na 1132,66 kn, pa da osiguram da baki nadgrobni kamen ne uzmu, tako bar kaže zakon o grobljima da to moram platit, a njihova pravna služba kaže da ne, da se ne može iako zakon kaže da se mora i za napuštena grobna mjesta.

 

Oprostite što toliko pišem, ali baš ne spavam...

[KronicnaStranka]

Zahvaljujem Matrixu i Čudu na dopunama odgovora u vezi s grobovima.

 

@ Hrpravo. Što se tiče vašeg dugačkog opisa situacije, uza sve razumijevanje emotivne strane problema, meni se čini da su neke stvari nesporne:

 

- u svakom društvu moraju postojati pravila da bi uopće funkcioniralo (pa tako i pravila za grobove),

- pravila moraju biti svima poznata, ne moraju biti jednaka za sve, ali mora biti jasno kako se na svakog konkretnog pojedinca primjenjuju,

- nitko ne može očekivati od bilo koga, pa niti od države, da se brine za njegovu imovinu i prava ako se on sam za to ne brine.

 

Dakle, pravila o korištenju grobova su poznata, za razliku od mnogih drugih pravila u ovoj državi se rijetko mijenjaju.

 

Konkretno, ako su nasljednici 50 godina plaćali naknadu za grob ali im se nije dalo da se upišu kao korisnici (jer su možda odlučili da im "nije zgodno" provesti ostavinski postupak?), ako korisnik ne čuva potvrde o uplati ... (što drugim riječima znači da oni koji tako postupaju zapravo misle da su iznad bilo kakvih pravila) onda su uprava groblja, lokalna samouprava i država koja je donijela zakon zadnje adrese koje treba optuživati za situaciju koju opisujete.

 

Što se tiče pravednosti, nasljeđuje se po zakonu a ne po pravdi, što možda nije u svakom konkretnom slučaju dobro, ali budući da je to opće poznato pravilo, onda su oni koji to ne prihvaćaju sami krivi za posljedice. Nepoštivanje tog pravila bilo bi još veća nepravda. Uz to zakon predviđa i mogućnost ugovoranja doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja, ali svatko sam odlučuje hoće li tu mogućnost iskoristiti ili ne, i ne može optuživati druge ako (opet) misli da je iznad zakona pa ispadne da nije tako.

 

I na kraju, svaki nasljednik ima pravo zahtijevati provođenje ostavinskog postupka i iza ostavitelja koji nije ostavio nekretnine, pa prema tome to ne ovisi samo o tome je li to vama zgodno ili ne.

 

Možda vam pretjerano popujem, ali dosta dugo pratim ovaj forum i uočavam da veliki broj problema o kojima ljudi pišu proizlazi iz njihovog vlastitog neodgovornog odnosa prema njihovim vlastitim interesima. I takvima ću pomoći koliko mogu, ali me smeta kad im je cijeli svijet više kriv od njih samih. Zato ovo nemojte shvatiti (previše) osobno.

 

Pokušajte zanemariti emotivnu stranu problema, razjasnite pravnu stranu i u tom okviru pokušajte izvući za sebe koliko možete. Obratan pristup vam je kontraproduktivan.

[hrpravo]

Zahvaljujem Matrixu i Čudu na dopunama odgovora u vezi s grobovima.

 

@ Hrpravo. Što se tiče vašeg dugačkog opisa situacije, uza sve razumijevanje emotivne strane problema, meni se čini da su neke stvari nesporne:

 

- u svakom društvu moraju postojati pravila da bi uopće funkcioniralo (pa tako i pravila za grobove),

- pravila moraju biti svima poznata, ne moraju biti jednaka za sve, ali mora biti jasno kako se na svakog konkretnog pojedinca primjenjuju,

- nitko ne može očekivati od bilo koga, pa niti od države, da se brine za njegovu imovinu i prava ako se on sam za to ne brine.

 

Dakle, pravila o korištenju grobova su poznata, za razliku od mnogih drugih pravila u ovoj državi se rijetko mijenjaju.

 

Konkretno, ako su nasljednici 50 godina plaćali naknadu za grob ali im se nije dalo da se upišu kao korisnici (jer su možda odlučili da im "nije zgodno" provesti ostavinski postupak?), ako korisnik ne čuva potvrde o uplati ... (što drugim riječima znači da oni koji tako postupaju zapravo misle da su iznad bilo kakvih pravila) onda su uprava groblja, lokalna samouprava i država koja je donijela zakon zadnje adrese koje treba optuživati za situaciju koju opisujete.

 

Što se tiče pravednosti, nasljeđuje se po zakonu a ne po pravdi, što možda nije u svakom konkretnom slučaju dobro, ali budući da je to opće poznato pravilo, onda su oni koji to ne prihvaćaju sami krivi za posljedice. Nepoštivanje tog pravila bilo bi još veća nepravda. Uz to zakon predviđa i mogućnost ugovoranja doživotnog i dosmrtnog uzdržavanja, ali svatko sam odlučuje hoće li tu mogućnost iskoristiti ili ne, i ne može optuživati druge ako (opet) misli da je iznad zakona pa ispadne da nije tako.

 

I na kraju, svaki nasljednik ima pravo zahtijevati provođenje ostavinskog postupka i iza ostavitelja koji nije ostavio nekretnine, pa prema tome to ne ovisi samo o tome je li to vama zgodno ili ne.

 

Možda vam pretjerano popujem, ali dosta dugo pratim ovaj forum i uočavam da veliki broj problema o kojima ljudi pišu proizlazi iz njihovog vlastitog neodgovornog odnosa prema njihovim vlastitim interesima. I takvima ću pomoći koliko mogu, ali me smeta kad im je cijeli svijet više kriv od njih samih. Zato ovo nemojte shvatiti (previše) osobno.

 

Pokušajte zanemariti emotivnu stranu problema, razjasnite pravnu stranu i u tom okviru pokušajte izvući za sebe koliko možete. Obratan pristup vam je kontraproduktivan.

 

Kronična, koliko košta vaš savjet, na ovako dugo pismo, s kojim preprečim masakar bake, ako mi ga date kao da se radi o vašoj mami?

 

Zakone pišu ljudi, a ljudi rade greške (prema nekom nepravedne zakone).

KroničnaStranka, znam, sama se osjećam (od mame) izigrano i kao da sam kronična stranka. Ja sam molbu za ponovnu KUPnju tog groba već dala, (iako je nepošteno do mene prije svega od obitelji, a i od države). Molba nije dana na osnovu tega, što je nešto nepravedno, nego jer je tamo baka,koja mi je draža od mame, koju sam njegovala nekoliko godina.

 

Znam, strašno neodgovorno od mame, da nemogu opisat. Baka sigurno nije znala da se negdje mora upisat, jer se grob vodi kao vlasništvo države, a živjela je do demence u Sloveniji. Ljudima bi u bolesti trebao zakon odrediti da o računima brinu nasljednici, ako osoba ne može ustati iz kreveta ili ako je cijele dane na tabletama ili nije pri svijesti.

 

A kako je groblje imalo mrtvog "korisnika" 40 godina i nije preneslo na platitelja, kad vidi da taj plaća 30 godina, to mi isto nije jasno a ni kako na ostavinskoj ako je sve djed prepisao baki, nije javni bilježnik rekao da je vlasništvo i grob, nego se to očekuje od svježe udovice, da je pola pravnika?

 

Nisam im na groblju niti spominjala da zašto nema opomena, da mi sve smrdi na prijevremeni pokušaj zarade, na to da je baka mrtva 8 godina, a oni već grob vode kao zapušten. Pitanje je kako je to moguće da bi zakopali čovjeka, ako se grob nije platio dve godine, to mi je čudno. Isto tako, da nemamo pored opomena niti nikakve uplatnice a ni upotrebljene kuverte (smeće), ništa od tog poduzeća, nego samo jednu uplatnicu za 10 godina za nazad, koju sam platila, a oni to ne vide. Platila sam prekasno.

 

Moja mama, koja je bila "platitelj" je u to vrijeme bolovala od raka i nije mi davala dirati račune, misleći kada je platila sve Holdingu, da je platila i groblju, i za nju nema isprike. Ona je pitala u Holdingu, dali je sve platila, a oni su rekli da da, a mislila je da to uključuje groblje, koje je podružnica Holdinga, ali očito to ne uključuje groblje iako je podružnica Holdinga. Živjela je s mojim sestrama, pa sam mislila kako jedna ima punomoć na račun, da slijedi svemu, trajnicima i svemu. Nema isprike.

Nisam im rekla na groblju ni da mi je čudno da nisu vidjeli moju uplatu za 10 godina unazad ove godine, ni da mi je čudno da nema broja na uplatnici, gdje se vidi tko je platio, možda je mama čak i platila sve u jednom iznosu, a nisu vidjeli, kao što ne vide ni za ovu uplatnicu osim kada to pokažem.

 

Samo to osobno nije fer niti do mene niti do bake. Od svih. I od obitelji, i od države, koja to dozvoljava, da se jednu godinu ne plati!!! i onda da se nikoga od obitelji, nasljednika, rodbine, ne pita, dali bi netko drugi plaćao za taj grob, kako bi pokojnik bio na miru, a ne iskopan kao smeće. Od moje mame odvratno neodgovorno, ako je bilo tako, dokazivati kako još nije mrtva (i logično nešto zaboraviti) ali i od države neodgovorno, da se takve stvari ne spriječe! Kao da možeš struju ne platiti 10 godina,pa to je apsurd. Odmah su opomene. I to opomena na opomenu i odmah isključenje, prijetnje, što ja znam što. A ne ovakvo zatišje i najednom "raskopamo pokojnika i kosti u anonimne ostatke kosturnice" kao one od masakra. Bolno do dna. I to da je možda invalidna mama baš onaj dan do ulaznih vrata iz kreveta dopuzala (hm..??), ako je jednom za 10 godina možda i došla uplatnica, da je onda podpisala, što mi se čini nemoguće, I imat takvu obitelj i da to država dozvoljava i možda i zbog manjka grobnih mjesta, podupire.

 

Ne mislim da sam iznad države, samo nije fer do mene, ni od obitelji ni od države. I hoću pravednost. Ako tužim sve po redu u obitelji, ne dosežem ništa jer baku mogu svejedno iskopati, a nešto moram napraviti da do toga ne dođe, žao mi je da vam se čini da iskorištavam sistem, jer ja sam prva koja znam, da pravila moraju biti i da ih se mora držat. Ali i netrebam trpit ja i bakine sestre i djedov brat, da saznaju da idu u kosturnicu. To nije čovječno! Na mamu sam ljuta iako mi je umrla na rukama, ljuta sam jer nije priznala da ne može, jer je vjerovala holdingu, jer nije bila pola odvjetnika da pita gdje su opomene, jer je živjela bar 10 mučnih godina duže od ljudi sa metastazama na svim bitnim organima (što zakon prava ni zakon prirode nikako ne predviđa, da ima takvih čuda) a iako je to znala nije dala uplatnice i mislila je da je sve platila. I da je platila i da nije, ne pomaže to što sam ljuta na nju! Baku mi nesmiju iskopati, jer će ju iskopat MENI, ne njoj.