renvoi

e da, to je sad nešto drugo. u tom slučaju bi bilo 20 godina; ako je vrijeme dosjelosti počelo teći prije nego što je nekretnina prenijeta iz privatnog u društveno vlasništvo, to se vrijeme nastavlja od 8. listopada 1991., pod pretpostavkom da je odnosna nekretnina u posjedu istog kvalificiranog posjednika ili njegovog pravnog sljednika.

btw, slab vam je taj pravnik kupite mu jedan primjerak Zakona o radu

ako sam dobro razumio vi koristite tzv. kompenzacije? vi jeste u radnom odnosu međutim: zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju definira bolovanje kao naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite. dakle, riječ je o odsutnosti s rada zbog bolesti ili ozljede. vaša odsutnost sa rada nije uzrokovana ni bolešću ni ozljedom već prirodom posla (sezonski posao) pa nema ni elemenata da ostvarite svoje pravo sa osnova bolovanja. to je moje tumačenje zakona, koje ne mora biti točno. isto tako, moguće je da je kolektivnim ugovorom to pitanje regulirano drukčije, pa se stoga malo raspitajte.

da li netko zna, da li su generalni zastupnik i koncesionar formalni suparničari?

evo kad neće nitko - pa možda potaknem druge smatram da možete podnijeti prigovor protiv ovrhe, tražeći da se ovrha na automobilu proglasi nedopuštenom (čl. 55. Ovršnog zakona)ali samo ako ovršni postupak nije dovršen - a po čl 56. istog zakona, smatram da bi bilo dovoljno da sudu pokažete kupoprodajni ugovor na osnovi kojeg će sud utvrditi nedopuštenost ovrhe. ako ne, onda možete podnijeti tužbu protiv generalnog zastupnika po osnovi bezrazložnog bogaćenja ali i protiv koncesionara zbog neizvršenja ugovora o kuporodaji tj. zbog neisporuke predmeta kupoprodaje. u svakom slučaju angažirajte odvjetnika

iza sina nasljeđuju udovica i ostaviteljev otac. iza oca nasljeđuje samo drugi sin.

Nisam pročitao cijeli Vaš post pa ću se referirati samo na ovih par posljednjih odgovora; točno, vi ne možete biti avalist jer se oni potpisuju isključivo na licu mjenice a ne na poleđini. međutim, u praxi se razvio institut tzv. žiro, kao vrsta prikrivenog jamstva. Polazeći od pravila da su svi potpisnici mjenice solidarni dužnici glede mjenične obveze i s tim u svezi da je isplata mjenice sigurnija što je više njenih potpisnika, razvila se praxa jamčenja za isplatu jednostavnijim potpisivanjem mjenice u svojstvu trasanta. Žiriranje mjenice redovita je pojava kod kredita. Banka zahtjeva od korisnika kredita da joj za osiguranje vraćanja kredita, preda bjanko mjenicu s potpisima žiranta. Tada prvi žirant potpisuje mjenicu kao trasant (na licu mjenice), i kao prvi indosant na poleđini mjenice, a ostali žiranti također na poleđini ispod potpisa prvog žiranta. Žiranti su jamci i njihova je odgovornost solidarna.

u bivšoj državi dosjelošću se nije moglo steći pravo vlasništva na nekretninama u općenarodnoj imovini / društvenom vlasništvu od 15. svibnja 1945. do 8. listopada 1991., kada je ukinuta ova zakonska zapreka a koja je izričito propisana zakonom (1959. i 1980.). dakle, za to vrijeme nije tekao rok dosjelosti, a od 8. listopada 1991. pa do danas nije prošlo 20 godina zato sumnjam da ćete uspjeti

nisam ja ništa pomiješao nego sam dao odgovor samo na 1. pitanje a o 2. pitanju i nasljeđivanju nisam dao nikakav odgovor pa me je netko krivo shvatio. što se tiče nasljeđivanja: ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i njegov bračni drug, odnosno ostavitelja koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug.

ono što se stekli darovanjem ne ulazi u pravnu stečevinu pa vaš muž ne polaže pravo na taj stan

vlasnik sam jedne parcele na kojoj su treće osobe (na katastru) upisane kao posjednici. tužili su me tvrdeći da su vlasnici na temelju dosjelosti. nakon sto su vidjeli da neće u tome uspjeti, pokazali su da imaju neki kupoprodajni ugovor iz 40.-ih godina kojim je moj predak prodao njihovim pretcima tu zemlju. međutim, prema zakonu o zk, izvanknjižni vlasnici imali su rok do kojeg su se mogli kao vlasnici upisati u zk, ali ovi to nisu učinili. rok je prema čl. 224., 1.1.2007. znači li to da ni po toj osnovi ne mogu dobiti spor? ili se ta odredba odnosi na nešto drugo? jer čudno mi je da nisu odmah tražili upis vlasništva na temelju tog ugovora. p.s. prebacite me u stvarno pravo - krivo područje

sestra može na ostavinskoj raspravi izjaviti da se odriče nasljedstva. Međutim, ona mora naglasiti da se odriče nasljedstva samo u svoje ime jer će se u suprotnom smatrati da se odriče i u ime svojih potomaka. Kada se odrekne nasljedstva samo u svoje ime, njen dio nasljeđuje kćerka. Ako želite da nasljeđenu imovinu roditelja naslijedi vaša nećakinja, jednostavno sastavite oporuku. Što se tiče zadnje situacije, u slučaju smrti Vaše majke, kuća će biti podjeljena na 3 dijela (otac,Vi,sestra). Tada u slučaju da otac želi prodati kuću, neće biti potrebna Vaša suglasnost, ali će mu postupak prodaje biti mnogo teži nego da je vlasnik 1/1. A u krajnjem slučaju Vi i Vaša sestra mu možete isplatiti njegov dio kuće. Smatram da je to najbolje što se može učiniti jer ne znam kojim pravnim instrumentom bi Vi njega mogli prisiliti da traži Vašu suglasnost za prodaju nečega čega je on vlasnik.

zanimljivo, nisam imao pojma da postoji razlika

ta imovina ne ulazi u bračnu stečevinu. u slučaju razvoda, nemate pravo na polovicu ali smatram da biste trebali imati pravo na onoliki dio imovine koji odgovara vrijednosti za koju se vašim doprinosom imovina povećala.

pa ako je riječ o ugovoru u kojem su obje strane trgovci, stvarno je nadležan trgovački sud za ugovorni odnos između fizičkih osoba nadlžan je općinski sud. naposljetku, moguće je ugovoriti arbitražu i sud neće biti nadležan.

Stranci su, pod pretpostavkom uzajamnosti, u nasljeđivanju ravnopravni s državljanima Republike Hrvatske. Uzajamnost se predmnijeva, dok se suprotno ne utvrdi na zahtjev osobe koja u tome ima pravni interes. E sad, tvoj stric je apatrid (osoba bez državljanstva) pa se nalazi u teškoj situaciji. Ako već ne može dobiti hrv. državljanstvo, neka podnese zahtjev u Italiji.

ne znam zašto inspekciji rada? to prvi put čujem. jednostavno podnesite tužbu protiv bivšeg poslodavca. naravno za isplatu plaće za vrijeme trajanja radnog odnosa. ako je taj d.. u stečaju, nadležan je trgovački sud. inače je općinski sud. ti postupci su hitni i to bi trebalo biti relativno brzo rješeno u vašu korist. e sad, postoji jedino problem kod naplate ako to poduzeće nema love

po meni je ovdje čista situacija: naime, sud mora tijekom čitavog postupka paziti po službenoj dužnosti je li stvar već pravomoćno presuđena (ne bis in idem). ako je onda će tužbu odbaciti! ako to sud ne učini, radi se o apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka i to morate navesti u žalbi.

Ugovor o radu sklapa se u pisanom obliku. Propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku prije početka rada uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru. Ako poslodavac to ne učini smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Poslodavac je dužan radniku uručiti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora o radu ili uručenja pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, odnosno početka rada. U svakom slučaju slažem se sa prethodnim postom, tražite vi novi ugovor.

ovo je copy paste nekog ranijeg posta... problem je sto nije navedeno pravno uporište ovog navoda pa ne znam da li to prolazi na sudu... Postojanje ostavinskih rješenja i izvršen upis u zemljišne knjige ne govore o nesavjesnosti tužitelja, jer se tužitelj kao i njegov prednik oduvijek i to dugi niz godina ponašao kao vlasnik spornih nekretnina, a tuženi niti njegovi prednici nikada nisu osporili ovo pravo vlasništva, iako su tužitelj i njegov prednik svoja vlasničko-pravna ovlaštenja manifestirali njima naočigled. prema tome, sama činjenica upisa u zemljišne knjige na temelju ostavinskih rješenje ne čini posjed tužitelja nesavjesnim, Prednik tužitelja, kao i tužitelj na temelju ove okolnosti su osnovano vjerovali da su vlasnici, pa se tužiteljev propust da izvrši uvid u zemljišne knjige istom ne može stavljati nateret i činiti njegov posjed nesavjesnim, jer se on kao i njegov prednik duži niz godine i to više od 40 godine ponašao kao vlasnik i jasno manifestira sva vlasničko-pravna ovlaštenja, a sama činjenica upisa u zemljišne knjige na temelju ostavinskih rješenja ne čini posjed tužitelja nesavjesnim

ako se ne varam imovinsko pravni odnosi između supružnika se rješavaju u trenutku razvoda braka tako da ne znam da li djeca prve žene mogu pokrenuti, na ostavinskoj,bračnu stečevinu iza svoje majke (prve žene). što se tiče recentne žene, u bračnu stečevinu ne ulazi ona imovina koju su supružnici imali u trenutku sklapanja braka. dakle, ova nekretnina ne ulazi u bračnu stečevinu i ona ne može tražiti pola kuće. kuća se dijeli na 4 jednakih dijelova s time da supruga, budući da je vršila određena ulaganja, stječe (dodatno) pravo na onoliki dio ostavine, koji odgovara vrijednosti za koju se njezinim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u braku.

kako mogu doći do podatka za koju namjenu je predviđeno neko zemljište ako imam samo broj k. čestice? da li se ti podaci mogu dobiti na katastru?

Na temelju svih iznesenih podataka može se zaključiti samo da osoba B nije bila vlasnik spornog objekta već je prema svemu sudeći uživala pravo osobne služnosti (pravo stanovanja). Osoba A je znala ili je mogla znati za B prilikom kupnje parcele a ništa nije poduzimala jer pretpostavljam da ima malo ljudskosti pa nije htjela izbaciti tu sirotu osobu "na ulicu". Ti kvazi nasljednici (čitaj lešinari) mogu puhati u prazno. Baš razmišljam i nije mi jasno po kojoj pravnoj osnovi oni to misle naslijediti. MOŽDA su zabrijali da je osoba B imala tzv. stanarsko pravo (različito od prava stanovanja) ali u ovom slučaju to jednostavno nije moguće. Ili su možda vidjeli na katastar.hr da je u posjedovnici upisana osoba B kao posjednik pa su mislili da je ona vlasnik. To ljudi često mješaju. Tko zna. U svakom slučaju, osoba A trebala bi učini ovo što je Kr. Str. naveo ili pozvati kvazi nasljednike da pokupe stvari osobe B (dati im neki razuman rok) i nakon toga zabraniti im bilo kakav prilaz toj parceli. Jer nastao bi problem da se oni tamo usele; opet spor (podnošenje posjedovne tužbe) i druge pravne zavrzlame,živci,vrijeme... P.S. ajde pogledaj na katastar.hr tko je upisan kao posjednik pa javi

Ne znam od kuda vam to da je kuća sagrađena u vrijeme kad su vlasništvo zgrade i zemljišta bili razdvojeni . Ja to nisam nigdje pročitao. Napisali ste: "Osoba A nije htjela da ometa osobu B u uzivanju prava..na mjesto boravka..jer se radilo o staroj osobi.." i "sta da radi osoba A kao trenutni vlasnik parcele i obje kuce" Rekao bi da osoba B nikad nije ni bila vlasnik spornog objekta. Samim time što ste napisali da A nije htio smetati naslućuje da B nije ni bio vlasnik u trenutku kupoprodaje. Pretpostavljam da je u korist osobe B osnovana osobna služnost tzv. pravo stanovanja. Osoba B je imala pravo uporabe tog objekta do smrti i imala je posjedovnu zaštitu. Nakon smrti objekt automatski stječe vlasnik A, a budući da je riječ o osobnom pravu nasljednici nemaju tu istu posjedovnu zaštitu. Imaš li ikakvih saznanja zašto su ti nasljednici toliko uvjereni da je to bilo vlasništvo B-a. Jer ako ovaj nije bio vlasnik oni nemaju što naslijediti.

naveli ste da je osoba A vlasnik parcele. u pravu vrijedi jedna latinska maxima (predmnijeva)a to je "superficies solo cedit" koja znači da je vlasnik zemljišta vlasnik svega što se na tom zemljištu nalazi. riječ je o stjecanju vlasništva ex lege (po samom zakonu) tj. osoba A je vlasnik tih spornih objekata bez obzira što one nisu upisane u odgovarajuće upisnike. međutim obrat bi se dogodio da vi pronađete kupoprodajni ugovor kojim je osoba B stekla vlasništvo nad tim objektom.