probaj

Ovo što vam je Sivko odgovorio odnosi se samo na strance i prijavu boravka policiji. Međutim, svi koji nemaju prebivalište u određenom mjestu (uključujući i državljane RH) dužni su plaćati turističku boravišnu pristojbu sukladno drugom propisu: Zakonu o boravišnoj pristojbi. U tom smislu u roku 24 sata od dolaska u turističko mjesto (a nisam siguran da imamo i jedno koje nije turističko) mora se prijaviti turističkoj zajednici.

Nakon dugog vremena lijepi pozdrav, ali koji to uvjeti nisu ispunjeni? "Članak 245. (1) Ako zakonom nije određeno drukčije, novčana se kazna može naplatiti na mjestu počinjenja prekršaja u visini polovice propisanog minimuma ili polovice točno određenog iznosa novčane kazne propisane propisom o prekršaju za prekršaj za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 2.000,00 kuna za fizičku i odgovornu osobu u pravnoj osobi, do 5.000,00 kuna za okrivljenika fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću i do 15.000,00 kuna za pravnu osobu i s njom izjednačene subjekte, ako je službena osoba ovlaštenog tužitelja, osim oštećenika, prekršaj utvrdila: 1. obavljanjem nadzora u okviru svoje nadležnosti, 2. neposrednim opažanjem, 3. uporabom tehničkih uređaja, 4. pregledom vjerodostojne dokumentacije." Čak štoviše, zadnjim izmjenama Prek.zakona (čl. 239.st.4) zaštitne mjere zabrane upravljanja se mogu određivati prekršajnim nalogom samo ukoliko je propisana kazna veća od 2.000 kn

Nikakvih komplikacija nebi smjelo biti. Propisi EU su čak i blaži od naših unutarnjih. Naime, naš Zakon o putnim ispravama hrvatskih državljana predviđa obveznu suglasnost roditelja (skrbnika) čak i ovjerenu kod javnog bilježnika - doduše samo za maloljetnike do 14 godina, dok propisi EU nisu tako strogi, već samo obvezuju granične službenike da više pozornosti posvete maloljetnicima bez pratnje, ali nikakvih formalnih (ovjerenih ili neovjerenih) suglasnosti ne zahtjevaju. Zanimljivo je da ipak kad maloljetnici lete zrakoplovom, onda je dovoljna suglasnost roditelja (skrbnika) koju daje na samoj zračnoj luci prijevozniku - ovo i kad leti iz RH-a. Dakle, na našim aerodromima nije potrebna ovjera kod javnog bilježnika pa mi nije jasno zašto slično ne postupaju i ostali prijevoznici - npr. autobuseri.

Ma naravno da je bolje da ne "prljate" svoje ruke. No, možda je sutkinja bila malo nepedagoška, ne samo prema vama, već prvenstveno u odnosu prema vašem sinu kada je u njegovoj prisutnosti s vama na grubi (moguće i nekulturan) način komunicirala. Međutim, nemojte očekivati čuda. I taj XY je maloljetnik, a stručnjaci uglavnom smatraju da takvima treba pomoći da se okane kriminala. Uostalom u tom smislu i vi želite samo da se makne od vašeg sina. Mislim da ste dosada sasvim solidno postupali. Uostalom bilo je umijeće i shvatiti što vam muči sina, a nakon toga ste izvrsno reagirali i sve prijavili, ali se ni za sustav ne može naći velikih zamjerki. Za četiri mjeseca je predmet na sudu, pa ni na zapadu nije bolje.

Sve mi je to malo čudno. Moglo bi se dogoditi i da nikada ne dobijete taj poziv. Naime, činjenica je da vam taj "lopov" nije baš ukrao novčanik - počinio kazneno djelo Krađe, već ga je on našao jer ste ga vi nakratko zaboravili. To se može protumačiti kao da ste ga izgubili, a onda on ne može izgubljeno (u njegovom svojstvu pronađeno) ukrasti, već utajiti - počiniti kazneno djelo Utaje jer je prisvojio pronađenu (tuđu) stvar. To može dosta stvar usložiti u smislu daljnjeg vođenja postupka od strane Državnog odvjetništva, kojemu je policija dužna proslijediti vašu kaznenu prijavu (nadam se da ste tu kaznenu prijavu potpisali na zapisnik). Međutim, posebno mi je čudno da kao oštećenica niste mogli dobiti podatke od tog "kradljivca" pa makar on bio i samo utajivač. Mislim da imate sasvim solidan, odnosno opravdan razlog da vam ipak daju njegove podatke. Stoga bi vam predložio da zapravo iznesete činjenice kao što ste to i već naveli na početku i da to uputite policiji sa zahtjevom da vam dostave podatke o počinitelju.

Sumnjam da to itko zna, a posebno ne sa sigurnošću. Štoviše, većina uopće nema pojma da bi se i ta pravna pravila trebala donekle primjenjivati. A tko ga uopće i ima. Čini mi se da je nedavno i stručnjak kao što je Floki istaknuo da se uopće ne primjenjuju ta pravila.

Prije zaključenja ostavinske rasprave se dogovorite o podjeli i kako god se dogovorite biti će tako. Ovo drugo je isto za nekretnine kao i za novac.

Zanimljivo, pa muškarca u kuću.

Naravno, iako to nije nikakav poseban Zakon, već to omogućuju neke odredbe Zakona o kaznenom postupku.

E što ljudi sebi mogu zakomplicirati život. Gosponu A bi sigurno bilo olakšanje da kaže istinu, a ne da prijatelja baca u ponor. U laži su kratke noge, a istina olakšava. Iskreno priznanje pametni suci najčešće honoriraju. Ali svi smo krojači vlastite sudbine i ne očekujte da će netko doći s čarobnim štapićem.

A nema se tu što dodati, sve je rekao policajac. Svaka mu čast, valjda je ipak pomoglo što je bila "masovka" s četiri vozila, da ste sami sletjeli lako je moglo biti da policajac posumnja da ste "neprilagođeno" vozili. Iako ne znam nikoga tko se baš usrećio kad je cesta bila uzročnik nesreće (a rijetko je cesta). Ipak ovog puta pohvala policiji.

Upravo kako ste i naslovili. Tražite od suda da rješi naknadno pronađenu imovinu. Ali bi trošak ipak mogao snosti onaj komu je to u interesu pa mu to i spomenite.

Pročačkajte malo novi Zakon o općem upravnom postupku, jer je s njime na takvo postupanje javnopravnog tijela predviđen novi pravni lijek: prigovor na taj odgovor, koji se podnosi čelniku tog tijela, o kojem ovaj treba donijeti rješenje, na kojeg se opet predviđa mogućnost žalbe, a ako ste i dalje nezadovoljni, onda i pokretanje upravnog spora. Sve u svemu mogućnosti za prigovaranje, žaljenje i tužakanje ko u priči.

Hvala Mrljo. To je možda ispravnije, ali zasigurno manje provokativno i zanimljivo. No nadam se da će te se i Vi malo uključiti u ovu raspravu. Ne očekujem raspravu samo o zastupničkom, već i o ostalim oblicima imuniteta.

Policija će provesti izvide i vašu kaznenu prijavu proslijediti Općinskom državnom odvjetništvu, koje će odlučiti da li ima mjesta sumnji da je počinitelj doista počio kazneno djelo. Ako je psihički bolesnik opasan za okolinu, onda bi se s njime trebali pozabaviti i liječnici, koji ga mogu i prisilno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu.

Ovih dana pratimo rasprave o Sanaderovom bijegu, odnosno njegovom imunitetu. Činjenica je da ne znam ni za jedan slučaj u kojem je bilo većeg spora da li je nečiji imunitet prekršen, pa da je u svezi toga spor rješavao sud. Odnosno nisam siguran da o tome uopće imamo kakve sudske prakse. Uostalom nije ni bilo baš puno slučajeva u kojima je u svezi s time bilo postupaka. Od osoba s imunitetom, sjećam se da su postupci vođeni protiv zastupnika Glavaša, suca Vilušića , sutkinja Domić i Rovišnjak, veleposlanika Gvineje Bisao Ostrogonca, no ni u jednom od tih slučajeva nije bilo toliko „prašine“ oko dosega njihova imuniteta kao za Sanadera. Zanimljivo upravo je u tijeku građanska parnica protiv zastupnika Kajina, koju je pokrenula HTV s, u tom kontekstu, vrlo zanimljivim tvrdnjama. No toliko oprečnih stajališta (od visokih dužnosnika i velikih stručnjaka) o jednom institutu kao što je imunitet, a koji bi trebao biti vrlo jednostavan i prepoznatljiv s jasnim granicama dosega, već dugo nisam čuo. Volio bih vidjeti vaše komentare. Bez obzira što je tema otvorena u kaznenom pravu, dosezi nekih imuniteta idu i u prekršajno pa i u građansko, a i u upravno pravo (neki imuniteti po međunarodnom pravu).

Žurili ili ne žurili sve vam je isto. Bez razloga koji su morali biti navedeni u obrazloženju teško da vam može itko pomoći. No ako doista nema obrazloženja, onda će te sa tužbom zasigurno uspjeti jer je Ustavni sud davno i niz puta presudio da je ne iznošenje razloga za odluku (obrazloženje) zapravo uskrata prava na obranu. Dakle, kako bi se vi branili, tužili, žalili ili što već, a ne znate od čega se braniti, na što se tužiti, žaliti ili što već. Pa naravno da onda nemate šanse za obranu. To je pravni sustav Lijepe naše davno rješio i u tom segmentu zaštitio ljudska prava (dakle i prava stranaca), ali to ne znači da RH-a mora bilo kojem strancu dati državljanstvo. Stanci nemaju pravo na državljanstvo, oni ga samo mogu, ali ne moraju dobiti.

Doista, ali što napraviti? Suosjećam pa samo dižem temu da se i ostali uključe.

Uz najbolju volju, ovdje je teško pomoći. Ukoliko malo pojasnite taj "bilateralni ugovor", o kakvoj se agenciji radi (pravna osoba ili obrt), kako obavlja djelatnost u RH-a, a nije ni registrirana (valjda nema ni podružnicu, a ni predstavništvo u RH-a), kako taj "predstavnik" posluje u RH-a (naravno da ima status fizičke osobe - pa čovjek je), odnosno da li je uopće i gdje zaposlen - ako je stranac onda ima i nekakav boravak i radnu dozvolu (ili potvrdu da mu nije poteban)jer je inače "ilegalac"..., moguće se i nađe kakva dobra duša i znalac. Ako je on voljan plaćati vaše usluge (doprinose i sve), onda registrirajte vlastitu djelatnost (obrt, tvrtku, slobodno zanimanje...) pa onda i vi u "bilateralu", a on ili oni će očito sve platiti. Ispostavite im račun i sve pet.

Neš ti meni razloga za žalbu. Pa čime to argumentiraju? Gdje novi Prekršajni zakon navodi da prekršajni nalog mora potpisati službena osoba koja je prekršaj neposredno opazila? Pa upravo citirane odredbe navode da se takvi nalozi mogu izdati i kad nema neposrednog zapažanja prekršaja (neka vidi ostale načine utvrđivanja prekršaja iz t. 1, a i oni načini navedni u t. 2 i 3 upravo iz odredbe koju ste citirali). Činjenica je da je nekada, kad su po starom Zakonu o prekršajima moglo donijeti rješenje u tzv. skraćenom postupku, ono izričito moglo temeljiti na izvješću o neposrednom zapažanju. No tada se jedino i zbog tog razloga moglo donijeti rješenje u skraćenom postupku. Novi Prekršajni nalog dozvoljava da se prekršajni nalozi izdaju i kad prekršaji nisu neposredno zapaženi.

Stvarno su nevjerojatni ti "T-comovci" i onda još odgovore: "prigovor nisu u mogućnosti prihvatiti kao osnovan". Nevjerojatno, brižni oni "nisu u mogućnosti".

Umjesto policiji, prijavu možete podnijeti Državnom odvjetništvu. Doista je taj "manji" pomak nešto problematičan, međutim, bez obzira na to, policija je obvezna postupati i tragati za počiniteljem i za kaznena djela za koje se progon poduzima po privatnoj tužbi (osim za klevetu i uvredu). Pročitajte malo dio Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Uostalom, ako vam je netko razbio nos (dakle tukao vas), onda je počinio i prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a policija je nadležna i za te prekršaje.

Vlatka, pravne posljedice prvenstveno ovise o posljedicama u samoj prometnoj nesreći (tjelesne ozljede i to kod drugog sudionika (ne kod onog tko je uzrokovao nesreću), a vrlo rijetko i velike materijalne štete). No, kod Knuta je zanimljiva njegova tvrdnja o brzini njegove vožnje od 40 km/h. Je li to u postupku nedvojbeno utvrđena brzina ili je to zasada samo vaša tvrdnja, kojoj vam vjerojatno službene osobe u postupku (policija, državni odvjetnik i sudac) baš i nisu povjerovali. Stvarno ne kužim, kakvi su to uvjeti bili, ako ste "prilagođeno" tebali voziti manje od 40 km/h. Uostalom i sami spominjete nešto "ako se utvrdi da sam vozio +- 5km/h od onoga što piše na tabli ograničenja (u ovom slučaju 40km/h)", dakle, očito ta brzina nije kao takva utvrđena u postupku. Istina, iako vozači ne mogu stalno gledati u svoj brzinomjer (uostalom da li točno mjeri), iskreno, vozači često ipak znaju (za sebe) koliko su brzo vozili.

Ništa nije neobičajeno da se veterinari brane kao tuženi. Uostalom, zar ne vodite parnicu. Dakle, sporite se. Zato upravo postoji sud koji će presuditi u sporu, a on to još nije učinio. Čini mi se da je i malo prespor (7 godina), zato bi te mogli od višeg suda zatražiti da vam zbog sporosti pripadne određena naknada. Pregledajte malo po forumu o tome. Naravno da se možete obratiti i USKOK-u, ali on je nadležan za samo određena kaznena djela (ne za bilo kakvu nepravilnost-za to bi mogla biti nadležna kakva inspekcija (Državni inspektorat ili Veterinarski inspektor), a za, kako navodite " da mute nešto", treba ipak imati kakve konkretne sumnje na konkretnu "muljažu", ali mi stvarno nije jasno zašto u tih 7 godina niste podnijeli kaznenu prijavu redovnom Državnom odvjetništvu (ili policiji).

Ukoliko je bez obrazloženja, onda bi vam to bio izvrstan razlog da uspijete u upravnom sporu (tužbom), ali sumnjam da nema obrazloženja. Jeste li vidjeli (zaprimili) to rješenje ili ste samo "saznali"?