Zakonski nasljednik - Grad i oporučni nasljednik

[Svemirka]

Poštovani,

Prošle godine u 8. mjesecu opisivala sam slučaj, tako da ne bih sada u detalje. Prije nego što postavm pitanje, ukratko ću opisati slučaj.Ostavitelj je usmenom oporukom svoju imovinu ostavio nasljedniku. Usmenoj oporuci svjedočila su dva svjedoka,te su u zakonskom roku istu prenijeli (nisam sigurna da li se to točno tako kaže) javnom bilježniku, zapisali su je...

Ostavtelj je umro slijedeći dan (dan nakon izricanja oporuke).

Na ostavinskoj raspravi bili su pozvani oporučni nasljednik, zakonski nasljednici (za koje se poslije ispostavilo da nisu nasljednci), kao i svjedoci oporuke - koji su bili i saslušani. Javni bilježnik je oporuku progasio pravovaljanom.

Tada zakonski nasljenici su osporili oporuku "da pokojnik nije znao govori", te je predmet upućen na rješavanje na Općinski sud.

Tamo je zaključeno da su ti nasljednici 4. zakonski red, pa u stvari i nisu nasljedici, već je zakonski nasljednik Grad (očasna imovna).

 

Sudska savjetnica je po zakonu (jer je javni bilježnik to previdio) dala Oglas u Narodne novine i na oglasnu ploču suda, te nakon proteka od 6 mjeseci i još 3 mjeseca (9 mjeseci), budući da se nitko nije javio (znam da umrli nije imo nikakvh nasljednika) piše Rješenje o nasljeđivanju, koje njezina šefica nije HTJELA potpisati, već traži Ostavinsku raspravu, na koju će biti pozvan predstavnik Grada.

 

To je i učinjeno. Grad je predstavljala punomoćnica.

Na Rješenju, tj. u Zapisnku je napisano :"Prisutna pun.Grada obvezuje se u roku od 30 dana dostaviti u spis očitovanje na oporuku Odluka pisanim putem nakon očitovanja Grada. Prisutnoj pun Grada dati će se preslika sve relevantne dokumentacije iz spisa radi očitovanja"

 

 

Napominjem, da je sudska savjetnca, usmeno rekla da je po njoj sve u spisu uredno (tako i oporuka).

Protekom od 30 dana + 2 tjedna (sveukupno 6 tjedana), Grad se nije očitovao, te sudska savjetnica piše Rješenje o nasljeđivanju, koje OPET ŠEFICA NIJE HTJELA POTPISATI, jer ona (njezina šefica) traži pismeno očitovanje.

Nakon toga je zvana punomoćnica Grada, koja šalje požurnicu za očitovanjem - sada je prošlo već 2 mjeseca i očitovanja još uvijek nema.

 

Moja pitanja su:

1. Da li je to na Zapisniku bio zakonski rok za očitvanjem? Po jednoj informaciji to je "instrukcijski rok" - što to točno znači?

2. Da li se žaliti na odluku sutkinje tj. na nepotpisivanje Rješenja?

3. Do kada čekati očitovnje Grada - spis može biti u ladici mjesecima.

 

Molim savjete, odgovore i eventualna iskustva.

Hvala

[G-man]

Ovo je vrlo kontradiktoran opis slučaja. Zakonski nasljednici su uvijek zakonski nasljednici - ili ih ima ili ih nema (jedino se među njima razlikuju oni koji mogu i oni koji ne mogu tražiti nužni dio).

 

Ako ih nema, a nema ni oporuke, tek tada Grad odnosno Općina ulaze u igru kao nasljednici (tzv. ošasna imovina).

 

Kod vašeg opisa ispada da, i postoje zakonski nasljednici (govorite o 4. nasljednom redu) i oporučni nasljednik (pretpostavljam vi). Otkuda onda u igri Grad/Općina?

[Svemirka]

Poštovani G-man.

Moram priznati da je cijeli slučaj vrlo čudan, sa različitim tumačenjima.

Kao prvo - vezano uz Zakonske nasljednike - to su sestrične pokojnika, kojima su zajednički bili pradjed i prabaka. Kada sam prošle godine pitala na forumu, kako to da one nisu zakonske nasljednice, mislim da ste mi baš Vi odgovorili da nisu. A i kod drugih kod kojih sam se raspitivala, dobila sam isti odgovor (budući da su sestrične u 4. koljenu), nisu zakonske nasljednice.

Znači - postoji samo oporučni nasljednik prema usmenoj oporuci (koja je kako sam već opisala dana zaista u izvanrednim okolnostima).

Sudska savjetnica je napisala Rješenje nakon proteka od 6 mjeseci traženja nasljednika u Narodnim novinama i na oglasnoj ploči Suda - ali, njezina šefica nije to htjela potpisati.

Citiram jedan izvadak koji sam pronašla, pa pretpostavljam da je ona (šefica) postupila po tome:

"Ako se na oglas za nepoznate nasljednike u roku 6 mjeseci nije javio nitko, ne može se ostavina uručiti poručnom nasljedniku koji nije srodnik ostavitelja,već treba zakazati raspravu, a umjesto zakonskih nasljednika pozvati predstavnika ošasne imovine tj. Grad , uz oporuku kako bi se mogao očitovati. Ukoliko je ne priznaje, spis treba vratiti sudu radi donošenja odluke o prekidu ostavinskog postupka.

 

E sad, mi smo imali ostavinsku raspravu, kao što sam dolje napisala, i Grad se nije u roku od 30 dana očitovao. Sudska savjetnica je napisala Rješenje, i njezina šefica OPET NIJE HTJELA POTPISATI RJEŠENJE. Traži da se Grad pismeno očituje. Da li je to pravilno ili ne?

 

Pretpostavljam da je mišljenje Sudske savjetnice kod koje je predmet meritoran, jer ona smatra da je sve u redu.

 

Zašto? Da li ona favorizira Grad? Kome se žaliti? Što napraviti?

 

Do kada se neki rok smatra "instrukcijski", tj. do kada čekati očitovanje Grada?

 

Također, nije mi jasno - ukoliko postoji oporuka, a ne postoje zakonski nasljednici, zar je onda uvijek Grad ili lokalna samouprava nasljednik očasne imovine? Zašto se onda pišu / daju oporuke?

 

Da li ići kod nadređenog te šefice pa njezinog šefa pitati da li je to u redu ili ne?

Što treba raditi?

 

Hvala na odgovoru.

[G-man]

Sad su stvari malo jasnije.

 

Da, sjećam se da sam napisao kako načelo reprezentacije ne vrijedi u četvrtom nasljednom redu, i to je u redu razmišljanje. Budući dakle nema zakonskih nasljednika, radi se o ošasnoj ostavini, koja ex lege otpada na Grad/Općinu. Zato su oni u ovoj priči.

 

Instrukcijski rok (ili monitorni) je rok protekom kojeg ne prestaje pravo na poduzimanje radnje na koju se odnosi. Drugim riječima, nije obvezujuć ni neprekoračiv.

 

Rješenje se nalazi u slanju vaše požurnice i malo ozbiljnijem tonu dopisa adresiranog na Grad/Općinu od strane sutkinje, jer se sutkinja, po mom mišljenju, očito želi maksimalno "pokriti" u slučaju da se netko danas-sutra iz Grada/Općine sjeti ove ostavine. Što je razumljivo s jedne strane.

 

Pošaljite požurnicu.

[Svemirka]

Poštovni G-man.

Hvala na odgovoru. Požurinica je poslana, ali još odgovora nema. Do kada se treba čekati odgovor? Zar je državna uprava u boljem položaju nego, mi obični smrtnic....nama kada je dan rok, moramo ga poštivati - tolerira se malo zakašnjnje, ali ne mjesec - dva....

Ok, shvaćam sutkinju....ali do kada?

Pa ako se i napiše Rješenje, zar ne postoji ZAKONSKI ROK za žalbu od 15 dana.....

 

Ne mogu shvatiti toliku toleranciju državnoj upravi . Jer po ovome što ste napisali, u njihovim smo rukama...i to može trajati i trajati....

 

Niste mi odgovorili, zašto se rok koji je dan Gradu za oćitovanje, smatra instrukcijski.

 

Hvala na odgovoru.

[G-man]

Požurnica je poslana, ali još odgovora nema. Do kada se treba čekati odgovor?

 

Nema propisanog roka do kojeg bi uređujući sudac trebao reagirati po zaprimljenoj požurnici.

 

Ok, shvaćam sutkinju....ali do kada?

 

To je pitanje za nju. A možete se obratiti i Predsjedniku suda i ljudski mu objasniti situaciju.

 

Niste mi odgovorili, zašto se rok koji je dan Gradu za oćitovanje, smatra instrukcijski.

 

Jer ga je odredio sud, a ne zakon. Plus ono što sam vam već napisao.

[Svemirka]

Poštovani,

Evo mene opet, a da ne opisujem ponovo cijeli slučaj, nastavljam se na moja pitanja od prošle godine.

Dakle: Nakon 3 mjeseca Grad se očitovao na Oporuku, tj. NIJE JU PRIZNAO. U očitovanju nije pisalo zašto nije prznao oporuku, samo "Kao zakonski nasljednici ne priznajemo oporuku"...datum/potpis

Nakon toga 3 mjeseca smo čekali da Općinski sud napiše Rješenje o obustavi ostavinskog postupka. U Rješenju piše "Upućuje se Grad da u roku od 30 dana po pravomonoti ovog rješenja pokrene parnicu protiv xy, a utvrđenje činjence da usmena oporukuanije istinita i pravovaljanja iz razloga što ne zadovoljava uvjete propisane čl 37 ZN-a".

Prema tom Rješenju, Općinski sud smatra da usmena oporka zadovoljava formalne uvjete valjanosti propisane u čl. 37 ZN, te upućuje Grad u pokretanje parničng postupka.

Prije nekoliko dana sam saznala da Grad nije podnio žalbu na doneseno Rješenje, te da je Rješenje postalo pravomoćno. Sada čekmo još rok od 30 dana da vidimo da li će Grad pokrenuti parnicu.

Moje je pitanje:S obzirom na to da nisu podnjeli Žalbu na Rješenje, znači li to da neće pokretati parnicu. Da li Rješenje Općinskg suda koji je priznao usmenu oporuku kao pravovaljano ima "težinu" na odluku Grada o pokretanju parnice (možda ju onda niti ne pokrenu?).

[G-man]

S obzirom na to da nisu podnjeli Žalbu na Rješenje, znači li to da neće pokretati parnicu.

 

Ne znači, jer njima ni ne preostaje ništa drugo doli parnice u kojoj će pokušati "srušiti" oporuku.

 

Da li Rješenje Općinskg suda koji je priznao usmenu oporuku kao pravovaljano ima "težinu" na odluku Grada o pokretanju parnice (možda ju onda niti ne pokrenu?).

 

Nema.

[Svemirka]

Hvala na brzom odgovoru.

 

Ne znači, jer njima ni ne preostaje ništa drugo doli parnice u kojoj će pokušati "srušiti" oporuku.

 

Zbog čega bi oni željeli srušiti oporuku, kada je sve napravljeno po zakonu? Onu su ju samo osporili, a kada sam to saznala išla sam ih pitati "zašto". Odgovor je bio da po defaoultu oni uvijek osporavaju oporuku.

To nije u redu, i kome bi se mogla žaliti na to? Gradonačelniku?

 

Ima li smisla razgovarati sa njima, još dok traje rok za pokretanje parnice, tj. dok još nisu pokrenuli parnicu?

uređeno: 11. siječanj 2016. od G-man

[Matrix]

Ima li smisla razgovarati sa njima, još dok traje rok za pokretanje parnice,

nema,budući da nikome nemožete osporiti pravo pristupa sudu.

[G-man]

To nije u redu, i kome bi se mogla žaliti na to? Gradonačelniku?

 

Žalba ili pritužba nema smisla, jer ako je to njihov MO, teško je za vjerovati da ćete uspjeti u tome da se oni predomisle. A kao što i Matrix kaže, to je njihovo pravo.

[Svemirka]

Žalba ili pritužba nema smisla, jer ako je to njihov MO, teško je za vjerovati da ćete uspjeti u tome da se oni predomisle. A kao što i Matrix kaže, to je njihovo pravo.

hvala svima na odgovoru.

Ali, mislim da sam ja krivo postavila pitanje. Pitaje je: Zašto Grad ima naputak da svaku oporuku, u slučjevima kada su oni ZAKONSKI NASLJEDNICI, automatski odbijaju, niti ne čitaju papire koje su dobili na uvid. Svaki slučaj je specifičan, i zbog toga sam mislila da nekome kažem da čitaju papire, a ne se držati nekih naputaka koji veze s vezom nemaju.

I što se u pravilu događa - Grad ili lokalna samouprava pokreću parnicu, koja traje godinama, i na kraju gube...a parnične troškove oni plaćaju, što opet ide na teret, nas građana.

Naravno da oni mogu ići u parnicu, nikome se ne može zabraniti pristup sudu, ali zašto se prije pokretanja parnice, stranke ne mogu naći i ljudski se popričati, i pokušati razjasnti stvari unaprijed. Takav razgovor bi uštedio vrijeme i troškove svima.

[G-man]

Nitko vam ne spori pravo da pokušate u razgovoru s Gradonačelnikom pokušati naći rješenje. Ali, oni su dosta tvrdoglavi po tom pitanju.

[Svemirka]

Ponovo se javljam.

Dakle, danas sam išla na Sud vidjeti koje je stanje našeg predmeta. copy paste iz gornjeg dopisivanja ("Upućuje se Grad da u roku od 30 dana po pravomoćosti ovog rješenja pokrene parnicu protiv xy, a utvrđenje činjenice da usmena oporuka nije istinita i pravovaljana iz razloga što ne zadovoljava uvjete propisane čl 37 ZN-a".9. "

Rokovi za žalbu i pokretanje parnice su prošli krajem siječnja 2016.

Kada sam danas bila kod sutkinje (već treće po redu !!!), ona mi je rekla da je ponovo poslala dopis Gradu u stilu "hoće li oni pokrenuti parnicu ili ne". Objasnila mi je , da je to kao bolje, jer se oni mogu žaliti nakon donošenja Rješenja o nasljeđivanju...

Koliko sam shvatila iz ZN to mogu učiniti u roku od 10 godina!!!! Zar ćemo čekati 10 godina da vidimo hoće li oni pokrenuti parnicu ili ne???

Kakvo je to sudstvo, čega se boje? Zašto ne postupaju po rokovima?

Pretpostavljam da je onaj rok od 30 dana, koji je sud sam napisao i dao, ZAKONSKI , i da bi se trebao poštivati.

Nije me briga, ako Grad, ili općina ili bilo koje drugo državno tijelo je sporo, i ne postupa po Rješenjima (bilo kakvima), a mi obični smrtnici moramo. Ako zakasnimo samo i jedan dan u nečemu, već stiže kazna!!!

Moje je pitanje - odvjetnik će podnijeti podnesak, ali poučena prošlim iskustvom, nakon podnošenja podneska i dalje se čeka - zar ne? Prošli put smo čekali 3 mjeseca!!!

Čemu onda podnescci, ako se po njima ne postupa???

Kome se žaliti?

Ima li to uopće smisla? Zašto sud ne poštuje sam svoje rokove, već opet pita Grad (kao da ih moli) hoće li ili neće pokrenuti parnicu.

Ako nisu do sada, a danas je 2 mjeseca od kada su zaprimili prvobitno Rješenje u kojem se oni upućuju da pokrenu parnicu, onda valjda više i neće.

Čemu čekati? Zašto?

Kakav je to onda rok u Rješenju? Nisam pravnik, pa se ne razumijem u te tzv. rokove... inkluzivni, prekluzivni i sl....molim objašnjenje tog roka.

Što učiniti?

Ako idemo kod Predsjednika suda, samo ćemo zakomplicirati situaciju. Zar je jednino rješenje - čekanje, i to koliko godina?

[G-man]

Osobno ne bih imao tolikog strpljenja, i ne razumijem zašto oni imaju. A rješenje vam je slanje dopisa u kojem tražite donošenje rješenja o nasljeđivanju, pa nek se žale koliko hoće nakon toga. Ako treba i odlazak Predsjedniku suda gdje treba smireno i bez emocija objasniti situaciju.

 

Očito Grad boli briga za tu ostavinu, ali onda nek budu fer i to potvrde pismenim putem.

[Svemirka]

Poštovani G-man,

Hvala na odgovoru. Ali bih molila još nekoliko pojašnjenj - da li je sutkinja postupila krivo kada je ponovo pisala Grad da se očituje - hoće li ili neće podignuti parnicu? Tj da li je to sudska praksa, ili je to ona krivo napravila?

Ukoliko je napravila pogrešku - prijaviti ju Predsjedniku suda? Ali, taj dopis je već otišao u Grad i što sada?

Čekati (uz podnašanje podneska prije sa traženjem da se napiše Rješenje o nasljeivanju), ili čekati da ona uzme spis iz pisarice nakon mjesec dana kako si je ona signirala?

Da li uopće ići i u Grad i razgovarati sa njima - jednom prilikom ste mi napisali da to nema smisla - ali ipak...

Hvala na odgovoru,

[G-man]

Nemojte ići "u rat" sa sucima, jednostavno pošaljite dopis u kojem ističete kako je protekao rok u kojem je Grad bio dužan pokrenuti postupak, nije i slijedom navedenog tražite nastavak ostavine.

 

Je li greška ili ne, o tome se neću izjašnjavati, osobno ne bih tako postupio, jer ako njih nije briga, bogami nije ni mene. A kasnije nek se žale do Strasbourga, ako žele.