otpremnina, pojašnjenje članka 126. ZOR-a

[barbarella_27]

Poštovani, može li mi netko malo pojasniti članak 126. Zakona o radu?

 

Naime, meni je cijeli članak totalno nelogičan. U prvom stavku se navodi da se otpremnina određuje s obzirom na dužinu neprekinutog radnog odnosa kod istog poslodavca.

Onda se navodi da otpremnina ne smije biti manja od 1/3 prosječne mjesečne plaće za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Ok, to mi je sve jasno.

Ali, onda ide stavak 3. koji kaže ako nije drugačije određeno, ukupan iznos otpremnine iz stavka 2. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

 

Kako sada to ima smisla za osobu koja ima npr plaću od 6 000 kn i 35 godina radnog staža?? po stavku drugom bi dobila otpremninu od oko 70 000 kn, a onda stavak treći kaže da se određuje u ukupnom iznosu od 6 plaća, što je znatno manje nego prema stavku 2... A stavak drugi kaže da se ne može odrediti u iznosu manjem od 1/3, stavak 1. da se određuje prema dužini radnog odnosa..

 

Koji je smisao 3. stavka tog članka?? Ne može bit manje od 1/3 za svaku navršenu godinu rada, a onda dalje se navodi da ukupan iznos ne može biti veći od 6 prosječnih plaća?

 

Molila bih pojašnjenje, jer meni ništa nije jasno

[hurus]

Poštovani, može li mi netko malo pojasniti članak 126. Zakona o radu?

 

Naime, meni je cijeli članak totalno nelogičan. U prvom stavku se navodi da se otpremnina određuje s obzirom na dužinu neprekinutog radnog odnosa kod istog poslodavca.

Onda se navodi da otpremnina ne smije biti manja od 1/3 prosječne mjesečne plaće za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Ok, to mi je sve jasno.

Ali, onda ide stavak 3. koji kaže ako nije drugačije određeno, ukupan iznos otpremnine iz stavka 2. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

 

Kako sada to ima smisla za osobu koja ima npr plaću od 6 000 kn i 35 godina radnog staža?? po stavku drugom bi dobila otpremninu od oko 70 000 kn, a onda stavak treći kaže da se određuje u ukupnom iznosu od 6 plaća, što je znatno manje nego prema stavku 2... A stavak drugi kaže da se ne može odrediti u iznosu manjem od 1/3, stavak 1. da se određuje prema dužini radnog odnosa..

 

Koji je smisao 3. stavka tog članka?? Ne može bit manje od 1/3 za svaku navršenu godinu rada, a onda dalje se navodi da ukupan iznos ne može biti veći od 6 prosječnih plaća?

 

Molila bih pojašnjenje, jer meni ništa nije jasno

 

Poštovana barbarella,

pitanje Vam je vrlo zanimljivo. A logika? Nju zaborvite u pravu..ha...h..ha.Nadam se da će se i naši profesionalci uključiti u ovu polemiku. Konkretan odgovor za sada nemam. Poslao sam mail upit jednom od naših najjačih stručnjaka u području radnog prava i očekujem njegov odgovor.

Ovako na prvu bih rekao da: ukoliko postoji različiti izvori koji određuju neko prvo, odnosno ako je jedno pravo za istu stvar različito određeno, za radnika se uvijek primjenjuje za njega povoljnije pravo. Prema tome bi, po meni, radnik trebao dobiti "minimum" u slučaju da je njegov iznos veći od "maximuma. Hm...hm...zašto je onda uopće rečen maximum u st.(3) čl.126?

Što je sigurno je:da se ova odredba rečenog članka ne primjenjuje u slučajevima odlaska radnika u mirovinu već samo kao socijalna kategorija u slučajevima Redovitog otkaza ugovora o radu iz poslovno ili osobno uvjetovanih razloga. U ovakvom slučaju otpremnina bi trebala biti određena Ugovorom o radu,Pravilnikom o radu ili Kolektivnim ugovorom.Počesto se takove otpremnine utvrđuju dogovorom poslodavca i radnika.

Bumo pričekali, pa bumo videli,ne?

[G-man]

Poštovani Hurus je naveo bit - u načelu, sve odredbe ZR-a su relativno kogentne naravi, što znači da vrijede samo ukoliko nekim drugim izvorom (ugovorom o radu, Pravilnikom o radu ili KU) nije određeno nešto povoljnije po radnika. Drugim riječima, ZR je minimum ispod kojeg se ne može (osim iznimno), ali ponekad, ima i određenih odredaba u svrhu zaštite poslodavaca.

 

Dakle, sporni stavak 3. dolazi u primjenu isključivo ako po pitanju visine otpremnine nema što povoljnije po radnika određeno u ugovoru o radu, Pravilniku o radu ili KU, odnosno u vašem primjeru radnika sa 35 godina staža i plaćom od 6.000,00 kuna, to bi značilo maksimalno 36.000,00 kuna. Ako pak u ugovoru o radu, Pravilniku o radu ili KU stoji što povoljnije po radnika, primjenjuje se ta računica.

 

Citiram i obrazloženje iz Vladina Nacrta konačnog prijedloga Zakona o radu -

 

"Propisano je pravo radnika kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada, na otpremninu. Visina otpremnine ovisi o svakoj godini koju je radnik proveo na radu kod poslodavca, s time da se ukupan iznos ograničava, ako zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, nije drukčije određeno (članak 126.)."

[barbarella_27]

Poštovani Hurus je naveo bit - u načelu, sve odredbe ZR-a su relativno kogentne naravi, što znači da vrijede samo ukoliko nekim drugim izvorom (ugovorom o radu, Pravilnikom o radu ili KU) nije određeno nešto povoljnije po radnika. Drugim riječima, ZR je minimum ispod kojeg se ne može (osim iznimno), ali ponekad, ima i određenih odredaba u svrhu zaštite poslodavaca.

 

Dakle, sporni stavak 3. dolazi u primjenu isključivo ako po pitanju visine otpremnine nema što povoljnije po radnika određeno u ugovoru o radu, Pravilniku o radu ili KU, odnosno u vašem primjeru radnika sa 35 godina staža i plaćom od 6.000,00 kuna, to bi značilo maksimalno 36.000,00 kuna. Ako pak u ugovoru o radu, Pravilniku o radu ili KU stoji što povoljnije po radnika, primjenjuje se ta računica.

 

Citiram i obrazloženje iz Vladina Nacrta konačnog prijedloga Zakona o radu -

 

"Propisano je pravo radnika kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada, na otpremninu. Visina otpremnine ovisi o svakoj godini koju je radnik proveo na radu kod poslodavca, s time da se ukupan iznos ograničava, ako zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, nije drukčije određeno (članak 126.)."

 

U konkretnom slučaju, člank 2. je daleko povoljniji za radnika, a jedno od temeljnih načela jest da se na radnika primjenjuje najpovoljnije pravo. Ima li onda ikakve šanse da se otpremnina obračuna prema članku 2. ili je članak 3. jedina solucija?

Zašto članak 2. spominje da visina otpremnine ne može biti manja od 1/3 plaće za svaku navršenu godinu rada? Znači u ovom slučaju se taj članak totalno zanemaruje ako nikakvim pravilnikom , ugovorom i slično otpremnina nije uređena?

[barbarella_27]

Poštovana barbarella,

pitanje Vam je vrlo zanimljivo. A logika? Nju zaborvite u pravu..ha...h..ha.Nadam se da će se i naši profesionalci uključiti u ovu polemiku. Konkretan odgovor za sada nemam. Poslao sam mail upit jednom od naših najjačih stručnjaka u području radnog prava i očekujem njegov odgovor.

Ovako na prvu bih rekao da: ukoliko postoji različiti izvori koji određuju neko prvo, odnosno ako je jedno pravo za istu stvar različito određeno, za radnika se uvijek primjenjuje za njega povoljnije pravo. Prema tome bi, po meni, radnik trebao dobiti "minimum" u slučaju da je njegov iznos veći od "maximuma. Hm...hm...zašto je onda uopće rečen maximum u st.(3) čl.126?

Što je sigurno je:da se ova odredba rečenog članka ne primjenjuje u slučajevima odlaska radnika u mirovinu već samo kao socijalna kategorija u slučajevima Redovitog otkaza ugovora o radu iz poslovno ili osobno uvjetovanih razloga. U ovakvom slučaju otpremnina bi trebala biti određena Ugovorom o radu,Pravilnikom o radu ili Kolektivnim ugovorom.Počesto se takove otpremnine utvrđuju dogovorom poslodavca i radnika.

Bumo pričekali, pa bumo videli,ne?

 

Poštovani Hurus, hvala lijepo na odgovoru. I mene jako zanima interpretacija tog članka, stvarno je jako ružno sročen Budemo vidjeli, da

[G-man]

Nema tu kolizije sa stavkom 2., jer stavak 2. određuje minimalnu obračunsku jedinicu za izračun otpremnine, dok je stavak 3. stavljen (po mom mišljenju) radi zaštite poslodavaca određivanjem maksimalne visine otpremnine, ali samo i isključivo ukoliko nije povoljnije po radnika to pitanje određeno ugovorom o radu, Pravilnikom o radu ili KU.

[hurus]

Poštovani,

evo odgovora i jednog od naših ponajboljih stručnjaka iz područja radnog prava koji je i supotpisnik knjige :"Zakon o radu kroz sudsku praksu " inicijala: Ž.P. odvetjenik iz Zagreba:

 

Zakon o radu (NN 93/14) u čl. 126 vrlo jasno definira visinu otpremnine. Ona za svaku godinu rada kod istog poslodavca ( nakon dvije godin rada) iznosi 1/3 plaće za svaku godinu staža, ali je limitirana, ne može biti viša od ukupno 6 plaća, osim ako je drugačije dogovoreno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovoru ili određeno zakonom. Dakle, maksimalna otpremnina po ZOR može biti 6 prosječnih plaća koje radnik ostvari u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, bez obzira na provedene godine rada kod istog poslodavca, i bez obzira što bi obračunavanje 1/3 prosjene plaće po godini staža kod istog poslodavca ona iznosila više.

 

Pri tome morate imati u vidu da Zakon o radu propisuje minimum prava za radnika, pa tako i ona s naslova otpremnine, i da se može ugovoriti drugačije, povoljnije za radnika. Tako npr. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 141/12, 150/13) u čl. 47. st. 3 propisuje da radniku pripada pravo na isplatu povaštene otpremnine u visini najmanje 65 % prosječne bruto plaće, isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada. Dakle, navedeni propis Kolektivnog ugovora povoljniji je za radnika i on se je priimnjenivao za obračun otpremnine pa je radnicima pripalo pravo na otpremninu za svaku godinu staža, i na te slučajeve nije se primjenjivalo ograničenje iz Zakona o radu ( ne više od ukupno 6 plaća), pa je u tim slučajevima nerijetko otpremnina iznosila i preko 400.000 kn. Sudska praksa prihvaća KU i sudi otpremninu određene tim izvorom prava, bez ograničenja iz Zakona o radu ( npr. Pr -9415/14).

 

Nadam se da sam vam uspio pomoći.

 

Eto dakle, odgovori koje smo dobili i nisu tako nerazumljivi kako nam se na prvi pogled učinilo. Visina Otpremnina je limitirana sa 6 prosječnih bruto osobnih dohodaka u slučaju da drugačije nije određeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili Sporazumom sa poslodavcem ali samo kao Viša od limitirane Zakonom o radu(maximalne).

[sivko]

Kao npr iz ovog KU-a

 

"Radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada kod poslodavca, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih skrivljenim ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu 60 % bruto prosječne mjesečne plaće radnika ostvarene za zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, a za svaku navršenu godinu neprekidnog trajanja radnog odnosa kod poslodavca."

[malicovjek]

Ili kao "KU" u dobrostojecoj ZG firmi ali skrtog gazde:

 

"U slučaju redovnog otkaza ugovora o radu, bez krivnje radnika, radnik ima pravo na otpremninu ako je kod poslodavca proveo na radu neprekidno dvije godine.

Radnik ima pravo na otpremninu u iznosu od 1/3 bruto plaće za svaku navršenu godinu neprekidnog rada kod poslodavca, a najviše 6 bruto plaća.

U slučaju izrade programa zbrinjavanja viška radnika, iznos otpremnine će naknadno dogovoriti Poslodavac i Sindikat.

Prilikom odlaska u mirovinu radniku pripada otpremnina u neto iznosu od 8.000,00 kn ili u maksimalno neoporezivom iznosu sukladno važećim propisima u trenutku isplate."

 

I onda sindikat i poslodavac u slucaju zbrinjavanja viska radnika dogovori da radnici dobe momentalni otkaz (bez otkaznog roka) uz naknadu-otpremninu od 6 bruto placa i plus 4 neto place (naknada za neodradjeni otkazni rok).