Nepravde u vezi s ugovorima o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju

[rosalija]

Već sam imala tri slučaja u svojoj okolini da se ugovor o doživotnom ili

dosmrtnom uzdržavanju koristi da bi se izuzela od prava nasljeđivanja

djeca rođena van braka, ili djeca iz prvog braka rastavljenih roditelja.

Tako je i moj otac potpisao ugovor o uzdržavanju sa svojom trećom

ženom. On je star pa se i ona sad o njemu brine. Naravno, mogla

bih se i ja brinuti kad bi mi dopustili pristup. Ima li ikakve fiktivnosti

u takvom ugovoru? Kod mog oca je bilo potpuno jasno oduvijek da

će on stan koristiti za svoje ženidbe. Mogu li išta dobiti od nasljedstva

i kako osporiti ugovor?

[G-man]

Ako davatelj uzdržavanja ispunjava svoje obveze, a primatelj uzdržavanja je zadovoljan kvalitetom istih, i nije terminalno bolestan niti postoje razlozi pobojnosti/ništetnosti ugovora - nemoguća misija.

[rosalija]

Nije mi jasno kako zakonodavac nije uočio da se takvim ugovorima manipulira.

I kao što sam već napisala, upravo na štetu već oštećene djece.

Recimo djeca iz drugog braka žive sa svojim roditeljima pa se tom činjenicom

i brinu za njih. Dijete iz bivšeg braka nema ni pristupa koliko god da to želi.

Zakinuto u svom odrastanju, a poslije i u svojim imovinskim pravima.

Bi li se moglo o tom problemu raspravljati na Vrhovnom ili Ustavnom sudu?

Kakva je praksa u drugim zemljama? Jesu li djeca zaštićena za svoja

nasljedna prava?

[KronicnaStranka]

Čini mi se da ste prilično toga pomiješali.

 

Ne postoje nikakva nasljedna prava na imovini živog čovjeka, pa djeca živog čovjeka i ne mogu biti oštećena za svoja nasljedna prava.

 

Svatko (tko je poslovno sposoban) ima pravo raspolagati svojom imovinom kako god hoće, bez da pita bilo koga, pa niti svoju djecu.

 

Loši odnosi između roditelja i (poodavno) punoljetne djece (a i djece općenito), kao i općenito međuljudski odnosi) ne mogu se rješavati zakonom. Pravo nije skalpel nego sjekira koja je izmišljena zato što međuljudski odnosi ponekad pređu određene granice i zbog potrebe da se veliki broj ljudi na neki način organizira.

 

Zakidanje u odrastanju nije predmet nasljednog prava.

 

Na Vrhovnom sudu se ne raspravlja o zakonima. Na Ustavnom sudu se samo ocjenjuju, ili eventualno tumače, postojeći zakoni. Zakone donosi Sabor. Teoretski možete podnijeti prijedlog ocjene ustavnosti zakonskih odredbi koje vam smetaju, ali time biste samo gnjavili Ustavni sud bez rezultata (zbog ranije navedenog). Također možete podnijeti prijedlog za promjenu zakona Saboru ili lobirati u tom smislu kod (svog) zastupnika u Saboru. Možete i pokrenuti referendum (ili zamoliti profesionalnu pokretačicu referenduma da to učini za vas). Možete se kandidirati za Sabor s tom temom kao svojim programom. Prilično sam siguran da će ishod biti kao i s prijedlogom Ustavnom sudu.

 

Vaš osnovni problem ja raskorak između vašeg subjektivnog doživljaja pravde u ovom slučaju i pravnih odredbi. Međutim, pravne odredbe ne moraju uvijek dovoditi do pravednog ishoda (i zapravo je nemoguće zamisliti takve koje bi to činile). Puno je važnije da su pravila jasno definirana i jednaka za sve, nego da su u etičkom smislu savršena, iako je, naravno, i ovo drugo važno.

[rosalija]

Vi naravno niste u pravu, a osim toga ste nepravedno cinični. Ne radi se ni o kakvom

subjektivnom doživljaju. Moja je profesija vezana za potrebite ljude, te govorim iz

objektivnog iskustva.

Pravo postoji zato da utjeruje pravdu.

Norme nisu statične, one se mijenjaju i unapređuju.

Civiliziranost našeg društva vidi se i u pomacima vezanim za pitanja alimentacije.

Ne radi se o lošim odnosima. Institucije bi trebale izvršiti (statističku) provjeru

koliko je djece zakinuto u svom pravu nasljeđivanja. I koja su to djeca. Ako su

izvanbračna djeca i djeca rastavljenih roditelja izjednačena u svojim pravima s

djecom koja žive u svojoj obitelji sa oba svoja roditelja, ta jednakost bi se trebala

očitovati i u nasljednim odredbama, što de iure i jest tako, ali se de facto

manipulira ugovorima o uzdržavanju.

[KronicnaStranka]

Nisam ciničan nego samo realističan, a naravno da sam sasvim u pravu što jasno proizlazi iz činjenice da niste pobili niti jednu moju konkretnu tvrdnju, nego ste mi samo paušalno prilijepili svoju ocjenu.

 

Točno je da se ugovore o doživotnom uzdražavanju zlorabi, s tim da to uopće nije vezano samo za vanbračnu djecu i djecu rastavljenih roditelja. Ako pomažete potrebitima, onda biste se mogli malo raspitati po domovima za starije osobe što se događa s imovinom i onih štićenika koji imaju samo zakonite potomke.

 

Razmislite što je alternativa takvim ugovorima. Blizu je pameti da bi u nedostatku takvih ugovora primatelji uzdržavanja pribjegli recimo kupoprodajnim ugovorima, što ostavlja još puno širu mogućnost zloporabe, od rušenja cijena i varanja pri kupoprodaji do opasnosti za stare bespomoćne ljude s velikim iznosima gotovine na računu ili u čarapi.

 

Ili biste možda zabranili starijim ljudima i pravo na prodaju imovine? Koliko vidim vaš je stav da o tome tko će starije ljude uzdržavati ne trebaju odlučivati oni sami, nego drugi. Gdje bi to na kraju završilo - sve starije od 50 godina pod starateljstvo?

 

Iako ne vidim iz ovoga što ste napisali niti jednu jasnu ideju kako biste vi poboljšali stvari, svejedno vam želim uspjeha u inicijativi da se tu stvari poboljšaju. No, bojim se da uz ovakav pristup i način razmišljanja nećete daleko stići. Time sam ujedno na ovoj temi rekao sve što imam za reći.

[rosalija]

Dakako da stari ljudi imaju pravo da brinu sami o svom uzdržavanju.

Ja bih ostavila ugovore o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju s tim da

se djeci isplati nužni dio.

[čudo]

Što primjera da je Vaš otac u času smrti imao samo sat na ruci vrijednosti 200 kuna, sve ostalo prokockao a za njim je nakon njegove smrti ostalo još i npr. 120000 eura duga, da li bi te se zalagali da se mijenja odredba po kojoj se odricanjem od nasljedstva odriče i od duga umrle osobe, ili bi te solidarno preuzeli "nužni dio" duga?

 

I ovakve su situacije ne tako rijetka pojava!

[rosalija]

Otac kockar baš i nije neki otac.

Znam da i takve situacije nisu rijetke.

Ako je vrijednost stana veća od duga, mogao bi se prodati stan i isplatiti dug.

[G-man]

Udaljili smo se od biti. Prepucavanja ne koriste nikome. Uvijek je bilo i uvijek će biti slučajeva da će nasljednici biti namjerno zakinuti za svoje nasljedno pravo. Zasluženo ili ne - svejedno, ako je pravno u redu. Kao što je bilo i biti će slučajeva da će se pojedinci sjetiti ostavitelja, tek nakon njegove smrti, a naravno zbog financijske koristi. Pretpostavljati koji scenarij je ovdje "na tapeti" - nema smisla. Na kraju krajeva, u pravnom smislu riječi - irelevantno je.

 

Zaključavam temu.